Naslov
Antička filozofija prava
(Ancient Philosophy of Law)

Autori
Čulo, Ivan

Izvornik
Status quaestionis (Zagreb) (1846-4181) 1 (2007), 1; 33-54

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
filozofija prava; utemeljenje prava; pravo; pravednost; nomos
(philosophy of law; foundation of law; law; justice; nomos)

Sažetak
U radu se prikazuju prvi pokušaji utemeljenja i objašnjenja prava u predfilozofskom (mitološkom), kozmološkom, antropološkom, ontološkom razdoblju grčke te etičkom i religioznom razdoblju helenističke rimske filozofije. Antička misao o pravu i pravednosti je, u svojoj osnovi, prirodno-pravna koncepcija nastala najprije kao bunt protiv postojećeg, da bi kasnije bila rezultat, u današnjem smislu riječi, sustavnog (Platon), te interdisciplinarnog i integralnog pristupa problemu (Aristotel). Prvi pokušaji utemeljenja i objašnjenja prava nalaze se u izvornim i autoriziranim mitovima stare Grčke, gdje se postojeći pravni poredak smatrao odrazom objektivnog, božanskog, kozmičkog i vječnog poretka. Sofisti ne prihvaćaju takvo shvaćanje, ističući physis - posvuda jednako pravo prirode, umjesto mitskog nomosa. U toj potrazi za physisom sofisti dolaze do pravnog relativizma i spoznajnog skepticizma, što im zamjera Sokrat, smatrajući da istina postoji i onda kada to ne znamo. Za njega ne postoji suprotnost između pravnog i zakonitog. Time Sokrat na svojevrstan način vraća autoritet i vjeru u zakone. Platon idealistički pristupa izgradnji savršene države i sve podređuje kolektivnom, a pravednost svodi na ispunjavanje dužnosti i nemiješanje u tuđe poslove. Aristotel prvi ne suprotstavlja prirodno pravo pozitivnom pravu, smatrajući da se uz pravilnu primjenu općeg pozitivnog pravila na konkretni slučaj i to na nepristran način može spojiti prirodno i pozitivno pravo. Nakon Aristotela dolazi do propasti grčkih polisa, te se čovjek u potrazi za srećom okreće sebi. Uvidjevši da ni tako ne može doći do istinske sreće, nastavlja je tražiti u religiji, što naročito dolazi do izražaja u srednjovjekovnoj filozofiji. Zaključuje se da misaoni dosezi antičkih filozofa u pogledu prava i pravednosti nemaju toliki značaj kao odgovori na pitanja, već upravo kao sama pitanja. U tome i jest glavna vrijednost svekolike antičke filozofske baštine.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA