Naslov
Endemska nefropatija u različitim etničkim skupinama.
(Endemic nephropathy in different ethnic groups.)

Autori
Čeović, Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
01.03

Godina
1978

Stranica
107

Mentor
Hrabar, Ante ; Radonić, Milovan ; Kaštelan, Andrija

Ključne riječi
endemska nefropatija - epidemiologija; etiologija; etničke skupine
(endemic nephropathy - epidemiology; etiology; ethnic groups)

Sažetak
Endemska nefropatija (EN), kao kronična bubrežna bolest progresivnog toka i učestalog obiteljskog okupljanja ostala je i nakon dvadeset godina praćenja i proučavanja još uvijek nepoznate etiopatogeneze. Prikazani su rezultati dosadašnjih istraživanja etiološke uloge metala i drugih mikroelemenata uključujući i radioaktivne tvari, a zatim toksina biljnog i gljivičnog podrijetla. Od mogućih živih uzročnika posebnu pažnju privlače virusi. S obzirom na učestalije javljanje bolesti u pojedinim obiteljima, obolijevanje emigranata i nakon duljeg razdoblja poslije odlaska iz ugroženog kraja i izostanak akutne faze bolesti, neprestano je prisutna dvojba je li bolest nasljedne geneze. Prijašnje studije, koje su bolest pratile na temelju populacijsko-genetičkih ili citogenetičkih istraživanja, nisu potvrdila značajniju hereditarnu ulogu u nastanku bolesti. I pored toga pojedinci ustrajno iznose suprotne stavove. Promatranje bolesti u više etničkih skupina na istom području omogućuje ocjenu utjecaja činilaca vanjske sredine na nastanak bolesti. U slavonskim endemskim selima žive starosjedioci, nekoliko manjih doseljeničkih skupina iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne i zatim brojnija skupina doseljenika i njihovih potomaka iz zapadne Ukrajine. Ukrajinci su doselili između 1890. i 1913. godine i nastanili se u današnjem endemskom području (Kaniža, Banovci, Zbjeg, Šumeće, Slobodnica), kao i selima brodske općine bez uočljive EN (Bukovlje, Sibinj, Gornji Andrijevci, odvoračka sela). U isto vrijeme Ukrajinci su se naselili u okolici Novske, kao i u nizu sela sjeverne Bosne, smještenih od Dervente preko Prnjavora i Banja Luke do Prijedora. Danas živi prva, druga i treća generacija, ali se pronalaze i osobe rođene još u Ukrajini. Proširenost EN je ispitivana kod stanovnika Kaniže, Banovaca i Šumeća, kao i na određenom uzorku u jedanaest neendemskih sela, gdje su prisutni također doseljenici iz Ukrajine. Na temelju određenih dijagnostičkih kriterija ispitanici su razvrstani u bolesne, sumnjive i ostale, a prema mjestu rođenja, podrijetlu roditelja i ostalih predaka, na skupine starosjedilaca Hrvata, doseljenika iz Ukrajine i ostalih doseljenika. Nameće se pitanje sudbine Ukrajinaca i njihovih potomaka u pogledu obolijevanja od EN u poznatim žarištima bolesti, kao i u ostalim neendemskim selima. Prema istraživanju nesumnjivo proizlazi da su podjednako ugroženi starosjedioci-Hrvati i doseljenici iz Ukrajine u endemskim selima, a da bolest zamjetljiva opsega nije prisutna u ostalim (osim kod nekoliko udanih žena iz Kaniže i Šumeća) ni kod jednih niti kod drugih. Među oboljelim Ukrajincima pronađene su osobe koje su rođene u Ukrajini, zatim u ranom djetinjstvu doselile s roditeljima i sada imaju znakove bolesti (4 bolesna i 9 sumnjivih na EN). Manje obolijevanje ostalih doseljenika i izostanak bolesti kod osoba proisteklih iz brakova između starosjedilaca i Ukrajinaca posljedica je najvjerojatnije mlađe prosječne dobi ispitanika, odnosno kraćeg vremena izlaganja potencijalnom agensu. Analizom obiteljske anamneze može se pretpostaviti da je podjednako obolijevanje i umiranje starosjedilaca i doseljenika iz Ukrajine bilo prisutno i ranije. Iz opažanja i dobivenih nalaza tokom ispitivanja proizlazi da su se Ukrajinci dolaskom u novi zavičaj postepeno izlagali utjecajima životne sredine kao i starosjedioci. Danas na isti način obrađuju zemlju, podjednako skupljaju, spremaju i čuvaju živežne namirnice, napasaju stoku na zajedničkim pašnjacima, imaju istu vodoopskrbu, opći higijenski standard i osobnu higijenu, a kuće su im razmještene po cijelom selu i ne razlikuju se od ostalih. Istodobno se vjerojatno izlažu i mogućem faktoru EN, od kojeg skupa trpe i umiru, ali samo u endemskim selima. Ukrajinci u ostalim naseljima brodske općine ne obolijevaju. Ne postoje nadalje podaci o bolesti ni za one Ukrajince koji žive u sjevernoj Bosni i okolici Novske kao ni za Ukrajince u starom zavičaju, tj. u Ukrajini. Podatak da još ima Ukrajinaca rođenih u Ukrajini, koji su nakon preseljavanja proveli životni vijek u Kaniži, Banovcima i Šumeću i u međuvremenu oboljeli od EN, isključuje utjecaj hereditarnih činilaca starosjedilačkog stanovništva na nastanak bolesti. Istraživanjem antigena sustava HLA u 45 oboljelih od EN i 151 zdravih osoba, pokazalo se da ova bolest nema povezanosti niti s jednim od antigena ovog sustava. Ova spoznaja ne može, doduše, do kraja isključiti ulogu nasljedne komponente u etiologiji EN, ali je čini manje vjerojatnom. Rezultati ovog cjelokupnog rada upućuju na to da je izlaganje utjecajima životne sredine najvjerojatniji odlučujući činilac u nastanku EN stanovništva endemskih sela.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA