Naslov
Osjetilna izvjesnost i jezik: Hegel, Feuerbach i jezični materijalizam
(Sense Certainty and Language: Hegel, Feuerbach, and Linguistic Materialism)

Autori
Mikulić, Borislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Inačice materijalizma : radovi drugog okruglog stola Odsjeka za filozofiju / Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav - Zagreb : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017, 144-181

ISBN
978-953-175-632-7

Skup
Drugi Okrugli stol Odsjeka za filozofiju

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.05.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Hegel ; Feuerbach ; idealizam vs. materijalizam ; semiologija ; filozofija jezika
(Hegel ; Feuerbach ; idealism vs materialism ; semiology ; philosophy of language)

Sažetak
Rad diskutira Hegelov stav iz uvodnog poglavlja Fenomenologije duha o osjetilnoj izvjesnost, kako “uopće nije moguće da bismo ikada mogli izreći neki osjetilni bitak koji pomišljamo”, odnosno da “jezik opovrgava naše mišljenje” i da je “istinitiji od mišljenja”. Taj stav, koji se i u suvremenoj analitičkoj filozofiji jezika i uma susreće kao Hegelov “argument iz jezika” uz problem indeksikalnih izraza, referencije i neodredivosti predmeta, poslužio je kao uporište Feuerbachove masivne kritike Hegelove filozofije u cijelosti koja je postala eksplicitnom ili implicitnom osnovom svih budućih kritika Hegela, od 19. stoljeća kod ranog Marxa i Kierkegaarda do različitih varijanti filozofije 20. stoljeća. Feuerbach je iz teze o nepodudarnosti jezika i mišljenja izveo konzekvenciju o nepodudarnosti mišljenja i opažanja koja kod Hegela navodno uništava samo ustrojstvo ljudskog osjetilnog odnosa sa svijetom, njegovu neposrednost, konkretnost i zbiljnost. Oslanjajući se na novija istraživanja o porijeklu i dosezima Hegelovog jezičnog argumenta u širem kontekstu Hegelove i romantičke filozofije jezi- ka (M. Westphal, A. Graeser, M. Frank, M. Forster i dr.), rad izlaže dodatne argumente za semiotičko- materijalističko čitanje Hegelove teorije osjetilne svijesti (sinnliches Bewusstsein) u Jenskim sistemskim nacrtima iz 1806. i Enciklopediji iz 1830, koji nisu sadržani u većini tumačenja koja Hegelovu znakovnu teoriju svijesti svode na shvaćanje jezika kao “sile imenovanja”. Različito od kulturalnog monističkog (herderovskog) razumijevanja Hegelove teorije imenovanja kod M. Forstera i suprotno od metafizičke interpretacije Hegelove semiologije kao anticipacije znanstvene lingvistike kod J. Derride, dijalektička analiza znaka se, s jedne strane, pokazuje kao radikalno inovatorski različita od ranijih reprezentacionalističkih teorija svijesti, uključujući Kantovu, a s druge strane kao zanemareno (ili porečeno) semiotičko uporište Marxove ideje o “teoretičnosti čula” koja predstavlja osnovu njegove kritike ideološke svijesti. Takvo povezivanje Marxa s Hegelom umjesto s Feuerbachom, nudi po mome mišljenju bolje polazište za pozitivno vrednovanje Hegelove anticipacije “saussureovske lingvistike i semiologije” (Derrida) i kasnijeg razvoja strukturalne semiologije ka socijalnoj i kulturnoj semiotici u marksističkoj filozofiji jezika, osobito Bahtinovoj analizi ideološke neutralnosti znaka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Filologija

Napomena
English Summary The paper discusses Hegel’s
claim from the very first chapter of his
Phenomenology of Spirit (1807) on ‘Sense
Certainty’ that, for us, it is not possible at
all to utter (sagen, aussprechen) any sensuous
being (sinnliches Sein) which we mean (meinen),
that language refutes our meaning (Meinung) and
therefore is truer than it. This claim is
echoed in recent philosophy of language,
knowledge, and mind relating to issues like
knowledge by acquaintance, direct reference,
object, indexicals etc. But much before this
development, Hegel’s claim served as the
starting point of the massive critique of his
philosophy in general by Ludwig Feuerbach,
which became explicitly or implicitly the basis
of all critiques of Hegel in 19th and 20th
centuries, from Marx and Kierkegaard to later
varieties of Marxist, existentialist,
phenomenological, and hermeneutic philosophies.
As a consequence of the alleged incongruence of
language and meaning in Hegel’s account,
Feuerbach drew the conclusion that, for Hegel,
there is no congruence of meaning and
perception and that Hegel destroys the very
basis of men’s sense relation to the world in
its immediate, concrete, and real nature.
Relying on recent research (e.g. by M.
Westphal, A. Graeser, M. Frank, M. Forster, J.
Derrida) on the origins and scope of Hegel’s
linguistic argument in the wider context of
both contemporary and historical philosophy of
language in the so-called ‘Romantic circle’
around Herder, the paper presents additional
semiotic arguments — absent from most accounts
that reduce Hegel’s sign-based analysis of
consciousness to a conception of language as a
‘naming force’ shaping our mind — for a
materialist reading of Hegel’s theory of
sensuous consciousness (‘sinnliches
Bewusstsein’) as developed in his 1806 Jenaer
Systementwürfe and the 1830 second edition of
Encyclopaedia of the Philosophical Sciences.
Differing from the cultural monistic
(Herderian) interpretation of naming in Hegel
by M. Forster as well as from the more
metaphysical view of Hegel’s semiology by J.
Derrida, the paper tends to consider Hegel’s
dialectical account of the sign-character of
mind both as radically different and innovative
in relation to older representational theories
of mind (including Kant) and as the real but
forgotten (or denied) source of Marx’s idea of
‘theoretical senses’, which forms the base of
his concept of ideological consciousness. It is
this linking to Hegel, instead to Feuerbach,
that offers, in my opinion, a better starting
point for a reassassment of both “Hegel’s
anticipation of Saussurean linguistics and
semiology” (Derrida) and of later developments
of structural semiology towards social and
cultural semiotics in Marxist philosophy of
language, especially in Bakhtin’s analysis of
‘ideological neutrality of the sign’.

POVEZANOST RADA