Naslov
Perihoreza – stari pojam i njegova nova karijera
(Perihoresis – An Old Concept with New Trends)

Autori
Pehar, Marija

Izvornik
Obnovljeni život : časopis za religioznu kulturu (0351-3947) 66 (2011), 2; 219-231

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
perihoreza ; Presveto Trojstvo ; božanske osobe ; zajedništvo
(perihoresis ; The Most Holy Trinity ; divine person ; communion)

Sažetak
Poznato je da su se u kršćanskoj teologiji već od najranijih početaka mogli naći i nebiblijski, pa i sasvim profani pojmovi. Neki su od njih kroz duže ili kraće vrijeme igrali čak i ključne uloge na pojedinim teološkim područjima. Jedan takav pojam je i »perihoreza«. Najprije se koristio u kristologiji da bi se njime označilo sjedinjenje božanske i ljudske naravi u Kristu, a zatim i u trinitarnoj teologiji, gdje je označavao međusobno prožimanje božanskih osoba unutar Trojstva. Ovaj rad pokušava pratiti teološki razvoj pojma »perihoreza« kroz povijest, od njegova uvođenja u teologiju, preko crkvenih otaca i kasnijih teologa koji su se njime koristili, sagledavajući koji su mu naglasci davani kroz pojedina razdoblja. Zanimljivo je da kroz razdoblje srednjega vijeka pojam gotovo nestaje iz teoloških spisa, te ostaje samo kao pojam školske teologije. Još je stoga zanimljivije da se u zadnjim desetljećima 20. stoljeća na području trinitarne teologije iznova budi interes za ovaj pojam. Može se reći da njegova upotreba u vremenu postmoderne doživljava svoju renesansu. Suvremeni teolozi trinitarne teologije ne samo da nezaobilazno koriste ovaj pojam, nego na njemu grade temeljne naglaske suvremene trinitarne teologije. Članak ukratko predstavlja najreprezentativnije trinitarne teologe ovoga vremena, ukazujući na pojedine specifične naglaske njihove upotrebe i primjene pojma »perihoreza«. Probuđeni teološki interes za ovaj pojam pokušava članak iščitati sagledavajući kontekst postmodernizma i njegovog naglašenog traženja rješenja pluralizma. Pri tom se uočava naglašena odgovornost suvremenih trinitarnih teologa da kršćansku teologiju učine relevantnom u svom vremenu, u čemu je veliko značenje njihove teologije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
Summary: It is a known fact that Christian theology, since its earliest beginnings, contained non-biblical, even totally profane, concepts, . Some of these played key roles in certain fields of theology for various lengths of time. One such concept is »perihoresis« which was used firstly in Christology to denote the unity of Christ's divine and human natures, then in trinitarian theology to denote the mutual penetration and indwelling of the divine persons in the Trinity. This essay attempts to trace the theological development of the concept »perihoresis« through history since its introduction into theology through the Church Fathers and subsequent theologians with reference to various aspects of meaning stressed in various periods. It is interesting that the concept almost disappears from theological writings in the Middle Ages and survives only as a theological concept in schools. And so it is even more thought-provoking that interest in the concept is reawakened in the field of trinitarian theology in the latter decades of the twentieth century. One might say that the concept is experiencing a renaissance in postmodern times. Contemporary trinitarian theologians, not only inescapabley use the term, but they build the basic features of their theology on it. The article presents, in brief, the most exemplary of them and highlights their particular usage and application of the term »perihoresis«. This paper attempts to examine the renewed interest in the concept in postmodern times and its shift toward pluralism, primarily because of the responsibility of contemporary trinitarian theologians to render Christian theology relevant in their time. Herein lies the great significance of their theology.

POVEZANOST RADA