Naslov
Socijalne kompetencije u ranome djetinjstvu = Social competences in early childhood
(Social Competences in Early Childhood)

Autori
Jurčević Lozančić, Anka

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Grad
Zagreb

Godina
2016

Stranica
194

ISBN
978-953-7210-93-9

Ključne riječi
učenje djeca, rani odgoj, obiteljski odgoj, suvremena obitelj, predškolska ustanova, socijalne interakcije, socijalne kompetencije.
(child’s learning, early education, family education, modern family, preschool institution, social interactions, social competences)

Sažetak
Danas dijete odrasta u svijetu visoko razvijene tehnologije u kojemu su informacije dostupne i brzo se izmjenjuju. Sve to utječe na dijete i proces njegovog odrastanja koji je intenzivniji i kompleksniji u odnosu na prethodne generacije. Navedeno otvara pitanje poticanja razvoja djetetovih socijalnih kompetencija, koje bi mu trebale osigurati snalaženje u kompleksnom i polivalentnom svijetu. Prvo poglavlje naslovljeno Teorijska razmatranja i aktualne relevantne spoznaje o socijalnim kompetencijama sastoji se od četiri potpoglavlja u kojima se razmatraju suvremene znanstvene spoznaje o socijalnim kompetencijama, govori se o važnosti poticanja razvoja socijalnih kompetencija u ranome djetinjstvu, prijateljstvu, popularnosti, kontekstu socijalne interakcije i razvoju emocionalne regulacije djece. U drugome poglavlju naglašava se značaj prosocijalnoga ponašanja, altruizama i empatije kao najvažnijih sastavnica socijalne kompetencije. U trećemu poglavlju koje je naslovljeno Agresivno ponašanje i djetetove socijalne kompetencije razmatraju se navedena ponašanja koja prate djetetov razvojni tijek i uvijek su potaknuta njegovim stalnim nastojanjem da započne i održi socijalne interakcije s drugom djecom ili odraslim osobama. Također, propituju se različiti pogledi na fenomen agresivnosti, razmatraju se vrste agresivnoga ponašanja djece te se analiziraju različite definicije i istraživanja koja se često povezuju uz agresivnost, odnosno poistovjećuju se s agresivnošću i socijalno kompetentnim ponašanjem. U četvrtome poglavlju problematizira se razvojno-ekološki model u funkciji razumijevanja značenja obitelji i ranoga djetinjstva. Danas prevladava stajalište da je dijete humano, cjelovito i aktivno biće pa je potrebno integrirano djelovati na sve aspekte njegova razvoja i odgoja, poštovati njegova prava, osobni integritet i individualni ritam razvoja te stvarati optimalne uvjete za razvoj i odgoj svih njegovih potencijala. Stoga se u petom poglavlju koji sastoji od tri potpoglavlja govori o djetetu i djetinjstvu u suvremenoj teoriji i praksi, objašnjava se povijesno, društveno i kulturno određenje djetinjstva, govori se o suvremenome shvaćanju djeteta, suvremenim paradigma učenja odgoja i djetetova razvoja te se propituje slika djeteta iz pedagoške perspektive. U šestome poglavlju razmatra se važnost obitelji za razvoj socijalne kompetencije te se govori o različitosti obiteljskih struktura, suvremenome roditeljstvu i novim kompetencijama roditelja, otvorenosti obitelji prema društvenoj sredini. Suvremeni civilizacijski i tehnološki napredak neminovno utječe na životni standard i mijenja postojeće vrijednosti obiteljskoga života i načina odgoja te se propituje važnost autoriteta roditelja i sagledavaju se njegove pedagoške implikacije na socijalne kompetencije djece. Pri tome, posebna pozornost usmjerava se prema značaju komunikacijskih procesa u suvremenoj obitelji te se analiziraju odgojni utjecaji roditelja za razvoj socijalne kompetencije djeteta. Dijete uči u socijalnoj interakciji s drugima aktivno izgrađuje, dopunjuje i mijenja svoja znanja, ali na svoj osobit način i u skladu sa svojim prirodnim ritmom. U skladu sa suvremenim paradigmama ranoga odgoja, u sedmome poglavlju analiziraju se pedagoški aspekti kvalitetne ustanove ranoga odgoja. Nadalje, u osmome poglavlju naslova Socijalne i komunikacijske dimenzije učenja djece kao pretpostavke razvoja socijalnih kompetencija govori se o važnosti poticajnoga okruženja predškolskih ustanova, simboličkoj igri kao najprirodnijem kontekstu za razvoj socijalnih kompetencija te socijalnim interakcijama u mješovitim odgojnim skupinama. Slijedi pretposljednje deveto poglavlje u kojemu se elaborira pitanje profesionalnoga razvoja odgojitelja koji je usmjeren na proces razvoja pedagoške prakse sukladno suvremenim paradigmama ranoga i predškolskog odgoja i njegovom osobnom napredovanju. U završnom desetom poglavlju naglašava se važnost poticanja partnerstva obitelji i ustanove ranoga odgoja, što doprinosi boljem odnosno potpunijem sagledavanju važnosti roditeljskih kompetencija, a samim time i unapređivanju kvalitete obiteljskoga odgoja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA