Naslov
Biokompatibilne lipidno-alginatne nanočestice s velikom uspješnošću uklapanja deksametazona
(Biocompatible lipid/alginate nanoparticles with high dexamethasone entrapment efficiency)

Autori
Ćorić, Lucija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.04

Godina
2017

Stranica
44

Mentor
Hafner, Anita

Ključne riječi
lecitin, alginat, deksametazon, nanočestice, biokompatibilnost in vitro
(lecithin, alginate, dexamethasone, nanoparticles, biocompatibility in vitro)

Sažetak
Glukokortikoidi su hormoni steroidne strukture koji mogu biti prirodnog ili sintetskog podrijetla. Djeluju protuupalno i imunosupresivno. Poremećaj njihove regulacije i djelovanja povezuje se s etiologijom mnogih bolesti što objašnjava njihov velik terapijski potencijal. Topikalno se primjenjuju s ciljem liječenja dermatitisa (dermalna primjena), uveitisa (oftalmička primjena), astme (pulmonalna primjena), alergijskog rinitisa (nazalna primjena) i ulceroznog kolitisa te Crohnove bolesti (enteralna primjena). Unatoč brojnim nuspojavama, deksametazon se smatra jednim od najsigurnijih glukokortikoida što je dodatni razlog za pronalaženje novih, učinkovitijih i sigurnijih oblika za njegovu primjenu. Cilj ovog rada bio je pripraviti lipidno-alginatne nanočestice s deksametazonom, koristeći lecitin S45 kao glavnu lipidnu sastavnicu, odrediti im sadržaj lijeka, veličinu, zeta potencijal te odrediti profil oslobađanja i ispitati biokompatibilnost in vitro. Lipidno-alginatne nanočestice pripravljene su temeljem elektrostatske interakcije smjese lipida (lecitina S45 i kationskog lipida dimetildioktadecil amonij bromida) i alginata. Korištenje lecitina S45 u pripravi nanočestica rezultiralo je velikom uspješnošću uklapanja deksametazona (70, 5 do 83, 3%). Nanočestice s različitim masenim omjerom lecitina S45 i kationskog lipida (50:5, 50:7, 50:8 i 50:9) bile su srednjeg promjera između 191, 6 i 200, 3 nm, negativnog zeta-potencijala (između -35, 1 i -42, 0 mV) te relativno velikog sadržaja deksametazona (9, 5-11, 9 %). Nanočestice su osigurale produljeno oslobađanje deksametazona jedino u slučaju nanočestica s najvećim sadržajem kationskog lipida. Biokompatibilnost nanočestica s deksametazonom ispitana je praćenjem metaboličke aktivnosti stanica epitela rožnice (HCE-T) in vitro nakon izlaganja tretiranih suspenzijama nanočestica (50-400 ug ml-1). Tretiranje HCE-T staanica suspenzijama nanočestica u ispitivanom rasponu koncentracija i trajanju nije rezultiralo značajnijim smanjenjem metaboličke aktivnosti odnosno vijabilnosti stanica. Provedena preliminarna ispitivanja ukazuju na potencijal razvijenih nanočestica za topikalnu primjenu deksametazona.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA