Pregled bibliografske jedinice broj: 859565
Dublinska uredba i problemi pograničnih država članica Europske unije
Dublinska uredba i problemi pograničnih država članica Europske unije // Prvih deset godina razvoja sustava azila u Hrvatskoj / Župarić-Iljić, Drago (ur.).
Zagreb: Institut za migracije i narodnosti (IMIN) ; Centar za mirovne studije (CMS) ; Kuća Ljudskih Prava, 2013. str. 47-61
CROSBI ID: 859565 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Dublinska uredba i problemi pograničnih država
članica Europske unije
(Dublin Regulation and the Problems of the Frontline
Member States of the European Union)
Autori
Bačić Selanec, Nika
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Prvih deset godina razvoja sustava azila u Hrvatskoj
Urednik/ci
Župarić-Iljić, Drago
Izdavač
Institut za migracije i narodnosti (IMIN) ; Centar za mirovne studije (CMS) ; Kuća Ljudskih Prava
Grad
Zagreb
Godina
2013
Raspon stranica
47-61
ISBN
978-953-6028-30-6
Ključne riječi
azil ; Zajednički europski sustav azila ; Dublin ; Dublinska uredba
(asylum ; Common European Asylum System ; Dublin ; Dublin Regulation)
Sažetak
U okviru stvaranja Zajedničkog europskog sustava azila tijekom posljednjih petnaestak godina, u Europskoj uniji donesen je instrument kojim se određuje kako je samo jedna država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koje su podnijeli državljani trećih država u potrazi za zaštitom. Dublinska uredba u pravni sustav azila Europske unije uvodi pravilo da je za razmatranje podnesenih zahtjeva za azil primarno odgovorna ona država članica kroz čije je granice pojedini tražitelj azila prvi put stupio na teritorij Unije, primjenom takozvanog načela prvog ulaska. Glavna je teza ovog rada kako je sustav raspodjele odgovornosti utemeljen na Dublinskoj uredbi i prethodno navedenom načelu u praksi rezultirao stvaranjem nejednakih tereta koji se nameću državama članicama Europske unije. Države članice na južnim i istočnim granicama Unije su, iz posve geografskih razloga, faktično postale nositelji odgovornosti za zaštitu azilanata čitave Unije. Zbog prenapučenosti institucionalnih okvira i nedostatnih sredstava za kvalitetno funkcioniranje sustava za azil, pogranične države na svaki način koji smatraju dostupnim pokušavaju umanjiti količinu odgovornosti koja im se nameće, u pravilu ograničavanjem pristupa postupcima razmatranja zahtjeva za azil ili otežavanjem uvjeta njihove provedbe, što rezultira povredom prava azilanata zajamčenih međunarodnim i europskim mehanizmima zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda. Europska unija jest priznala kako prava azilanata ne smiju trpjeti ograničenja iz formalno- proceduralnih razloga, kao što je prebacivanje odgovornosti na drugu državu članicu, te je preporučila državama članicama određene mehanizme kojima se takve povrede izbjegavaju. No, kako bi jednog dana mogao nastati unificirani sustav koji uistinu jamči pravnu razinu zaštite azilanata, potrebna je temeljita reforma proceduralnog sustava azila, koju Europska unija zasad odgađa. Rad se osvrće i na činjenicu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji u srpnju 2013., čime Hrvatska postaje pogranična država članica dublinskog sustava. Ukratko se analiziraju pravno- regulatorna i institucionalna spremnost Hrvatske da u okviru disfunkcionalnog sustava azila u Europskoj uniji ipak pruži dostatnu razinu zaštite tražiteljima azila i izbjeglicama, kojima je zaštita međunarodne zajednice najpotrebnija.
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Pravo