Naslov
Klinički spektar zaraznih bolesti.
(The clinical spectrum of infectious diseases.)

Autori
Jelić, Olga

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
Podatak o recenziji nije dostupan

Godina
1971

Stranica
122

Mentor
Mihaljević, Fran

Ključne riječi
Zarazne bolesti – kliničke manifestacije; epidemiologija; etiologija
(Infectious diseases - clinical manifestations; epidemiology; etiology.)

Sažetak
Na osnovu proučavanja nekih faktora koji odlučuju o kliničkoj manifestaciji zaraznih bolesti i njihovog utjecaja u našoj sredini na formiranje kliničkog spektra difterije, streptokoknih bolesti i akutnog infekcioznog hepatitisa možemo zaključiti slijedeće: Klinički spektar difterije određen je prvenstveno lokalizacijom upalnog procesa, stupnjem toksemije i toksičnim oštećenjem organa. Odgovarajući lokalizaciji patološkog procesa bolest se manifestirala različitim kliničkim oblicima difterije, čija je težina varirala zavisno od lokalizacije, trajanja bolesti i stupnja toksemije. Varijacije u težini istog oblika difterije bile su određene imunobiološkim statusom čovjeka, virulencijom uzročnika, stanjem toksemije i nekim ekološkim faktorima. Lokalizacija difterije u ždrijelu, sa pseudomembranama koje su se širile na okolno tkivo, bila je u više navrata odgovorna za jaku toksemiju i toksično oštećenje vitalnih organa. Kod lokalizacije difterije u larinksu u dojenčadi i male djece došlo je u nekoliko slučajeva do asfiksije zbog mehaničke opstrukcije larinksa. Dalje smo vidjeli da oslabljena kondicija organizma zbog pothranjenosti, slabokrvnosti i opće fizičke iscrpljenosti, koincidencija s nekim drugim zaraznim bolestima, te kasno započeto liječenje znatno otežavaju tok i prognozu difterije. U nekoliko naših bolesnika s parcijalnim imunitetom iza nepotpune vakcinacije, difterija je imala modificiran, atipičan oblik. To je bio razlog da je bolest na terenu bila krivo dijagnosticirana kao „angina“ i neadekvatno liječena. Tek pojava miokarditisa i klijenuti ponukala je liječnika da pomisli na difteriju. Stoga bi trebalo u svakom slučaju „angine“ utvrditi etiologiju bolesti. U našem materijalu vidjeli smo brojne kvalitativne i kvantitativne varijacije streptokokne bolesti, koje su nastale pod utjecajem različitih endogenih i egzogenih faktora. Najvažniji među tim faktorima su tip i patogene komponente streptokoka, ulazna vrata infekcije, dob i imunobiološko stanje čovjeka, klima i drugi ekološki momenti. Neki tipovi streptokoka uzrokuju češće određene komplikacije. Tako npr. tipovi 1, 4 i 12 uzrokuju češće nefritis. Patogena svojstva streptokoka – toksično, septično i alergizirajuće – odgovorna su za stupanj toksemije, vrstu upalne reakcije u organizmu i karakteristične komplikacije streptokoknih bolesti. Ulazna vrata infekcije određuju koja će se klinička manifestacija razviti (npr. koža – impetigo ili erizipel, iznimno skarlatina ; respiratorni trakt – angina odnosno skarlatina, sinusitis, bronhitis, pneumonija). Dob, odnosno imunobiološko stanje odlučuje također o kliničkoj manifestaciji streptokokne bolesti: dojenčad i mala djeca obolijevaju obično od nazofaringitisa i otitisa ; djeca u dobi 3-12 godina od kataralnog ili lakunarnog tonzilitisa, faringitisa, sinusitisa ili skarlatine ; starija dob od streptokokne angine, erizipela, streptodermija. U tonzilektomiranih osoba akutni streptokokni faringitis ima često atipičan, blagi oblik. Kronični alkoholizam, dijabetes, kronične bolesti jetre, bubrega, krvnih žila, kronične infekcije kože, neoplazme, te najmlađa i stara životna dob mijenjaju reakciju bolesnika na streptokokni infekt, što je osobito došlo do izražaja kod naših bolesnika s erizipelom. Ekološki faktori, naročito loše socijalno- ekonomske prilike kao što su prenapučeni stanovi, deficitarna prehrana, loša odjeća i obuća, vlaga i hladnoća utjecali su ne samo na širenje streptokoknih infekcija unutar obitelji nego i na pojavu poststreptokoknih bolesti kao što su akutni glomerulonefritis i reumatska bolest. Akutni infekciozni hepatitis ima uzak klinički spektar ; to je posljedica hepatotropizma uzročnika i „siromašne“ patogeneze bolesti. Nasuprot tome postoje, kao posljedica djelovanja faktora čovjeka i okoline, znatne kvantitativne razlike u težini ove bolesti. U evoluciji i prirodnom toku hepatitisa dob bolesnika ima veliko značenje, te je i u našoj kazuistici težina hepatitisa bila u obrnutom odnosu s dobi bolesnika. Naime, kod dojenčadi i male djece hepatitis je obično bio blaga bolest s anikteričnom slikom, kratkog trajanja i dobre prognoze. Česte su bile i inaparentne infekcije ili oligosimptomatski slučajevi bolesti koje smo mogli otkriti jedino pomoću laboratorijskih pretraga. Težina bolesti kao i smrtnost rasle su s godinama starosti. Kod mlađih odraslih osoba hepatitis je najčešće imao klasični, ikterični oblik, dobrog ishoda. Bolesnici starije dobi redovito su imali težak ikterični oblik hepatitisa s prolongiranim tokom i nerijetkim prelazom u kronicitet. Težina kliničke slike hepatitisa u graviditetu pokazivala je znatne varijacije. Hepatitis kod trudnica s područja SRH nije se po težini razlikovao od hepatitisa negravidnih žena. Međutim, trudnice iz SR BiH, koje žive u teškim socijalno-ekonomskim prilikama, uz nizak nivo higijenske i zdravstvene kulture imale su tešku kliničku sliku s protrahiranim tokom ili maligni oblik hepatitisa. Od 13 trudnica koje su umrle od hepatitisa, 12 ih je bilo muslimanske vjeroispovijesti. Kod žena u menopauzi hepatitis je imao teži tok. Ikterus je trajao tjednima, rekonvalescencija je bila duga i oporavljanje sporo, a nerijetko se razvio kronični hepatitis. Stanje ishranjenosti i stanje jetre prije oboljenja bitno su utjecali kod naših bolesnika na težinu kliničke slike i tok bolesti. Bolesnici s kvalitativno i kvantitativno deficitarnom prehranom u animalnim proteinima, kao i bolesnici s preegzistentnom lezijom jetre zbog kroničnog alkoholizma ili jatrogenog oštećenja, imali su redovito težak oblik hepatitisa. Oslabljena kondicija zbog fizičkog napora u inkubaciji hepatitisa bila je u naših bolesnika također razlog za nastanak teže slike bolesti. I kronične bolesti kao tuberkuloza i dijabetes također su uvjetovali pojavu težeg hepatitisa. S druge strane, mi smo za vrijeme nekoliko epidemija hepatitisa u kolektivima ugroženim kontaktima rano aplicirali imuni gamaglobulin i njime modificirali hepatitis u anirektični, oligosimptomatski oblik ili inaparentni infekt. Klinički spektar neke zarazne bolesti nije statička pojava. On vrijedi za određeno vrijeme i za određeni teritorij. Sigurno je da će u budućnosti u vezi s masovnom vakcinacijom, antimikrobnom profilaksom i terapijom te promjenom ekoloških i drugih faktora doći do izmjene kliničkog spektra proučavanih zaraznih bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA