Pregled bibliografske jedinice broj: 821834
Učestalost, liječenje i ishod akutno otrovanih bolesnika
Učestalost, liječenje i ishod akutno otrovanih bolesnika, 2016., diplomski rad, diplomski, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 821834 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Učestalost, liječenje i ishod akutno otrovanih bolesnika
(Epidemiology, treatment, and outcome of acute poisoning)
Autori
Vuk, Ivana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
15.06
Godina
2016
Stranica
39
Mentor
Degoricija, Vesna
Ključne riječi
akutno otrovanje; epidemiologija; obrazac otrovanja; liječenje; prognoza; prevencija
(acute poisoning; epidemiology; pattern of poisoning; treatment; outcome; prevention)
Sažetak
Otrovanje je kliničko stanje koje karakterizira iznenadna ili postupna ugroženost jednog ili više organskih sustava tijela zbog kontakta s otrovom. Izvori podataka iz kojih možemo iščitati podatke o incidenciji otrovanja su baze mortaliteta, evidencije o hospitalnim prijemima i otpustima i izvješćima Centra za kontrolu otrovanje. Centar za kontrolu otrovanja u Republici Hrvatskoj prima oko 2000 poziva godišnje, uglavnom se radi o blagim otrovanjima slučajnog tipa. Na hitnim prijemima akutno otrovani bolesnici čine do 10% slučajeva, a na intenzivnim jedinicama liječi se 3-6% bolesnika s akutnim otrovanjem. Većina smrtnih slučajeva događa se izvan bolnica, bolnički mortalitet je nizak i prognoza je odlična. Obrazac otrovanja različit je među razvijenim i nerazvijenim zemljama. U razvijenim zemljama problem su alkohol, zlouporaba droga i lijekova, a u ne razvijenim zemljama to su pesticidi. Optimalno liječenje za većinu akutno otrovanih bolesnika, koje osigurava potpuni oporavak, sastoji se od simptomatskih mjera udruženih s metodama gastrointestinalne dekontaminacije, ubrzane eliminacije otrova i ako je moguće, primjene antidota. Kratkoročna prognoza je odlična, dugoročno gledano osobe koje su pokušale samoubojstvo otrovanjem imaju povećanu stopu smrtnosti i 20 godina nakon epizode otrovanja od prirodnih i neprirodnih uzroka. Da bi se smanjila učestalost otrovanja i poboljšao ishod osoba s nemjarnim samootrovanjem nužne su mjere primarne i sekundarne prevencije. Učinkovitost toksikovigilancije i mjera za sprječavanje otrovanja može se poboljšati objedinjavanjem podataka o otrovanjima iz različitih izvota i provođenjem epidemiološkim istraživanja.
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti