Pregled bibliografske jedinice broj: 842358
Rimski temelji uređenja zablude (error) u Bogišićevu zakoniku
Rimski temelji uređenja zablude (error) u Bogišićevu zakoniku // Povijest i sadašnjost građanskih kodifikacija / Nenad Hlača (ur.).
Rijeka: Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2014. str. 85-96
CROSBI ID: 842358 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Rimski temelji uređenja zablude (error) u Bogišićevu zakoniku
(Roman foundations of the regulation of mistake (error) in Bogišić's code)
Autori
Petrak, Marko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Povijest i sadašnjost građanskih kodifikacija
Urednik/ci
Nenad Hlača
Izdavač
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
Grad
Rijeka
Godina
2014
Raspon stranica
85-96
ISBN
978-953-8034-00-8
Ključne riječi
zabluda (error), Baldo Bogišić, rimsko pravo, europska pravna tradicija, OIZ
(mistake (error), Baldo Bogišić, Roman law, European legal tradition, General property code for Montenegro (OIZ))
Sažetak
Cilj rada pod naslovom „Bogišićevo uređenje zablude (error) i europska pravna tradicija“ utvrditi je u kojoj se mjeri regulacija zablude u Opštem imovinskom zakoniku za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine (OIZ) zasniva na rimskom pravu i na njemu utemeljenoj europskoj privatnopravnoj tradiciji. Pojedini slučajevi zablude regulirani čl. 911 OIZ-a imaju nedvojbeno porijeklo u klasičnoj rimskoj kazuistici. Tako „zabluda o vrsti ugovora“ potječe od error in negotio ; „zabluda o samoj stvari o kojoj je ugovor“ odgovara rimskom error in corpore ; „zabluda o kakvoj osobini same stvari koja joj mijenja prirodu“ ima svoje temelje u error in substantia ; „zabluda o tome kako se ugovor nazivlje“ predstavlja jednu varijaciju error in nomine, dok „zabluda o kakvoj slučajnoj osobini omanjeg zamašaja“ vjerno slijedi trag klasičnog error in qualitate. Ostali aspekti Bogišićeve regulacije zablude imaju svoje porijeklo u kasnijim slojevima europske pravne tradicije. Tako njegova podjela na „zabludu o suštini“ s jedne strane, te „zabludu o uzgredicama“ s druge strane, kao dvije temeljne vrste zablude, ima svoje temelje u postglosatorskom razlikovanju error essentialis spram error circa accidentalibus iz 14. stoljeća. Konačno, odredba čl. 521/2 OIZ-a koja sadrži shvaćanje kako bitna zabluda mora biti neskrivljena da bi bila uvaživa, izravno slijedi učenje o error invincibilis ili error probabilis koje je razvio Usus modernus Pandectarum u 18. stoljeću. Sve navedene činjenice rječito svjedoče kako je Bogišić i u iznimno kompleksnoj pravnoj materiji zablude nastojao na kreativan način pretvoriti stoljeća “rimske mudrosti” u “sok pravne sviesti u narodu” (K. Vojnović).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo