аЯрЁБс>ўџ Ÿўџџџ›œџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС9 №Пуbjbj§Я§Я(іŸЅŸЅ)f ZџџџџџџlъъъЌ–x"z z z 8В Ю ,"QЖ  "( ( ( ( ( ( LNNNNNN$ 'Vr™( ( ( ( ( rК( ( ККК( Ф( ( LК( LК’КLL( њ `š\ŸŠћТ"Xz ьXLL!0QL}Dv}LК""йF r a n j e v a a t v o ZAVJET POSLU`NOSTI Fra Ivica Juri, Split Openito o zavjetima Evaneoski zavjeti kojima se redovnici posveuju Bogu i Crkvi ~ivei u posluanosti, siromaatvu i istoi, utemeljeni su na Kristovu ~ivotu i njegovim rije ima u Evanelju. Bo~ji su dar Crkvi, i po Njegovoj milosti se uvaju i obdr~avaju. Pod vodstvom Duha Svetoga Crkva ih tuma i, upravlja njihovom praksom i ustanovljuje stalne oblike ~ivota po njima. Redovi i zajednice koje ~ive po njima slijedei Bo~ju volju i voeni Duhom Svetim, ine da u Crkvi izrasta divna raznolikost redovni kih zajednica koje pridonose tomu da Crkva bude pripravna ne samo za svako dobro djelo u izgradnji Kristova Tijela - Crkve, nego da razli itim darovima bude nakiena kao Zaru nica za Zaru nika, te da se po njoj o ituje mnogovrsna mudrost i dobrota Bo~ja. Redovnik se u svojoj malenosti pola~ui zavjete u potpunosti predaje Bogu. Slijedei sv. Pavla po kratenju je umro grijehu, a po zavjetima sebi te nastoji svoj ~ivot suobli iti Kristovom ~ivotu. Na tom putu posveenja prema Bogu ~eli se osloboditi svih zapreka koje bi ga mogle sputavati "od ~ara ljubavi i od savraenog bo~anskog atovanja, te se potpunije posvetiti bo~anskoj slu~bi". U tom smislu zavjeti nisu odricanje nego atoviae oslobaanje koje poma~e posveenim osobama da se uzdignu iznad ovog svijeta prolaznosti te tako izbavljeni od ovozemnih briga trude se pokazati nebeska dobra ve na ovome svijetu svojim svjedo anstvom i navijeatanjem novoga, vje nog ~ivota. Zavjete iako uklju uju ~rtvu ne treba promatrati negativisti ki u smislu odricanja i trapljenja. Oni su viae osloboenje od "nebitnog", od onoga ato naruaava i sputava odnos prema Bogu. Oni su uvijek izraz, opredjeljenje za bolje, za viae u ljubavi i slu~enju u odnosu prema Bogu i ljudima. Redovni ki zavjeti imaju trostruku strukturu, odnosno ostvaruju se kroz tri temeljna odnosa: odnos prema Bogu, Crkvi i druatvu. Kao odnos prema Bogu oni su Confessio Trinitatis  Ispovijedanje vjere u Trojstvo; kao odnos prema Crkvi oni su Signum caritatis  Znak djelotvorne ljubavi, a kao odnos prema druatvu, svijetu mo~emo ih promatrati kao Servitum veritatis  Slu~enje istini. Redovnik zavjetovanjem ispovijeda vjeru u Boga Oca, priznajui da sve dolazi od njega i da se sve mora njemu vratiti. On je izvor i darivatelj svih darova i svakoga dobra. Ispovijedanjem vjere u sina redovnik uzima Krista za uzor na putu spoznavanja i slu~enja Bogu. Ispovijedanjem, pak, vjere u Duha Svetoga priznaje njegovu prisutnost i snagu po kojoj on mo~e slijediti Krista u konkretnim situacijama svoga ~ivota. Duh stoji na po etku svakoga puta posveenja. On privla i i zove, poti e i vodi one koji su krenuli putem posveenja Bogu i slu~enja Crkvi i ljudima. }ivot zavjetovanika dakle predstavlja ispovijedanje Bo~jeg bo~anstva u kojem siromaatvo vidi Boga kao Stvoritelja, celibat isti e Boga kao ljubav a posluanost u svemoguemu Bogu vidi milosrdnog Oca. Zavjeti se predaju Bogu, na slu~bu su Crkvi a na korist ljudima. U odnosu prema Crkvi oni su djelotvorni znakovi nesebi ne ljubavi. Oni su izvor inicijative, snage i raznolikosti slu~enja. Crkva njima upravlja usmjerujui ih na slavu Bogu i na slu~enje ljudima. Nadalje, zavjeti su u odnosu prema druatvu u slu~bi istine. Danas je lako uo iti nedostatak osjetljivosti za istinu. Gotovo se mo~e rei kako postoji na mnogim podru jima zavjera protiv istine. Istinitim se smatra samo ono ato slu~i, ato je korisno i ugodno. U takvoj situaciji relativiziranih vrijednosti i gubitka osjeaja za istinito i dobro jasno se osjea potreba za obnovom duhovnih vrijednosti bez kojih druatvo ne mo~e funkcionirati. Budui da je kriza naaeg druatva eminentno duhovna jer je druatvo odlu ilo kako nema ni ega drugoga iznad ovjeka i da je vrijedno samo ono ato je korisno, onda redovni ki ~ivot postaje istaknuta to ka kraanske svijesti u slu~bi istine. On osporava temelje na kojima je zasnovan red (nered) koji se sastoji u neuta~ivom u~ivanju i u slobodi bez odgovornost. Svojim na inom ~ivota redovnici se opiru na elima dekadencije kojima je zara~eno ovo naae druatvo i zala~e se za ~ivot i druatvo utemeljeno na kraanskim vrijednostima. Openito se dr~i da sva tri redovni ka zavjeta imaju jednaku vrijednost i va~nost. Zavjeti su meusobno tako vezani da kad bi se primjerice umanjila vrijednost jednoga, nu~no bi se umanjila vrijednost i drugih zavjeta, poremetila bi se i duhovna ravnote~a redovni kog ~ivota, a samim tim i redovni ka bit. Dakle ne postoji nikakva hijerarhija zavjeta barem ne u objektivnom smislu, dok u subjektivnom smislu zavjetovanik mo~e razli ito osjeati i pro~ivljavati pojedini zavjet u smislu lakaega ili te~ega podvrgavanja jednomu u odnosu na drugi (zavjet). Kako ~ivimo u vremenu ope divinizacije slobode, individualizma, samoostvarenja, krize autoriteta& , posebno se namee aktualnom a donekle i problemati nom tema o zavjetu posluanosti. Toliko o zavjetima openito i o njihovu trostrukom odnosu prema Bogu, Crkvi i ljudima. U daljnjem tekstu ograni it emo se isklju ivo na govor o zavjetu posluanosti. Posluanost i zavjet posluanosti `to je posluanost? Je li ona krepost ili pak gruba nu~da i oblik ropstva, kako smatraju neki? Poznato nam je kako posluanost u ~ivotu ovjeka igra vrlo va~nu ulogu. Doista mo~emo rei kako ovjeku s roenjem po inje a smru zavraava njegova akola posluanosti. Od kolijevke on upoznaje i do~ivljuje prvo autoritet roditelja, zatim autoritet u itelja, akole, dr~ave, druatvene i politi ke vlasti, Crkve& itd. Posluanost predstavlja, dakle, jednu od bitnih odrednica ovjekova ~ivota uope. Tako ovjek s jedne strane ima slobodu mialjenja i djelovanja a s druge, opet, valja mu slijediti razne upute i naloge raznih autoriteta, poativati zakone i propise, sluaati druge, ~ivjeti s njima ...itd. Posluanost u svijetu nam se pokazuje kao nu~nost, kao neophodan uvjet da bi druatvo uope funkcioniralo. Nu~nost je to koja se s poteakoama prihvaa i kojoj se mnogi osobito u ovo novije vrijeme protive. No nas ovdje ne zanima posluanost openito nego redovni ka posluanost. O njoj Drugi vatikanski govori: "Po zavjetu posluanosti redovnici prinose Bogu kao ~rtvu samih sebe potpuno posveenje vlastite volje i time se stalnije i sigurnije sjedinjuju s bo~anskom spasiteljskom voljom. Zato po primjeru Isusa Krista, koji je doaao vraiti volju O evu te uzevai oblik sluge po muci nau io pokornosti - redovnici se na poticaj Duha Svetoga u duhu vjere pokoravaju poglavarima, koji zamjenjuju Boga. Time se pod njihovim vodstvom stavljaju u slu~bu svojoj brai i Kristu, kao ato je i sam Krist, po svojoj pokornosti Ocu, poslu~io svojoj brai i ~ivot svoj dao kao otkupninu za mnoge. Tako se tjeanjom vezom uklju uju u slu~bu Crkve i nastoje dosei mjeru dobi punine Kristove". Redovnici, dakle, odri ui se svjesno i slobodno svoje volje poradi Boga podla~u se svojim zakonitim poglavarima kako bi se ato potpunije suobli ili posluanome Kristu. Zavjet redovni ke posluanosti in je kojim redovnik prinosi Bogu darove svoga uma, volje i srca i sve naravne i nadnaravne darove. To se redovito dogaa prihvaanjem i vraenjem povjerenih du~nosti u zajednici. Takva posluanost nastavlja Kristovu posluanost u svijetu koja se usavrauje patnjama i ~rtvama sudjelujui na taj na in u Kristovu djelu otkupljenja i spasenja. Za Balthasara "svijet nije bio spaaen govorom i inima, niti Isusovim udesima, nego jedino posluanoau do smrti u napuatenosti sa strane Oca". Kristovom smo posluanoau, dakle, spaaeni a po vlastitoj posluanosti, koja je put koji nas suobli uje Kristu i vodi k Ocu sudjelujemo na Kristovom spasiteljskom planu. Posluanoau dakle istovremeno nasljedujemo Krista i sudjelujemo u njegovu spasenjskom poslanju. Kraanska posluanost nije svrha samoj sebi. Ona je put Bogu, a krajnji cilj joj je sjedinjenje s Bogom. Njezin korijen ne izvire iz ljudske psihologije i logike, ve pripada Otajstvu Kristova posluha Ocu. Njezini temelji su duhovne naravi: vjera i ljubav prema Bogu i bli~njemu, Kristova posluanost i Kristov kri~. Ima kristoloaki i teocentri ni karakter, nasljedujui Krista usmjerena je Ocu. Evaneoski zavjet posluanosti je poziv koji proizlazi iz Kristove posluanosti "do smrti". Koji slijede taj poziv izra~en rije ima "idi za mnom" ulaze u samu bit itave ekonomije otkupljenja. Obdr~avanjem posluanosti ~ele postati izabrani sudionici posluanosti onoga "samoga i jedinoga", po ijoj posluanosti mnogi postaju pravednici. Prihvaajui posluanost posveene osobe nastoje otkriti vlastitu ulogu u Kristovu otkupljenju i svoj vlastiti put posveenja. A to je put koji je Krist opisao u Evanelju govorei toliko puta o vraenju volje Bo~je i o stalnom tra~enju te volje. Podlo~nost volji Bo~joj i posluanost njegovu zakonu u svakom stale~u stav je kraanskog ~ivota. Ipak, u redovni kom stale~u zavjet posluanosti usauje u srce svakoga obvezu da se na poseban na in pove~e s Kristom "posluanim do smrti". Tko je posluaan? Mo~emo li u svakodnevnom ~ivotu u konkretnim primjerima istaknuti ponaaanje koje bi bilo u skladu s posluanoau? Mo~emo. Evo nekih primjera. Posluaan je onaj koji se ne vrti oko samog sebe i nije svoj vlastiti atovatelj. Onaj tko osluakuje ato od njega tra~i trenutak kad je naiaao na Bo~ju volju, te je spreman u initi ono ato spozna da Bog od njega tra~i. Posluaan je i onaj tko se zna zbog drugih odrei svojih ~elja, predrasuda i koristi, tko zna suraivati s drugima i tko je sposoban prihvatiti kritiku i poduzimati sve ato je u njegovoj moi. Jednostavno mo~emo zaklju iti kako je posluanost uvjet za slu~enje drugima. Ispravno shvaena posluanost nema niata zajedni kog s autoritarizmom niti s "raspameivanjem" podlo~nika. Ne radi se, pak, ni o beski menjaatvu ili sluganstvu od strane podlo~nika. Posluanost jedino ima smisla ukoliko se iskazuje Bogu, jedinom i apsolutnom gospodaru naaih ~ivota. No postavlja se pitanje kako znati ato Bog hoe od nas? Kako nam progovara? Vrlo su rijetki slu ajevi u kojima Bog izravno u duau obznanjuje svoju volju. Dakako isklju ujui one koji vlastitu fikciju smatraju Bo~jom voljom. No, Bog osim ato je transcendentan, nedoku iv i neizreciv on nam je i blizu. Blizu nam je i objavljuje nam se po ljudima i kroz njih progovara. Prije svega po onima kojima smo u zajednici povjereni i koji se brinu da zajednica, iji smo lanovi skladno ostvaruje svoje poslanje. Posluanost je, dakle, utemeljena u dubokoj vjeri da Bog preko Duha Svetoga vodi Crkvu i njezine slu~benike na putu spasenja u Bogu. Kristova posluanost Na mnogo mjesta u Novom zavjetu govori se o Kristovoj posluanosti Ocu. Jedan od ponajboljih tekstova o Kristovoj posluanosti donosi nam apostol Pavao u Poslanici Filipljanima, u kristoloakom himnu govorei o Kristu kao o Bo~jem sluzi: "On, trajni lik Bo~ji, nije se kao plijena dr~ao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevai lik sluge, postavai ljudima sli an; obli jem ovjeku nalik, ponizi sam sebe, posluaan do smrti, smrti na kri~u. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom". Navedene Pavlove rije i sadr~e samu bit otkupljenja. U toj stvarnosti i na prvom mjestu, kao njezin bitni dio nalazi se Kristova posluanost. Upravo to Pavao potvruje u Poslanici Rimljanima kada ka~e: "Kao ato neposluhom jednoga ovjeka mnogi postadoae greanici, tako e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici". Tim rije ima Pavao isti e otkupiteljsko zna enje Kristova posluha Ocu usporeujui ga, pritom, s neposluanim Adamom. Posluanost je temeljni Isusov stav u odnosu prema Ocu. Sav Isusov ~ivot, nauk i djelovanje u funkciji je ispunjenja volje O eve. U Ivanovu evanelju nalazimo tekst koji nam govori kako je Krist u cijelosti upravljen k Ocu i vraenju njegove volje. "Moja se hrana sastoji u tom da vraim volju onoga koji me poslao i dovraim njegovo djelo". Kad je Isusu bilo dvanaest godina ostao je u hramu, jer je to bila O eva volja. }ivi iz posluha Ocu u Nazaretu nepoznat trideset godina. Posluanost Ocu bila mu je posebno teaka u vrijeme muke, ali i tada se Isus pokorava Ocu. Muka i smrt na kri~u predstavljaju vrhunac Kristove posluanosti: "O e! Ako hoea, otkloni ovu aau od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude". Ve tamo od molitve u Getsemanskom vrtu Kristova potpuna spremnost da vrai volju O evu puna je trpljenja i postaje ona posluanost "do smrti, smrti na kri~u" o kojoj govori apostol Pavao. O tome govori i Ivan evanelist: "Kad podignete Sina ovje jega tad ete saznati da Ja jesam i da niata od sebe ne inim, ve da govorim ono ato me Otac nau i& Ja uvijek inim ono ato je njemu ugodno". Iz ljubavi prema Ocu Krist je kao ovjek svoju volju u potpunosti podvrgao volji O evoj. Isusovo podvrgavanje volji O evoj zna ilo je istinsku ~rtvu. Kristovo uskrsnue dokaz je da je na njegovu ljubavlju i ~rtvom pro~etu posluanost, Otac uzvratio velikom ljubavlju. Posluanost i predanost u O evu volju bila je plod Isusova srca, njegove preduboke ljubavi prema Ocu. Isus nije imao niata svoga. Sve je bilo O evo. Njegove misli, rije i, djela, njegova volja, na koncu njegov ~ivot, sve je to O evo. Kod Krista posluanost i ljubav u odnosu prema Ocu idu zajedno, nerazdvojne su. Posluh je izraz ljubavi. Otac ljubi Sina, a Sin mu se posve izru uje u posluanosti, pro~etoj ljubavlju. Meusobna veza Oca i Sina jest Duh Sveti. Sve Isusovo spasenjsko djelovanje, od utjelovljenja do poslanja Duha Svetoga na Duhove, vrailo se je pod vodstvom i po djelovanju Duha Svetoga. Duh Sveti ga je tako vodio i nadahnjivao da je uvijek ispunjao O evu volju. Za Kristovu ljubavlju pro~etu posluanost Ocu mo~emo rei kako ima narav zavjeta, odnosno prazavjeta koji je temelj svim drugim zavjetima. Franjeva ka posluanost  nasljedovanje Isusova posluha Ocu }ivot i djelovanje Isusove brae ne mogu biti druga ije od Isusova. Ocu treba jednako odgovoriti kao ato je i Isus odgovorio: "O e, budi volja tvoja". Sve ono ato smo prethodno rekli o zavjetu posluanosti odnosi se i na franjeva ku posluanost. Ovdje ju na poseban na in obraujemo kako bismo istakli Franjino shvaanje posluanosti. Sv. Franjo osnivajui svoje bratstvo ne predvia ustaljene strukture po kojima bi ono funkcioniralo, nego na in o uvanja jedinstva vidi u ozra ju posluanosti. O njoj govori ve na po etku u prvom poglavlju jedinstvenog Pravila: "Brat Franjo obeava posluanost i poatovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim zakonitim nasljednicima i Rimskoj Crkvi. A ostala braa du~na su sluaati brata Franju i njegove nasljednike". Nadalje, posluanost je za Franju krepost koja ostavlja najviae prostora za pohvalu: "Gospoo sveta Ljubavi, neka te Gospodin uzdr~i s tvojom sestrom svetom posluanoau& Sveta posluanost suzbija sve tjelesne i pohotne sklonosti i kroti tijelo da bude posluano svom bratu, i poti e ovjeka da bude posluaan svim ljudima ovoga svijeta". Sv. Franjo od posluanosti ini jednu od svojih najveih obaveza. O njoj esto govori i na mnogo mjesta je spominje u svojim spisima. U treoj opomeni o savraenom posluhu piae: "Gospodin ka~e u Evanelju: Tko se god ne odre e svega ato posjeduje, ne mo~e biti moj u enik; i: tko htjedne sa uvati svoj ~ivot, izgubit e ga. Onaj ovjek ostavlja sve ato ima i gubi svoj ~ivot koji se potpuno po posluhu predaje u ruke svoga starjeaine, i ato god u ini ili rekne, za ato zna da nije protiv volje ako je dobro ono ato ini, to je pravi posluh. I ako bi podlo~nik koji puta smatrao da je neato bolje i korisnije za njegovu duau od onoga ato mu poglavar nareuje, neka ono svoje dragovoljno ~rtvuje Bogu a ono poglavarevo nastoji izvraiti. Jer ovo je pravi i pun ljubavi posluh koji udovoljava Bogu i bli~njemu. Ako poglavar zapovijeda neato stoje protiv njegove savjesti, iako ga ne mora posluaati, neka se ne razilazi s njim. I ako bi ga netko progonio zbog toga, neka, ga joa viae radi Boga ljubi, jer tko radije trpi i progon nego da se razilazi sa svojom braom, taj ostaje u pravom posluhu, jer zala~e svoj ~ivot za brau svoju". A u dvadeset treoj opomeni o poniznosti dodaje: "Blago sluzi koji strpljivo podnese upozorenje, opomenu i ukor, smjerno posluaa, iskreno prizna i dragovoljno dade zadovoljatinu! Blago sluzi koji nije brz na ispri avanju i ponizno podnese sramotu i ukor za prekraaj kad i ne po ini grijeha"! Franjevac mora sve ostaviti, svega se odrei i samoga sebe, biti sav u Gospodinovu vlasniatvu i pustiti da ga vode poglavari  zastupnici Bo~ji. Ovakva posluanost mogua je samo u vjeri koja je vrsto uvjerena da Bog djeluje u Crkvi i vodi svoje po slu~bama koje u njoj postoje. Ne mora se sluaati samo onda kad se neato zapovijeda nego to treba biti stav cijeloga ~ivota. Kad je poglavar s nama i kad smo sami. }rtva posluanosti uvodi nas u ~rtvu Krista. Posluanoau s njim sudjelujemo u daru njegova otkupljenja, ostvarujemo s njime ~rtvu vlastite volje da bi u svakom bio proslavljen Bog. U poglavaru redovnik franjevac ne smije gledati ovjeka nego Onoga iz ljubavi prema komu je postao podlo~nik. Franjo, dakle, promatra posluanost kao izvornu bogoslovnu krepost koja se izravno odnosi na Boga. Bog joj je i cilj i motiv. Posluanost je ime za ljubav koju ovjek, a redovnik osobito, ima prema svom Stvoritelju i Ocu. Kod Franje su pojmovi posluanost i ljubav tako tijesno povezani da ih se mo~e uzajamno mijenjati. Posluanost i ljubav dva su pojma koja ozna avaju jednu te istu stvarnost. Posluanost se izjedna uje s bratstvom, s osjeajima za drugoga. Svatko treba unutar bratstva pronai sluaatelja. Ako je u nevolji mora osjetiti da je njegov brat za njega kao prava majka koja sluaa i poma~e. Ako je netko sagrijeaio, mora znati da e brat pun razumijevanja prikloniti uho i posredovati Bo~je oproatenje. Svaki brat mora biti sluaatelj sposoban sluaati druge bez predrasuda i s razumijevanjem. Ono "sluaati" uvijek je povezano sa "slu~iti". Brat je zato kao sluaatelj u isto vrijeme i slu~itelj drugima. Sam Franjo primjer je i ogledalo takve posluanosti. Znamo kako je Franjo, premda je bio iznad cijeloga bratstva, postavio jednoga brata sebi za gvardijana i njemu se ponizno i pobo~no pokoravao, kako bi otklonio svaku prigodu za oholost. Franjo je odgajao svoje sinove ne prvenstveno rije ima, nego djelima i primjerom ~ivota. Od njega i potje e ona glasovita re enica: "Propovijedajte na sve na ine, a po potrebi se poslu~ite i rije ima"! Poglavarima Franjo nareuje da budu slu~itelji. Zato ih i naziva ministri  poslu~itelji, sluge. A u Nepotvrenom pravilu govori: "Neka se ministri sjete ato veli Gospodin: 'Nisam doaao da mi slu~e, nego da slu~im'& Neka se nitko u ovom redu ne naziva 'prior' nego neka se svi openito nazivaju braom i neka peru noge jedan drugom". Poglavari kako vidimo nisu za Franju kao oni koji upravljaju drugima, nego oni drugu brau trebaju predusretati pozornoau, malenoau i slu~enjem. Posluanost je i sinonim s malenoau. Biti pozoran , slu~iti, posluaati - to su stvarnosti koje se uvijek mogu usavraavati. Braa su u po etku bili tako u poniznosti i ljubavi utemeljeni i ukorijenjeni da su jedan drugoga poativali kao oca. Svi su se posvema prepuatali posluanosti, neprestano su bili spremni posluaati volju onoga koji im je neato nalagao. Ljubav koja ih je vodila da druge cijene viae nego same sebe, ista je ona ljubav koja je i Boga pokrenula da postane ovjekom i da bude posluaan. Poradi te ljubavi koja je u kona nici Bog, oni mogu u drugome prepoznavati svoga gospodara dok mu se pokoravaju i dok mu slu~e. Tako je to bilo u po ecima reda. Kako je danas - to najbolje i sami znamo. Zavjetom posluanosti redovnici u potpunom priznanju ispovijedaju Boga svojim Ocem. Kvaliteta posluanosti izra~ava kvalitetu naaeg sinovskog odnosa. Uzdamo se u Boga i poput djeteta se bezbri~no prepuatamo, sve prihvaamo, ne brinei se za sutra, jer Otac nebeski se brine za nas. Takvo povjerenje ne izra~ava se samo predanjem nego i tra~enjem O eve volje. Njegova volja svim upravlja, sve vodi svome cilju, sve ispunja, sve ostvaruje. Stoga tra~iti njegovu volju zna i biti mudar. Posjedovati strast za prihvaanjem i vraenjem Bo~je volje, zna i proglaaavati i priznati kako vlastitu kratkovidnost i ograni enost, tako i prisutnost u svome ~ivotu Oca koji ima svoje planove s nama. Posluanost i sloboda Znamo da je posluanost samo drugo ime za mnoatvo odnosa u druatvu koji su neophodni kako bi ono funkcioniralo. Znamo takoer kako svugdje treba biti reda, eda bi ga bilo treba se znati tko zapovijeda a tko sluaa. Nema ljudskog bia koje ne bi bilo u nekoj ovisnosti, a oblici ropstva toliko su brojni da ih ni prebrojiti ne bi mogli. No ipak uza sve navedeno ne zvu i li redovni ki zavjet posluanosti kao skandal za svijet koji te~i za slobodom i neovisnoau kao svojim najveim vrednotama. Jesu li posluanost i sloboda suprotstavljeni pojmovi? Na koncu protivi li se posluanost temeljnim vrijednostima svakoga ovjeka? O ovim pitanjima mnogo se raspravljalo a plod tih rasprava uaao je i u najnovije crkvene dokumente o redovni kom ~ivotu uope. Ukratko. Prvo moramo definirati ato je sloboda. Ako slobodu shvaamo kao slobodni i svjesni izbor dobra i razvijanja odnosa ljubavi prema Bogu i ovjeku, onda se sloboda i posluanost ne odnose suprotstavljene jedna drugoj. Redovni ka posluanost vrsto oslonjena na svoje duhovne temelje, ne samo da se ne protivi slobodi i drugim spomenutim vrijednostima, ve ona poma~e ovjeku doi do istinske slobode, ona je osobni izraz slobode. Tako Drugi vatikanski koncil meu dobra redovni kog stale~a ubraja i "slobodu osna~enu posluanoau" te isti e da on nipoato ne umanjuje dostojanstvo ljudske osobe, nego je, poveanu slobodom djece Bo~je, dovodi do zrelosti". I apostolska pobudnica o posveenom ~ivotu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu "Vita concecrata" govorei o odnosu slobode i posluanosti donosi: "Nema proturje ja izmeu posluanosti i slobode. Uistinu, dr~anje Sina otkriva tajnu ljudske slobode kao hod posluanosti prema O evoj volji i tajnu posluanosti kao hod postupnog osvajanja prave slobode". Zavjetovana posluanost, dakle, ne dokida i ne ograni ava naau osobnu slobodu nego njome bezuvjetno prihvaamo da nas netko Drugi vodi dalje od naaih ~elja i nesigurnosti jer bolje od nas zna ato je za nas dobro i kako emo br~e i sigurnije postii puninu dostojanstva djece Bo~je. Uva~avajui procese i promjene u duai i mentalitetu danaanjih ljudi, od posluanosti ~elimo otkloniti onaj "juridi ki" kruti duh i namjesto njega ~elimo uspostaviti jedan ljudski, bratski, prijateljski odnos suradnje poglavara i podlo~nika obogaen obostranim razumijevanjem i poatovanjem. Poglavari svakako trebaju kroz dijalog i obostrano razumijevanje podlo~niku pomoi svojim pristupom da on zapovijed do~ivi kao svoju, kao svoj izbor a ne kao neato strano i nametnuto. Neizbje~no e uvijek postojati napetost izmeu procesa dijaloga, tra~enja suglasja, i predavanja sebe u ruke brae, ali to je plodonosna napetost viae nego postignuti kompromis. Redovnik pola~e svoje zavijete pod uvjetom da ono ato mu bude nareeno da se sla~e s njegovom savjeau. Ne pola~e se zavjet posluanosti samo zato da bi besprijekorno funkcionirao "sustav" niti da bi se odr~avale be~ivotne strukture, nego zato da se kroz njega lakae pronalazi i vrai volja Bo~ja. Volja Bo~ja i savjest pojedinog redovnika okvir su izvan kojega ne smije ii odluka poglavara, jer i poglavar je tu da vrai volju Bo~ju, a ne svoju volju! Posluanost mo~emo gledati kao korektiv i snagu koja je znak protivan slobodi bez odgovornosti razonodi i blagostanju bez solidarnosti. Posluanost ne pretpostavlja pasivnost, redovnika kao "mrtvo puhalo" koje e se kotrljati gdje ga poglavar gurne. Ne, naprotiv posluanost pretpostavlja anga~irane osobe, spremne upotrijebiti slobodu, razum i volju na dobro ljudi i na slavu Bogu. Posluanost nije svrha samoj sebi. Cilj joj je dati slavu Bogu, slu~iti ljudima i vlastito posveenje. Anthony de Mello negdje je zapisao kako posluanost obdr~ava pravila, ali ljubav zna kada ih treba prekraiti. Slu~enje, drugo ime posluanosti, je unutar crkvenog shvaanja diakonie, poslanja Crkve, redovitog i svakodnevnog rada lanova Crkve samorazumljiv pojam. Iziemo li izvan crkvenih okvira ono ima negativan i zastarjeli prizvuk. Tendencija je slu~enje u odnosu prema Bogu promatrati kao osloboenje, do im se slu~enje u odnosu prema ovjeku gleda kao ropstvo kojeg se svakako treba osloboditi. Slu~enje je poni~avajue u optici modernog ovjeka koji se mjeri prema stupnju slobode i neovisnosti. No, pitamo se kako slu~iti Bogu ako ne preko ovjeka, slu~ei mu? Zaklju ak Sve ovo ato je prethodno napisano o posluanosti ima li uope smisla za danaanjeg ovjeka? Rei e netko: Nije li to samo lijepa pri a, posebno ono o vladanju poglavara koje se predstavlja i krije pod krinkom slu~enja. Ne ini li se stoga da i Nietzsche ima pravo kad govorei o kraanstvu ka~e: "A ovo licemjerje smatram u njih najgorim: ato se i oni koji zapovijedaju pretvaraju da imaju kreposti onih koji slu~e". Ipak mislimo kako ni Nietzsche niti oni koji bi sli no razmialjali nemaju pravo i kako crkvene slu~be i posluanost nipoato ne predstavljaju paravan za dokazivanje vlastite moi. Posluanost i slu~enje za redovnike i openito za slu~benike Crkve na in je ~ivljenja vlastitog poziva i poslanja. Posluanost koja je usko povezana s slu~enjem, ne ostvaruje se samo u okviru onoga ato zahtijeva slu~ba, nego zahvaa cijelu osobnost redovnika. Stoga slu~enje kroz posluanost u Crkvi nije na in govora iza kojega se krije volja za mo nego je zastupanje onih koji nemaju glasa i koji se nalaze na rubu druatva. Slu~enje, dakle, predstavlja jasno opredjeljenje i aktivno zauzimanje Crkve za siromaane i obespravljene, a ne tek deklarativnu podraku. Redovni ki zavjeti stoga su proro ki znak, putokaz danaanjem ovjeku, protuodgovor na njegovo pogreano shvaanje slobode, poziv na ispit savjesti i premialjanje u shvaanjima ovjeka, njegova cilja i poslanja u svemiru. Oni su znak nade za bolji, ovje niji svijet sutraanjice. Istinsko ~ivljenje redovni kih zavjeta najrazumljiviji je govor o Bogu i najsna~nije svjedo anstvo. To je govor ~ivota, a ~ivot je najbolja propovijed!  Dokumenti II. vatikanskog sabora, Lumen Gentium, br. 44., KS, Zagreb 1986.  Usp. Pier Giordano Cabra, Kratko razmatranje o zavjetima, Brat Franjo, Zagreb 2001., str. 8.  Isto. str. 12-14.  Usp. Slavko Topi, O redovni koj posluanosti, Bosna fransciscana 9 (2001), br. 15. str. 53.  Dokumenti II& , nav. dj., Perfectae caritatis, br. 14.  Anton Nadrah, Za Kristom, Smisao posveenog ~ivota, KVRPJ, Zagreb 1991., str. 58.  Iv 4,34.: "Jelo je moje vraiti volju onoga koji me posla i dovraiti djelo njegovo" ili Iv 5,30.: "Ja ne tra~im svoje volje, nego volju onoga koji me posla."  Usp. Papa Ivan Pavao II., Redemptionis donum, Apostolski nagovor redovnicima i redovnicama o njihovu posveenju u svjetlu tajne Otkupljenja; Uzeto iz: Viktor Nui, Crkveni dokumenti o posveenom ~ivotu, HKVRP, Zagreb 1997., str. 227-228.  Fil 2, 6-9.  Rim 5, 12.  Iv 4, 34.  Lk 22, 42; usp. Mk 14, 36; Mt 26, 42.  Iv 8, 28.  Pravilo, Generalne konstitucije i Generalni statuti reda Manje brae; Uredio: fra Nikola Vukoja, Brat Franjo, Zagreb 1988., str. 5.  S. Marija od Presvetog srca (Anka Petri evi), Spisi sv. Franje i sv. Klare asi~ana, Symposion, Split 1991., str. 146-147.  P.G. Montorsi, nav. dj., str. 264.  Isto.  Usp. Fra Giacomo Bini, Franjeva ki Red danas, Rim 2000., str. 32-33.  U Oporuci piae: "Iskreno u sluaati poglavara bratstva i gvardijana kojeg mi on dadne. I tako ~elim biti predan u njegove ruke, da ne mogu nikamo ii niti ato u initi protiv njegova volje". Iz: Pravilo& , nav. dj., str. 12.  S. Marija& nav. dj., str. 126.  Usp. A. Rotzetter & T. Matura, }ivjeti evanelje s Franjom asiakim, Zagreb 1984., str. 66-71.  Dokumenti II. vat. nav. dj., LG 43.  Dokumenti II. vat., Perfectae caritatis& , nav dj., br. 14.  Papa Ivan Pavao II., Vita concecrata, Apostolska pobudnica o posveenom ~ivotu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, KS, Zagreb 1996., str. 152.  Usp. Timothy Radcliffe, Redovnici, jeste li sretni?, Dominikanska naklada Istina, Zagreb 2001., str. 29.  Usp. `piro Marasovi, Demos ante portas, Crkva u Hrvatskoj pred demokratskim izazovima, CUS, Split 2002., str. 327.  Usp. Ante Vu kovi, Slu~enje kao susretiate crkvenih i druatvenih slu~ba, BS 72 (2002), br. 2-3, str. 406.  Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratrustra, Naprijed, Zagreb 1991., str. 150. I. Juri, Zavjet posluanosti Po eci 4 (2003), br. 1, str. 1-11 PAGE  PAGE 1 Hp ЪЬ˜ – ˜ $&"$$&,'.'о+ ,&3,9.9†>ˆ>œ@АCјGњG8H:HJNKPK`VŠV”Z–Z]] `Ђ`žc cЊfЌf,o.oЄoІo‚u„ux xќ€ў€HƒJƒLƒ€Š‚ŠФ‘Ц‘і•ј•œœЂ*Ђ,ЂІ4Ќ6Ќ0­2­юЏ№Џ&В@З§љіѓіѓъѓѓуѓуѓъѓкѓууѓібібіѓѓкуууууЩФљѓъѓъѓъѓъѓъѓъѓъѓъѓіљФібібібіCJaJ5CJ\aJj0JCJU56CJ\] j0JUj0JUaJaJCJ5\CJ0MHpž ЪЬ˜ &(Ш$*о+р+ ,",&3œ@АCJ4O^VііёёяроЬЬЬЬЬЦСрЬоЬЛЬЬ„а`„аd№„`„$„аdh1$7$8$H$`„аa$$„а1$7$8$H$`„аa$$a$$„`„a$Rаbтуўўў^V`VŠVŒVў]Фh*o,o.oЄoІo†u$xLƒю‡"—ЈœўЁЂ*Ђ№ылЩЩЩЩФФЙЩЩЩЩЩЩЩЩФ $1$7$8$H$a$d№$„аdh1$7$8$H$`„аa$„а„а1$7$8$H$^„а`„аd№„аdh1$7$8$H$`„а*Ђ,ЂЦЉ6­&ВFЗЮКpПвУдУшУъУєЬPаRаьаЊбвбŽвўвІгфдФжтжќж№юююмммююззююмееееееееееd№$„аdh1$7$8$H$`„аa$$„а1$7$8$H$`„аa$@ЗBЗЪКЬКpПHУJУдУшУ*Ч,ЧPаRаTаьаюаЊбЌбвбдбŽввўвгІгЈгфдцдФжЦжтжфжќжўжззdзfз|з~зˆиŠи‚й„йЬйЮймйойjкlк,м.мlмnм,н.нxнzнђнєнппюп№пкрмрДсЖсфтцтђтєтітњтќту у ујјѕьѕцсжсјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјјЯЬЯЬЯЬЯФ0JmHnHu0J j0JUj0JCJUaJCJaJ 5CJ\j0JCJUCJ j0JUMќжзdз|зˆи‚йЬймйjк,мlм,нxнђнпюпкрДс`тbтттфтітјт§§§§§§§§§§§§§§§§§§ћзћЮШ„h]„h„јџ„&`#$#$d%d&d'dNЦџOЦџPЦџQЦџјтњтууууу§єю§§м$„аdh1$7$8$H$`„аa$„h]„h„јџ„&`#$ уууујѕ0J j0JU& 00PА…. АТA!АŠ"АŠ#Š$Š%А i8@ёџ8 NormalCJ_HaJmHsHtHX@X Naslov 1($$„аdh1$7$8$@&H$`„аa$5CJ\aJB@B Naslov 2$$„а@&`„аa$ 5CJ\X@X Naslov 3($$„аdh1$7$8$@&H$`„аa$6CJ]aJR@R Naslov 4"$„аdh1$7$8$@&H$`„а6CJ]aJ6A@ђџЁ6 Zadani font odlomka0 @ђ0 Podno~je  ЦИp#*)@Ђ* Broj stranice2@2 Zaglavlje  ЦИp#6@"6 Tekst fusnoteCJaJ6&@Ђ16 Referenca fusnoteH*H*@ЂAH Referenca krajnje biljeakeH*fC@Rf Uvu eno tijelo teksta"$„аdh1$7$8$H$`„аa$CJaJNB@bN Tijelo teksta$dh1$7$8$H$a$CJaJЫ‘’ ––Cќ!"J+ˆ,P.Я/U1С8:~>Є?@CтFћHLT˜TїU Ye[Є_•aŒo MЌРVЊI9HUa‰•˜НХ э m“аcЮDБ Œoіџџџџ$8OPefL” dHя№“Nи #š%/)0)E)F)џ,b2•5–5—5в5г5У8:І?їA‘ITLџNOOOуR›TWЃYg[И]щ_ъ_є_ѕ_zd(f)fкn0o1oqo}oˆo‰oo0€€0€€˜0€€˜0€€0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€(0€€(0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€80€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€0€€0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€ @˜@0€€ š@0€€š@€€š@0€€˜@0€€ ALYYY\@З ууrwz^V*ЂќжјтуsuvxyуtAHLSU\!•!Tџ•€  ЏИЙУ  ltu~џ #-ЗСфъ Њ›Їч%і%ш)є)ј)*ч/ѓ/d5n5@8H8жLпLёTћTJ]Q]R]T]U]Z]і]ў]ш`ё`ЌaЕaРdЬd)fSfZf}ff‚fŠf‹ffg+gXg[g]g_gbgkglgug‡ggŽhšh›h hiiŒiŽijjhjrj’j™j›jЄjУjЦjШjаjвjеjзjйjљjklll l"l%l'l)l@lIlЋlЎlАlВlвlлlмlхlшlыlьlюlmm“mšm›mЄmn nnnnnn nynnмnхnцnяno o1oŠoo#$78NPdfKL“ ” cdGHю№’“MNзи# #™%š%.)1)D)F)ў,џ,a2b2”5—5б5г5Т8У8::Ѕ?І?іAїAI‘ISLTLўNOOOтRфRšT›TWWЂYЃYf[g[З]И]ш_ъ_ѓ_ѕ_ydzd'f)f+fufxfдfзfшfыfFgIg~ggвgеgqhthaidipisi}i€i‰iŒiБiДiНiРiCjFjРjУjхjшjэj№j4k7kll5l8l•l˜lЛlОlјlћl‹mŽmіmљmlnonйnмn/o1opo‡oˆoŠoo$‘IЖIOO)fеfшfbiqiœiВiцjэjюj5k1oŠooџџ IVICA JURIVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje poslusnost.asd IVICA JURIVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje poslusnost.asd IVICA JURIVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje poslusnost.asd IVICA JURIVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje poslusnost.asd IVICA JURIVC:\WINDOWS\Application Data\Microsoft\Word\AutomatskiOporavak spremanje poslusnost.asd IVICA JURIC:\My Documents\poslusnost.doc IVICA JURIC:\My Documents\poslusnost.doc IVICA JURIC:\My Documents\poslusnost.doc IVICA JURIC:\My Documents\poslusnost.doc IVICA JURIC:\My Documents\poslusnost.docџ@€<<<Єd<<”#.:OQdloŒo№№№,№@№J№`№x№Ђ№І№Ь№м№тџџUnknownџџџџџџџџџџџџG‡:џTimes New Roman5€Symbol3& ‡:џArial"Aˆ№аЉ“мs†o,tЦd,tЦ(о Ч?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{ўџџџ}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰ŠўџџџŒŽ‘’ўџџџ”•–—˜™šўџџџ§џџџ§џџџžўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF`š\ŸŠћТ €1Tableџџџџџџџџџџџџ|}WordDocumentџџџџџџџџ(іSummaryInformation(џџџџ‹DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ“CompObjџџџџkObjectPoolџџџџџџџџџџџџ`š\ŸŠћТ`š\ŸŠћТџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.8є9Вq