Naslov
Određivanje aktivnosti α-glukozidaze u bubregu dijabetičnih i polifenolima tretiranih štakora

Autori
Sobol, Silvia

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za biotehnologiju

Mjesto
Rijeka

Datum
21.09

Godina
2016

Stranica
34

Mentor
Prof.dr.sc. Jasminka Giacometti

Ključne riječi
bubreg; dijabetes; α-glukozidaza; polifenoli; ekstrakt lišća masline; oleuropein
(kidney; diabetes; α-glucosidase; polyphenols; olive leaf extract; oleuropein)

Sažetak
Dijabetes mellitus (DM) ili šećernu bolest karakterizira abnormalan poremećenim metabolizmom glukoze, djelomično zbog otpornosti na djelovanje inzulina u perifernim tkivima. DM je složena bolest koju karakterizira hiperglikemija i karakteristični simptomi kao poliurija, polidipsija, polifagija. DM je ujedno i najozbiljnija kronična bolest koja se razvija zbog porasta pretilosti, ali i zbog starenja populacije u svijetu. Inzulin-ovisni dijabetes mellitus (dijabetes tipa 1) i inzulin-neovisni diabetes mellitus (dijabetes tipa 2) su najčešći tipovi dijabetesa. Tip 2 dijabetesa je danas sve veći zdravstveni problem u svijetu, te je najčešći oblik šećerne bolesti. Tijekom razvoja šećerne bolesti tipa 2, pojava mikro- i makro-vaskularnih oboljenja uzrokovanih hiperglikemijom dovode do komplikacija šećerne bolesti kao što je dijabetička nefropatija. Dakle, djelotvorna kontrola razine glukoze u krvi povezana je sa sprečavanjem ili izostankom komplikacija povezanih s dijabetesom i poboljšanjem kvalitete života bolesnika sa šećernom bolešću. Trenutno dostupne terapije dijabetesa tipa 1, odnosno tipa 2, uključuju inzulin, odnosno različite oralne antidijabetičke lijekove. Inhibitori α-glukozidaze su jedan tih vrsta. Međutim, ove terapije imaju ograničeno djelovanje ili značajne nuspojave kao što su hipoglikemija, nadutost, povećanje tjelesne težine i problemi probavnog sustava. Stoga u zadnje vrijeme, raste interes za manje toksične alternativne terapije i terapijske primjene prirodnih proizvoda u kontroli dijabetesa, a posebno one biljnog porijekla. Polifenoli su velika skupina prirodnih spojeva koji su pokazali potencijal za antidijabetički učinak na način da utječu na povećano lučenje inzulina te bolje iskorištavanje glukoze. U lišću masline najveći je udio oleuropeina koji pripada skupini iridoida. Cilj ovog rada bio je odrediti aktivnost α -glukozidaze u bubregu dijabetičnih štakora te ispitati inhibicijski utjecaj polifenola lišća masline. Dijabetes tipa 1 je izazvan jednokratnim intraperitonealnim injiciranjem streptozotocina u mužjaka Wistar štakora, a nakon toga je proveden višekratni intraperitonealni tretman ekstraktom lišća masline u različitim dozama (512 mg/kg, 768 mg/kg, 1024 mg/kg). Aktivnost α –glukozidaze određena je spektrofotometrijski u homogenatu tkiva bubrega. Odjeljivanje proteina provedeno je elektroforezom na poliakrilamidnom gelu (4-12%) uz natrijev dodecilsulfat (SDS-PAGE). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je aktivnost α-glukozidaze u dijabetesu tip 1 povišena, te da je tretman ekstraktom lišća masline bio učinkovit u višim dozama (768 mg/kg i 1024 mg/kg). Rezultati upućuju na zaključak da bi polifenoli lišća masline mogli spriječiti renalne komplikacije dijabetesa.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Biologija, Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA