Naslov
Šabbat između vremena i prostora
(Sabbath between Time and Space)

Autori
Pehar, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Da istina evanđelja ostane kod vas (Gal 2, 5), Zbornik u čast prof. dr. sc. Ivana Dugandžića, povodom 70. godine života

Urednik/ci
Mario Cifrak i Dario Tokić

Izdavač
Kršćanska sadašnjost

Grad
Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
423-440

ISBN
978-953-11-0767-9

Ključne riječi
Šabat, vrijeme, prostor, vječnost, stvaranje, eshatologija
(Sabbath, Time, Space, Eternity, Creation, Eschatology)

Sažetak
Šabat je ne samo središte židovskoga života i pobožnosti, nego i sasvim osobito slavlje koje su poštivali i Isus i mnogi kršćani u ranoj Crkvi. U ovom je radu promatran u svjetlu probuđenoga suvremenog interesa za njegov duhovni sadržaj unutar kršćanske teologije i duhovnosti. A odgovor za taj interes traži se polazeći od elemenata Šabat-teologije iz perspektive rabinske mudrosti. U kontekstu biblijskih tekstova Šabat je prepoznat kao dovršenje, blagoslov i posvećenje stvaranja i cjelokupnog stvorenja. Stvorenje je Božje djelo, a Šabat je sama Božja prisutnost u njegovu stvorenju. Njegova je iznimnost u Božjem blagoslovu i posvećenju koje se očituje Božjim počinkom i njegovom prisutnošću u ovome danu. Ova se iznimnost Šabata očituje i u njegovu slavljenju, koje nosi oznaku univerzalnoga svadbenoga slavlja. Činjenicom da Bog svoj blagoslov podjeljuje sedmom danu, može se opravdati biblijsko-židovska usmjerenost kategoriji vremena, što je jedna od bitnih različitosti Izraela u odnosu na okolne narode. Njome se ističe i čuva transcendentnost Izraelova Boga i njegova apsolutna sloboda. Bog se objavljuje u vremenu, u jedinstvenim povijesnim događajima spasenja, iz čega proizlazi i specifično židovsko poimanje vremena. Vrijeme je Božji dar usmjeren budućnosti i vječnosti, što se ponajvećma pokazuje u slavljenju Šabata kao iskustvu duhovnoga koje predstavlja istinsko oslobođenje čovjeka. U njemu se čovjek oslobađa od prisile materije, moći i profita, te prihvaća Boga za svoga istinskoga partnera. Pokazuje se da ovaj odmak od materijalnosti u slavlju Šabata odražava ljudsku čežnju za vječnošću unutar vremena. Iako je sam Šabat vrijeme (sedmi dan), budući da je ispunjen Božjom nazočnošću, on je vrijeme usmjereno vječnosti i u službi vječnosti, te prema rabinskim tumačenjima, čovjek poniranjem u njegovu duhovnu dimenziju iako živi u vremenu na neki način anticipira na vječnosti. Pravo je slavlje Šabata stoga iskorak u područje duha i poniranje u svijet bitka. Zbog svega navedenog, ovakav rabinski stav otvara mogućnost misliti Šabat kao kategoriju realnoga prostora, kao prostor nutarnjega života samoga Boga. U ovome se članku tu prostornost promišlja polazeći od teologije stvaranja i eshatologije. Povezuje se Šabat, kojim je dovršeno izvorno stvaranje i Božja nazočnost – Šekinah, kojom će biti dovršeno eshatološko stvaranje, te se Šabat i Šekinah promatraju kao vremenska i prostorna Božja nazočnost u stvorenju. Članak završava prepoznajući kategoriju prostora imanentno teološkom kategorijom, kategorijom u kojoj je jedino moguće ozbiljno ljudsko traganje za odgovorom na pitanje „gdje?“ kao bitnim teološkim pitanjem. Gdje je Bog i gdje je čovjek? U teologiji Šabata naslućuje se primjeren odgovor na ovo pitanje. Upravo je Šabat „mjesto“ Božjeg obitavanja, dakle, Bog je u Šabatu. Stoga je Šabat čovjeku ponuđeno mjesto za susret s Bogom i tako moguće mjesto umirenja vlastita srca i pronalaska samoga sebe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
Summary: Sabbath is not just the center place of Jewish life and devotion, but also a special celebration that had been respected by Jesus and many Christians in the early Church. In this paper Sabbath is regarded in the light of the rise of contemporary interest for its spiritual content within Christian theology and spirituality. The answer for this interest is seeked out starting from the elements of Sabbath-theology considering the perspective of rabbinic wisdom. In the context of biblical texts, Sabbath is recognized as completion, blessing and consecration of creation and entirety of creation. Creation is God's work and Sabbath is mere God's presence in his creation. Its exception is in God's blessing and consecration that has been manifested in God's rest and his presence in this day. Also, this exception of Sabbath is reflected in its celebration that has a designation of the universal matrimonial celebration. The fact that God is giving his blessing to the seventh day could be justified in biblical-Jewish focus on the category of time that is one of the main differences between Israel and surrounding people. This concept of time is emphasizing and guarding the transcendence of Israelis’ God and his absolute freedom. God is revealed in time, within the unique historical salvation events, that is shown in specifically Hebrew conception of time. The time is God's gift directed to the future and eternity that is seen in the celebration of Sabbath as an experience of spiritual that represents truly liberation of man. In it the man is liberated from the material coercion, power and profit, and is able to accept God for is true partner. It is shown that this distance from materiality in the celebration of Sabbath reflects human longing for eternity within time. Although Sabbath itself is time (seventh day) considering its fullness with God's presence, it is time directed to eternity and in the eternity's service, and according to rabbinic interpretation, the man anticipates on the eternity living the spiritual dimension of Sabbath, although living in time. The real celebration of Sabbath is therefore a lunge in the realm of spirit and plunge in the world of Being. For all the above, this rabbinic attitude opens up the possibility for thinking Sabbath as the category of real space, as the space of the inner life of God itself. In this paper this spatiality is thought out from the theology of creation and eschatology. Sabbath, with whom the original creation was completed, is connected to God's presence – Shekinah, with whom the eschatological state is about to be completed, and Sabbath and Shekinah are both observed as temporal and spatial God's presence in his creation. The paper ends by recognizing the category of space as immanently theological category, the category in which we only could seriously find human quest for the answer to question „where?“ as an important theological question. Where is God and where is man? In the theology of Sabbath the appropriate answer to this question is foreboded. Exactly Sabbath is the „place“ of God's inhabitation, so, God is in Sabbath. Therefore the Sabbath is the place offered to a man for encountering God and a possible place of stillness of his own heart and finding himself.

POVEZANOST RADA