Naslov
Bioetička prosudba prenatalne dijagnostike
(Bioethical judgment of prenatal diagnosis)

Autori
Ivkić, Marina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Đakovo

Datum
20.06

Godina
2011

Stranica
39

Mentor
Vuletić, Suzana

Neposredni voditelj
Dugalić, Vladimir

Ključne riječi
prenatalna dijagnostika; ne/invazivne tehnike; moralni status embrija; bioetička načela
(prenatal diagnosis; non / invasive techniques; the moral status of the embryo; bioethical principles)

Sažetak
Zahvaljujući napretku medicine posljednjih tridesetak godina, a napose progesivnim dostignućima perinatologije, citogenetike i molekularne biologije, udružene s ginekološkim subspecijalističkim strukama, došlo se do preciznih mogućnosti utvrđivanja prenatalnog razvoja, kurativne i/li preventivne medicine, kako bi se ostvarilo povećanje zaštite života i embrionalnog zdravlja uz pomoć prenatalne i postnatalne terapije. Prenatalna dijagnostika predstavlja skup dijagnostičkih metoda kojima je moguće ustvrditi promjene na embriju prije rođenja. Uglavnom je usmjerena ka utvrđivanju postojanja kromosomatskih aberacija, većih razvojnih abnormaliteta, ali dozvoljava i rano dijagnostičko utvrđivanje zdravstvenog stanja fetusa. Ove metode variraju od onih neinvazivnih do invazivnijih koji nose i izvjestan stupanj rizika za gubitkom fetusa ili majčinog stanja. S terminom prenatalne dijagnostike, ulazimo u područje biomedicinskih pretraga koje spadaju pod temu biotehnološkog genetskog inženjeringa, budući da se genetska dijagnostika predstavlja kao značajan faktor prenatalne dijagnostike. Novije spoznaje o kromosomskim anomalijama i genskim oboljenjima, odgovornima za nasljedne bolesti, otvorile su mogućnosti procjene rizika za razvoj mnogih nasljednih bolesti, njihovo rano otkrivanje, sprječavanje ili pak liječenje još u prenatalnom stadiju, zahvaljujući brojnim pretragama prenatalne dijagnostike. Ti zahvati na razini embrionalnog razvoja ili na razini njihovih gena, mogu biti pozitivne ili negativne naravi: terapije, poboljšanja ili izmjene identiteta ljudskog individualnog bića. Njihovo moralno-bioetičko vrednovanje, ovisit će o svrsi i cilju koji se njima želi postići. Općenito vlada pozitivno mišljenje u vezi dijagnosticiranja bolesti prije rođenja i mogućih potencijalnih liječenja takvih bolesti u tom stadiju, najnovijim dostignućima neonatalne-genetske terapije. Međutim, nekontrolirano mijenjanje genskog materijala, genetičkom manipulacijom, nesumnjivo može dovesti do biranja željenih osobina ili alterirajućih svojstava koje bi pojedinci htjeli za svoje potomstvo, što nas opet može usmjeriti k eugenetskim pokušajima stvaranja superiornih ljudi. Te mogućnosti manipuliranja biološkim temeljima živih bića stavljaju nas pred duboke upitnike moralnog reda. Dužnost je bioetike i morala da podsjeti na granice unutar kojih je ljudsko djelovanje za čovjeka dobro, a izvan kojih je zlo. Tema ove diplomske radnje motivirana je bioetičkom prosudbom prenatalne dijagnostike, kojom čovjek današnjice, po prvi put ima pristup slijeđenju vlastitog života od njegovih najelementarnijih početaka. Njemu se pruža mogućnost intervencije u svoj razvoj, čak i promjene vlastitog genoma primjenom genskog „inženjeringa“. To otvara put mogućnosti promjene vlastite vrste što sa sobom donosi i velike moralne/bio/etičke dvojbe. Nova saznanja na području genetike dovela su do nezapamćene moći. S tom moći dolazi i mogućnost za neiskazano dobro ili zlo. A uz takvu veliku moć ide i velika odgovornost. Mi se samo možemo nadati da se genetske promjene čine u namjeri da se poboljša život ; da znanost neće promijeniti ono što nas čini ljudima: nepovredivo dostojanstvo, naša jedinstvenost i svaki život koji je Božji dar i koji medicina svim svojim tehnikama treba nastojati promovirati i očuvati, uključujući i nepoželjne utvrđenosti prenatalnom dijagnostikom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Teologija

POVEZANOST RADA