ࡱ> |}~<bjbj 4~B V V ^D;;;OOO8OA`/EEEE   @@@@@@@$QDFVA;     A;;EEA555  ;E;E@5 @55r>T?EIO$>@A0A>IG3JIG?IG;?L  5     AA5   A    IG         V _:9Vianja Grabovac Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Knji~evna smotra broj 166 (4), 91-104 UTJECAJ BUDDHISTI KIH JTAKA NA NASTANAK LEGENDE O SVETOME EUSTAHIJU Nigrodhamigajtaka 1. Jtake, pri e o prijaanjim ~ivotima Gotama Buddhe, naale su svoje mjesto unutar Khuddakanikye, odnosno pete Nikye Suttapimake. Khuddakanikya ili Zbirka manjih tekstova sastoji se od izreka, pjesama, legendarnih pripovijesti i basna te, unato  injenici da su u njoj sadr~ana neka od najstarijih djela buddhisti ke knji~evnosti, predstavlja jednu od najkasnijih kanonskih kompilacija. O vremenu nastanka zbirke jtaka kakvu ju danas poznajemo teako je sa sigurnoau neato tvrditi. Meutim, reljefi na stkpama u Bharhutu i Sanchiju na kojima su prikazane scene iz pojedinih jtaka, a ponegdje i uklesani njihovi naslovi, svjedo e da su jtake kao pri e o prijaanjim ~ivotima Buddhe poprimile svoj oblik joa u 3. ili 2. stoljeu pr. Kr. dok najmlai njihovi dijelovi se~u u 3. stoljee po Kr. Jtake donose pri e o Bodhisatti (skt. Bodhisattva), odnosno biu (pli satta, skt. sattva) koje u tijeku brojnih roenja i smrti stje e zasluge koje e ga na kraju dovesti do prosvjetljenja (bodhi) i podariti mu status buddhe. Na po etku svake jtake nalazimo podatak o vremenu i obli ju u kojem je Bodhisatta u inio kakvo djelo pa tako u Nigrodhamigajtaki itamo:  Nekada davno, kada je Brahmadatta kraljevao u Benaresu, Bodhisatta je poprimio obli je jelena . Na ovaj je na in bilo mogue svaku pri u omiljenu meu buddhisti kim redovnicima ili njihovim sluaateljima preobli iti u jtaku i to tako da se pove~e s likom Bodhisatte te da oslikava njegove vrline. Time su u buddhisti ku knji~evnost uala brojna djela indijske pripovjeda ke tradicije, a jtake, koje su na taj na in poprimile pu ki duh, postale su jedan od najpopularnijih na ina za airenje buddhisti kih propovijedi. Iako se u buddhisti kom kanonu na viae mjesta redovnicima izri ito zabranjuje da pri aju i sluaaju pri e o kraljevima, razbojnicima, ~enama i sablastima budui da takve pri e nisu sadr~avale moralne pouke, injenica je da je vrlo rano zapo eo proces njihova kanoniziranja ato je bila posljedica airenja buddhizma kao nove vjere meu airokim slojevima indijskoga druatva. Sli an proces nalazimo i u srednjovjekovnoj kraanskoj tradiciji gdje su kraanski propovjednici u svoje propovijedi umetali pu ke pripovijetke, omiljene meu narodom. Meutim, nisu sve jtake naale svoje mjesto unutar kanona pa se tako u buddhisti koj knji~evnosti mogu pronai jtake kojih nema u kanonu. U kanonsku su zbirku uali samo metri ki dijelovi jtaka (gth), a prozne dijelove, potrebne za uokvirivanje stihova, dodavali su propovjednici i u tome nije bilo vrsto utvrene tekstovne osnove. Prozni dijelovi u opairnom komentaru dodani su tek nakon ato je kanonska knjiga jtaka uobli ena, a taj nam je prozni komentar poznat pod naslovom JtakatNNmhakath. U za sada joa neutvreno vrijeme taj je komentar preveden na sinhaleaki jezik, a jedino su metri ki dijelovi ostali na pliju. U 5. stoljeu komentar je sa sinhaleakog jezika ponovno preveden na pli i taj se drugi prijevod, koji sadr~i preko pet stotina jtaka, naziva JtakammhavaGGana. Uglavnom su to prozne pripovijetke s umetnutim stihovima, a uz njih se takoer nalaze i epski ulomci, dijalozi i izreke. Prema svome sadr~aju jtake se mogu podijeliti na basne, bajke, anegdote, pri e s moralnim poukama, izreke i legende. Svoje sadr~aje crpile su iz razli itih izvora, te su u svome nastanku asimilirale razli ite vrste pri a i legenda, a koje se mogu pronai i u djelima kao ato su Pacatantra, Tatrkhyyik i Hitopade[a. Utjecaj koji su jtake imale meu sljedbenicima buddhisti koga nauka u Indiji, Kini, Tibetu i Burmi golem je, a mnoge su se iz svoje domovine proairile i do Perzije, Sirije, arapskih zemalja i Europe. Istodobno, jtake su, kao izvor ikonografskih motiva, utjecale i na indijsku umjetnost (stkpe u Sanchiju i Bharhutu, kamene ograde u Amaravat+, spilje u Ajanti). 2. Sve jtake koje nalazimo unutar zbirke JtakammhavaGGana sastoje se od slijedeih dijelova: (1) po etni stih koji slu~i kao svojevrsni naslov, (2) uvodna pri a iz  sadaanjosti - Paccupannavatthu, a koja Buddhi pru~a priliku da redovnicima ispri a odreenu Jtaku, (3) prozni dio u kojem se donosi pri a iz proalosti - At+thavatthu, odnosno pri a o jednome od prijaanjih Buddhinih roenja, (4) stih - Gtha, koji prati komentar - VeyykaraGa i (5) uglavnom prozni zaklju ak  Samodhna, u kojem se povezuju dvije pri e  ona iz proalosti i ona iz sadaanjosti, te u kojem likovi iz proalosti bivaju poistovjeeni s likovima iz sadaanjosti. U primjeru Nigrodhamigajtake takoer mo~emo uo iti ove karakteristi ne dijelove: (1)  Slu~i samo Nigrodhi  uvodni je stih koji unaprijed donosi zaklju nu poruku ove jtake, (2) pri a iz sadaanjosti u kojoj je ispri ana sudbina mlade redovnice i njezina sina Kassape, (3) pri a o kralju Benaresa Brahmadatti koji je kraljevao u vrijeme Buddhina utjelovljenja u utrobi koaute i njegovu preobraenju, (4) stih u kojem se donosi glavna poruka jtake:  Slu~i samo Nigrodhi, dr~i se dalje od Skhe / Bolja je smrt pri Nigrodhi od ~ivota pri Skhi i (5) zaklju ak:  Ispri avai dvije pri e, doaao je do zaklju ka i povezao jtaku: 'U to vrijeme Devadatta bijaae jelen Skha, Devadattini sljedbenici bijahu Skhini sljedbenici, redovnica bijaae koauta, princ Kassapa njezin sin, nanda bijaae kralj, a ja sam bijah jelen Nigrodha' . Kako je ranije re eno, jtake su utjecale i na zapadnu knji~evnost te tako nalazimo brojne paralele izmeu indijske i europske knji~evnosti. Jedan od karakteristi nih primjera je i legenda o svetome Eustahiju koja, po svemu sudei, ima svoj korijen u jtaki o jelenu Nigrodhi (Nigrodhamigajtaka). Utjecajem buddhisti kih jtaka na kraanske sveta ke legende bavio se i Richard Garbe koji u svome djelu  Indien und das Christientum tvrdi kako su ve u 3. stoljeu kraani bili prisutni na podru jima Parthske dr~ave, Baktrije, Perzije pa ak mo~da i sjeverozapadne Indije te da su ve u to rano doba doali u doticaj s buddhisti kim svjetonazorom i kulturom (Garbe 1914: 84). Legenda o svetome Eustahiju, kakvu ju nalazimo u djelu Jacoba de Voraginea iz 13. stoljea  Zlatna legenda (Legenda Aurea), a koja je izmeu ostaloga, uvratena i u zbirku srednjovjekovnih pri a i legenda  Gesta Romanorum bila je u Europi vrlo raairena i popularna te je do~ivjela brojne redakcije i prijevode. Slavenski prijevod na injen je prema gr kome tekstu i sa uvan je u irilinim rukopisima od kojih najstariji potje u iz 14. stoljea, dok je u hrvatskoj glagoljaakoj knji~evnosti sa uvan samo djelomi no, i to u Pazinskim fragmentima s po etka 14. stoljea. Dio Nigrodhamigajtake koji je klju an za usporedbu s legendom o svetome Eustahiju, pri a je iz proalosti u kojoj se opisuju dogaaji koji su se zbili u vrijeme kada je Boddhisatta bio utjelovljen kao zlatni jelen:  Kada je izaaao iz maj ine utrobe bijaae zlatne boje, njegove o i bijahu poput grozdova dragog kamenja, rogovi srebreni, lice boje poput smotka crvenih vunenih tkanina, kopita prednjih i zadnjih nogu kao premazana lakom, rep bijaae poput jakova, a njegovo tijelo bijaae veli ine ~drjebeta . Bodhisatta, u to vrijeme znan pod imenom jelen Nigrodha, ishoditi e od kralja Benaresa Brahmadatte jamstvo za sigurnost (abhaya) svih osjeajuih bia i pou iti kralja buddhisti kim vrijednostima. Kralj, koji je do susreta sa zlatnim jelenom bio strastven lovac, prihvatiti e Bodhisattin nauk i slijedei pravila o ispravnome ~ivotu i djelovanju zaslu~iti svoje spasenje. 3. U legendi o svetome Eustahiju, poznatom i pod imenom Placid, nalazimo dvije pri e: jedna o njegovu susretu s jelenom koji je meu rogovima imao znak kri~a, te preobraenju na kraanstvo koje je po tom susretu uslijedilo, a druga o Eustahijevim patnjama i, kona no, mu eniatvu i smrti. Prikaz njegova mu eniatva i smrti u mjedenoj pei kasnijeg je datuma i nadodan je, po mialjenju M. Gastera (1894: 335), kako bi se legenda upotpunila i zaokru~ila. U svrhu preglednije usporedbe donosim sa~etak prvoga dijela legende o svetome Eustahiju, a u kojem nalazimo paralelu sa spomenutom jtakom: Eustahije je isprva bio znan pod imenom Placid i bio je zapovjednik u vojsci cara Trajana. Iako se klanjao idolima, ustrajno je inio milosrdna djela, a njegova ~ena, koja je takoer atovala idole, inila je podjednako dobra djela (& ) Brinui se za one potrebite i pru~ajui im svoju pomo, Placid je zaslu~io milost kojom je izveden na put Istine. Jednoga dana, za vrijeme lova, naiaao je na krdo jelena meu kojima se jedan isticao svojom veli inom i ljepotom. Udaljivai se od ostatka krda, jelen je pohitao u unutraanjost aume. U ~elji da sustigne i uhvati jelena, Placid je napustio svoje vojnike i krenuo u potjeru. Kada se jelen kona no zaustavio na vrhu bre~uljka Placid mu je priaao smialjajui kako bi ga uhvatio. Stojei tako ispred jelena, iznenada je ugledao meu njegovim rogovima znak kri~a koji je bio sjajniji od samoga Sunca. Iznad kri~a pojavio se lik Isusa Krista. Tada je Krist progovorio na jelenova usta, kao ato je nekada, u davna vremena progovorio na usta Barlaamova magarca. Gospodin je rekao:  O Placide! Zaato me progonia? Radi tvoje sam se dobrobiti pojavio pred tobom u liku ove ~ivotinje. Ja sam Krist kojeg ne znajui atujea&  uvai re eno, Placid je u golemom strahu siaao s konja i pao na zemlju. Kada se pribrao od straha ustao je i rekao:  Objasni mi to ato govoria i povjerovati u. Gospodin odgovori:  Ja sam Krist. Stvorio sam nebesa i zemlju. Donio sam svjetlost i razdvojio ju od tame. Stvorio sam dane i godine. Na inio sam ovjeka od praha zemaljskoga . Bio sam razapet i pokopan, a na trei sam dan uskrsnuo od mrtvih. uvai ove rije i Placid je ponovo pao na zemlju i rekao:  Vjerujem da si to zaista ti, da si tvorac svega, da preobraaa one koji to zaslu~e. Gospodin je nastavio:  Ako vjerujea, poi do biskupa da te pokrsti.  Gospodine  re e Placid,  ~elia li da ovo ka~em svojoj ~eni i sinovima tako da i oni povjeruju?  Da, ka~i im i neka i oni budu oprani od grijeha! Sutra ujutro vrati se na ovo mjesto, a ja u ti se ponovo ukazati i rei ato te o ekuje  odgovorio je Gospodin. Placid se vratio u svoju kuu i ispri ao ~eni ato joj je imao za rei (& ) I tada su, usred noi, otiali do rimskoga biskupa koji ih je s radoau krstio. Placidu je nadjenuo ime Eustahije& Iz ovoga odsje ka legende o svetome Eustahiju mo~emo navesti, prema uzoru na Gasterovu raa lambu (1894: 337), nekoliko injenica: (1) Placid/Eustahije je lovac, (2) Eustahije se susree s jelenom koji se isti e svojom veli inom i ljepotom, (3) jelen se izla~e opasnosti u namjeri da Eustahiju prenese u enja nove vjere, (4) jelen je obli je koje Krist preuzima kako bi preobratio Eustahija na kraanstvo, (5) Eustahijevo preobraenje nakon Kristova govora. Kako bi se dokazala povezanost legende o svetome Eustahiju s jtakom o jelenu Nigrodhi, navodim sa~etak ove jtake na injen prema vlastitome prijevodu: Nekada davno, kada je Brahmadatta kraljevao u Benaresu, Bodhisatta se utjelovio kao jelen. Kada je izaaao iz maj ine utrobe, bijaae zlatne boje, njegove o i bijahu poput grozdova dragog kamenja, rogovi srebreni, lice boje poput smotki crveno obojanih vunenih tkanina, kopita prednjih i zadnjih nogu kao premazana lakom, rep bijaae poput jakova, a njegovo tijelo bijaae veli ine ~drjebeta. }ivio je u aumi s pratnjom od pet stotina jelena i bio je znan pod imenom Kralj jelena Nigrodha. U njegovoj blizini ~ivio je jelen zvan Skha, takoer okru~en s pet stotina jelena. I on bijaae zlatne boje. U to je vrijeme kralju Benaresa Brahmadatti bio drag lov na jelene i jeo je samo meso. Svaki je dan iaao u lov s velikom pratnjom i pri tome prekidao narod u poslu. Ljudi su zato mislili:  Kralj uniatava naa posao. Posuvai hranu za jelene i opskrbivai perivoj vodom, uvesti emo u perivoj mnoge jelene. Zatvorivai za njima vrata, ponuditi emo ih kralju. Tako su u parku posuli travu, doveli vodu i postavili vrata. Uvevai jelene u park, zatvorili su za njima vrata i otiali do kralja:  Kralju, kad tra~ia da idemo u lov uniatavaa naa posao. Tvoj je park pun jelena koje smo uhvatili u aumi i zato jedi meso tih jelena. Kralj je otiaao u park i vidjevai dva zlatna jelena obeao im sigurnost. Od tada je ponekad sm odlazio po jelena kojeg bi ubio strijelom, a ponekad bi njegov kuhar ubio i donio jelena. Vidjevai luk, jeleni bi potr ali bojei se smrti ali, primivai dva - tri pogotka oni bi klonuli, oslabili i tako do ekali smrt. Stado jelena ispri alo je Bodhisatti o ovim dogaajima. Pozvavai jelena Skhu, rekao je:  Prijatelju, stradava mnogo jelena. Budui da neizbje~no moraju umrijeti, neka barem ne budu ranjavani strijelama. Neka se izabere jelen za panj  jedan dan neka bude odabran jedan iz mojega stada, drugi dan neka bude odabran iz tvojega. Odabrani jelen neka ode i sm polo~i glavu na panj. Tako ostali jeleni nee biti ranjavani. Od tada bi, svaki dan, po jedan jelen otiaao i stavio glavu na panj. Jednoga je dana izbor pao na noseu koautu iz stada jelena Skhe. Ona je, otiaavai do Skhe rekla:  Gospodaru, nosea sam. Kad rodim sina biti e nas dvoje za izbor. Proslijedi nekomu drugomu jelenu moj red. On je na to odgovorio:  Nemogue bi bilo prepustiti tvoj red nekomu drugomu, ti ea priznati ato te je zapelo. Idi! Potom je ta koauta otiala do jelena Nigrodhe tra~iti milost. uvai njezinu molbu on je rekao:  Neka bude. Ti idi, a ja u preuzeti tvoj red. Sm je otiaao i polo~io glavu na panj. Kada je kralj vidio Bodhisattu na panju upitao je:  Prijatelju kralju jelena, zar te nisam poatedio? Zaato ti le~ia na ovome mjestu?  Kralju, nosea je koauta doala i rekla: 'Moj red neka pripadne nekomu drugomu'. Kako njezinu smrt nisam mogao namijeniti nekomu drugomu, ja sam tu smrt preuzeo na sebe.  Prijatelju, kralju zlatni jelene, nikada ranije nisam vidio nekoga obdarenoga takvom smirenoau, ljubavlju i samiloau ak niti meu ljudima. Ubla~io si me, ustani! Obeavam sigurnost tebi i njoj  rekao je na to kralj.  Dvoje je steklo sigurnost. `to e u initi ostali, gospodaru ljudi? (slijedi razgovor u kojem Bodhisatta uspijeva od kralja dobiti jamstvo za zaatitu i poatedu svih osjeajuih bia). Tada je Bodhisatta, zatra~ivai od kralja jamstvo za sigurnost svih osjeajuih bia, ustao i uputio kralja u pet vrlina:  Kro i u dhammi, veliki kralju, prema majci i ocu, kerima i sinovima, sveenicima i laicima, graanima i seljanima. Kro ei u miru, s propaau tijela otii ea sretnim putom. Pou ivai kralja ispravnomu ~ivotu i djelovanju, jelen Nigrodha se vratio u aumu. Kralj je, dr~ei se Bodhisattinih uputa i inei dobra djela, zaslu~io svoje spasenje. Kao i na prethodnome primjeru, u legendi o svetome Eustahiju, i u ovome odlomku mo~emo uo iti klju ne zna ajke: (1) kralj je strastven lovac, (2) kralj susree jelena iznimne veli ine i srebrenih, sjajnih rogova, (3) jelen stavlja glavu na panj i pou ava kralja ispravnomu djelovanju te mu pokazuje put do spasenja, (4) jelen je utjelovljeni Bodhisatta, (5) kralj prihvaa buddhisti ki nauk i ~ivei ispravnim ~ivotom zaslu~uje svoje spasenje. 4. Jtaka o jelenu Nigrodhi bila je poznata, kako pokazuju reljefi na stkpama u Bharhutu (175. do 150. godine pr. Kr) i Sanchiju, ve u 2. ili 3. st. pr. Kr., dok legenda o svetome Eustahiju potje e najvjerojatnije iz 9. stoljea. Uzmemo li u obzir i o ite podudarnosti u klju nim motivima ove dvije pri e te injenicu da je legenda o svetome Eustahiju jedini primjer meu kraanskim legendama u kojem se Krist pojavljuje u liku jelena, a budui da je Nigrodhamigajtaka prethodila legendi o svetome Eustahiju, mo~emo pretpostaviti da je poslu~ila kao uzor za nastanak kraanske legende. Meutim, motiv jelena nije sasvim nepoznat kraanskoj misli i ikonografiji. Tako u po etnim stihovima psalma 42. nalazimo:  Kao ato koauta ~udi za izvor-vodom, Tako duaa moja ezne, Bo~e, za tobom. Piaui o tome, Garbe se (1914: 90) poziva na Speyera koji  s pravom primjeuje da je ovaj slikovni jezik joa u starokraanskoj umjetnosti naaao svoju primjenu te je koauta postala simbol duae koja te~i Bo~joj milosti ili pokratavanju. Ono ato je u legendi o svetome Eustahiju neobi no i jedinstveno jest injenica da koauta, odnosno jelen u ovom slu aju, ne predstavlja duau koja te~i Kristu, ve samog Krista ato je, kako je ranije spomenuto, jedinstven primjer u kraanskoj literaturi. Ako prihvatimo tuma enje o buddhisti kome utjecaju na nastanak ove kraanske legende, uo iti emo da takvo neobi no prikazivanje Krista u obli ju jelena ima svoje brojne paralele u buddhizmu gdje se Buddha u svojim prijaanjim egzistencijama esto pojavljuje u liku raznih ~ivotinja, pa tako i jelena, te da se, atoviae, esto naziva  kraljem jelena (migarj). Motiv koji je u kraanskoj legendi izostao, a koji je vrlo bitan u sklopu buddhisti ke jtake, svojevoljno je samo~rtvovanje jelena za spas drugoga ~ivog bia. Kao oli enje neizmjerne velikoduanosti, ljubavi i suosjeanja koje se prote~e na sva ~iva bia, Bodhisatta daje svoj ~ivot u zamjenu za spas nosee koaute i tako ukazuje na altruisti ke vrline koje posjeduje i koje trebaju svim biima poslu~iti kao uzor. Iako u legendi o svetome Eustahiju izostaje motiv samo~rtvovanja jelena za spas ~ivota drugoga bia, taj je motiv itekako vezan uz lik i djelovanje Isusa Krista koji je u ovoj legendi prikazan kroz obli je jelena. Isus, kako je poznato, umire za spas svih ljudi i na viae mjesta u Bibliji nalazimo svjedo anstva o svrsi njegove ~rtve. Tako npr. u Markovu evanelju itamo:  (& ) jer Sin ovje ji nije doaao da mu slu~e, nego da on slu~i i da dadne ~ivot svoj kao otkup mjesto svih ! (Mk, 10:45). Dakle, iako motiv samo~rtvovanja izostaje u samoj legendi, taj je in preautno i simboli ki sadr~an u jelenovu/Kristovu obraanju Eustahiju:  Bio sam razapet i pokopan (& ). 5. Legenda o svetome Eustahiju stekla je veliku popularnost te se proairila u brojne europske zemlje. Eustahije se atuje kao zaatitnik gradova Pariza i Madrida te kao pomonik u nevolji i zaatitnik lovaca, aumara, pleta a arapa i limara. Takoer, pomonik je u ~alosti i u svim ~ivotnim neprilikama. Blagdan svetoga Eustahija slavi se 20. rujna, a naj eae se prikazuje kao lovac koji jaae na konju i puae u lova ki rog ili u prisustvu jelena koji meu rogovima nosi sjajni kri~. Vrlo se esto prikazuje i njegovo mu enje. Eustahije je, naime, za vrijeme vladavine cara Hadrijana (117.  138.) zajedno sa svojom obitelji trpio mu eniatvo, i to tako ato je u carevoj prisutnosti obitelj bila ba ena meu lavove, ili prema drugoj verziji legende, spaljena u kruanoj pei (o Eustahijevu mu eniatvu, odnosno o drugom dijelu legende o njegovu ~ivotu biti e rije i u narednom poglavlju). Kako je u srednjem vijeku esto dolazilo do zna ajnih izmjena u ~ivotopisima svetaca, tako je i legenda o susretu svetoga Eustahija s jelenom djelomi no prenesena u ~ivotopis svetoga Huberta iz Maastrichta i Ligea (oko 655.  727.). Sveti je Hubert, takoer, prema nekim izvorima, tijekom lova susreo jelena s kri~em meu rogovima te se, izmeu ostaloga, atuje i kao zaatitnik lovaca, aumara, strelja kih udru~enja i puakara. Unato  injenici da je legenda o svetome Hubertu bila pod izravnim utjecajem legende o svetome Eustahiju, mialjenje je Richarda Garbea da motiv za pojavljivanje Krista u obli ju jelena u ovoj legendi nije tako dobro utemeljen kao u Eustahijevu primjeru. 6. Drugi dio legende o svetome Eustahiju zahvaa, prema Garbeovu mialjenju, jedno va~nije i vee podru je od prvoga dijela u kojem su iznesene okolnosti Eustahijeva preobraenja te je potrebno iznijeti sadr~aj i toga dijela legende: Jutro nakon ato se pokrstio, Eustahije je, prema Kristovu nalogu, otiaao na isto ono mjesto u aumi. Tamo je susreo Krista koji mu je rekao:  Blagoslovljen bio Eustahije (& ) sada e se pokazati tvoja vjera! avao e se, zato ato si ga se odrekao, ~estoko boriti protiv tebe i morati ea proi kroz mnoge teakoe kako bi primio pobjedni ku krunu. Morati ea patiti kako bi pao do dna i bio nanovo uzdignut. Ne gubi hrabrost i ne osvri se na svoj proali zna aj jer ea kroz kuanje koje e te snai postati kao Job. Za nekoliko dana smrtonosna je kuga poharala Eustahijev dom i odnijela ~ivote svih muakaraca i ~ena koji su mu slu~ili. Uskoro mu je pomrla i sva stoka, a lopovi, koji su mu provalili u kuu, odnijeli su mu sve zlato i srebro koje je posjedovao. Ostavai bez sve svoje imovine, Eustahije se, zajedno sa svojom obitelji, ukrcao na brod i krenuo put Egipta. Budui da nije imao ime platiti put, kapetan broda odlu no je zatra~io Eustahijevu ~enu u zamjenu za brodarinu i ne mogavai nai drugog rjeaenja, Eustahije je, o ajan, ostavio svoju ~enu kapetanu. Potom se sa svoja dva sina iskrcao i krenuo dalje na put. Uskoro su naiali na nabujalu rijeku pa se Eustahije nije usudio prijei na suprotnu obalu s oba sina u naru ju. Zato je jednog sina ostavio dok je drugog nosio preko rijeke. Ostavivai sina kojeg je nosio na suprotnoj obali, krenuo je nazad po drugog ali, kada je doaao do sredine rijeke i bio nemoan da iata u ini, jednog je sina zgrabio vuk, a drugog lav. Tako je Eustahije izgubio ne samo svoju ~enu ve i dva sina te je zapao u o aj oplakujui svoje velike gubitke. Meutim, Eustahije nije znao da su oba dje aka spasili lovci iz obli~njeg sela. Eustahije se nastanio u jednom selu i ~ivio tamo skromno punih petnaest godina. Za to su vrijeme njegovi sinovi rasli u istom selu ne znajui da su braa. Bog je takoer sa uvao i Eustahijevu ~enu, koju kapetan nikada nije u inio svojom. U to su vrijeme Rimsko carstvo uznemiravali brojni napadi neprijatelja. Trajan se sjetio svog hrabroga zapovjednika te je poslao ljude da ga tra~e. Ubrzo se Eustahije vratio Rim i bio postavljen na elo vojske koju je vodio sve do kona ne pobjede. U tom je vojnom pohodu, u jednom selu, pronaaao ne samo svoju ~enu ve i svoja dva davno izgubljena sina. Pobjedonosni se vojskovoa vratio sa svojom obitelji u Rim gdje mu je Trajanov nasljednik, car Hadrijan, priredio veliku dobrodoalicu. Meutim, kada je Hadrijan saznao da Eustahije ne prinosi ~rtve rimskim bogovima ve da se smatra kraaninom, naredio je da se Eustahije, njegova ~ena i dva sina bace meu lavove. Kada ih lavovi u areni nisu niti taknuli, razljutio se Hadrijan te ih je dao baciti u u~arenu mjedenu pe gdje su predali svoje duae Bogu. Tri dana kasnije, kada su se trebali ukloniti njihovi ostaci, ljudi su vidjeli da su tijela ostala netaknuta, da su sjajna i bljeatava kao snijeg i da im nije spaljena niti jedna vlas s glave. Njihova su tijela preuzeli kraani koji su ih pokopali na po asnome mjestu gdje su kasnije podigli i kapelu na njihov spomen. Ovaj drugi dio legende, po Garbeovu mialjenju, u svojoj je osnovi povijesno utemeljen. Ustanak zbog kojeg Trajan poziva Placida /Eustahija natrag u Rim veliki je ustanak }idova koji je trajao od kraja Trajanove vladavine, kao i za vrijeme vladavine Hadrijana. Taj je ustanak (115.  177. g.) istovremeno izbio na podru jima Libije, Egipta, Cipra i Mezopotamije te je ozbiljno ugrozio Rimsko carstvo. Pod Trajanovim se zapovjedniatvom, u vrijeme tih dogaaja, istaknuo vojskovoa Marcij Turbin koji je poslan u Egipat gdje je uguaio ustanak. U meuvremenu, na vlast je doaao car Hadrijan koji je Turbina, zbog njegovih velikih zasluga, pozvao u Rim. Ove se injenice u velikoj mjeri podudaraju s okvirima drugoga dijela legende o svetome Eustahiju te je mogue da su, u temeljima, lik i djelo Marcija Turbina preneseni na svetog Eustahija. Izuzmemo li ovu moguu povijesnu okosnicu, legenda o svetome Eustahiju, prema mialjenju Gastera i Speyera, ima i druge izvore. Gaster (1894: 335) smatra kako je osnova za drugi dio legende buddhisti ka pri a o Patcri  ~eni koja je izgubila svojega mu~a i kasnije dvoje djece dok je, kao i Eustahije, pokuaavala prijei rijeku. Dok je stajala na sredini rijeke jednog je sina zgrabio jastreb dok je drugog odnijela bujica. Slomljena velikom tugom, danima je rastrojeno lutala oplakujui svoje gubitke sve dok nije susrela Buddhu koji joj je vratio zdrav razum te je ona postala istaknuta redovnica u buddhisti koj zajednici. Za razliku od Gastera, Speyer osnovu za drugi dio Eustahijeve legende vidi u jtaki o princu Vessantari (skt. Vi[vntara) (Garbe 1914: 96). Ova jtaka, koja je meu buddhistima, posebice u Tibetu i Burmi, bila vrlo raairena i popularna, sadr~i elemente koji se po mialjenju Speyera mogu preslikati na drugi dio Eustahijeve legende. Bez toga da navodimo cio sadr~aj ove jtake, mo~emo ukratko navesti podudarnosti koje su navele Speyera da doe do svog zaklju ka. I princ Vessantara i Eustahije gube svoj polo~aj, bogatstvo i obitelj  prvi po buddhisti koj vrlini velikoduanosti, dok drugi, prema kraanskome obi aju biva, kroz velike gubitke i patnju, iskuaavan od Boga. Speyer naglaaava da i princ Vessantara prolazi kroz iskuaenje i to od strane boga Indre koji je i u nekolicini drugih Buddhinih egzistencija odigrao ulogu iskuaavajuega Boga i koji je u slu aju Vesantare uzeo lik brahmana i zatra~io od Vessantare njegovu ~enu. Kona no, i Vessantara i Eustahije iznova stje u ono ato su bili izgubili. Garbe, meutim, navodi joa jednu injenicu, a koja kraansku legendu povezuje s buddhisti kim izvorom. Prethodni istra~iva i, Gaster i Speyer, ne doti u se ovoga problema za koji Garbe smatra da je presudan za dokazivanje veze izmeu ove dvije pri e. Naime, prema gr kim tekstovima u kojima se navodi legenda o svetome Eustahiju, susret Eustahija s davno izgubljenom ~enom i sinovima dogodio se u nekom selu na obali rijeke Hidasp, za vrijeme jednoga od vojnih pohoda protiv pobunjenika. Zna ajno je da okolica rijeke Hidasp le~i na podru ju danaanjega Pand~aba, ato zna i izvan granica nekadaanjega Rimskog carstva. S druge strane, Vessantara je sin kralja Sajaya koji vlada zemljom Sivi (Zibi) i iji narod naseljava podru je izmeu rijeka Ind i Hidasp. Obale Hidaspa mjesto su na kojem i princ Vessantara i Eustahije nalaze svoju ~enu i djecu, iako potonji nije imao nikakva (povijesnoga) povoda tamo se zatei (Garbe 1914: 101). Zato, prema Garbeovu mialjenju, smjestiti ustanak na podru je izvan granica Rimskoga carstva stvar je vjerojatno nepromialjenosti i nemarnosti pripovjeda a gr ke verzije  Eustahijeva ~ivota koji su motive preuzeli iz buddhisti ke jtake (Garbe 1914: 100). 7. Istoga se pitanja  veze izmeu buddhisti ke i zapadne, kraanske literature, dotakao i M. Winternitz u svome pregledu buddhisti ke knji~evnosti. On tvrdi kako je sigurno da mnoge buddhisti ke basne, anegdote, bajke i legende imaju svoje paralele u europskim knji~evnostima ali, problem le~i u injenici da vrlo esto nismo u stanju sa sigurnoau utvrditi je li europska knji~evnost preuzela buddhisti ke utjecaje ili je pak buddhizam preuzeo europske (Winternitz 1983: 387). Pri a o Barlaamu i Jozafatu, a koja ulazi u red najraairenijih i najpopularnijih kraanskih pri a tijekom razdoblja srednjega vijeka, jedan je od rijetkih primjera u kojima se buddhisti ki temelj mo~e sa sigurnoau utvrditi. Meu zapadnim su se istra~iva ima esto isticale podudarnosti izmeu Buddhine i Kristove legende te injenica da mnogi dijelovi plijske Tipimake i mahynskih sktra imaju svoje paralele u kraanskim evaneljima. Nekolicina je istra~iva a, poput Rudolfa Seydela, Alberta J. Edmundsa i Bergha van Eysinga pokuaala dokazati da su u nastanku kraanskih evanelja i oblikovanju Isusova ~ivota veliku ulogu odigrali i buddhisti ki utjecaji. Meutim, Winternitz smatra kako primjeri koje navode ovi istra~iva i u velikom broju slu ajeva svjedo e o veemu stupnju neslaganja negoli podudarnosti (ibid. 390). Takoer, vezano uz temu ovoga rada, Winternitz smatra da, unato  argumentima koje Richard Garbe navodi u prilog tezi da su buddhisti ke jtake utjecale na nastanak legende o svetome Eustahiju, nemamo razloga vjerovati u njihovu stvarnu vezu (401). Sve ato se bez sumnje mo~e utvrditi, tvrdi ovaj autor, jest injenica da su ve nekoliko stoljea prije roenja Krista bile uspostavljene trgova ke, politi ke i intelektualne veze izmeu Indije i Zapada te da postoji mogunost da je kraanstvo, u svome najranijem razdoblju, doalo pod utjecaj buddhizma. Takoer, postoje dokazi da su se na podru ju isto noga Turkmenistana, tijekom 2. i 3. stoljea, susretali pripadnici razli itih religija  kraani, zoroastrovci i buddhisti te da je sasvim mogue da su i neki kraanski motivi pronaali svoj put do buddhisti ke literature (Winternitz 1983: 393). Iako ne smijemo zanemariti Winternitzovo mialjenje, dokazi koje navode Gaster, a potom Garbe i Speyer, dovoljno su sna~ni i argumentirani te ne ostavljaju mjesta sumnji da je legenda o svetome Eustahiju preuzela dio svog sadr~aja iz buddhisti kih izvora koje je potom preradila sukladno kraanskom svjetonazoru i poimanju vjere. Sm kraj kraanske legende, mu eniatvo i smrt Eustahija i njegove obitelji, o ito je zaseban dio kraanske preradbe i nema poveznicu s buddhisti kim jtakama. SUMMARY: The jtaka stories, tales of the Buddha' s previous existences, became an immensely popular way of spreading the Buddhist thought throughout India at a very early date. Over time, some of these stories spread into countries such as Ceylon, China, Burma and Thailand, but also their influence reached as far as Persia, Syria, Arab countries and Europe. The aim of this paper is an attempt to illustrate and prove the existence of connection between Buddhist and Western, European literature. This will be done by analysing the content of a jtaka about the incarnation of Bodhisattva as the deer Nigrodha (Nigrodhamigajtaka) and of the Christian legend of Saint Eustachius (Eustace) as well as by reviewing the works of the researchers such as Richard Garbe and Moses Gaster. Popis koriatene literature: Badurina, Anelko (urednik). (1979). Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kraanstva. Zagreb: Sveu iliana naklada Liber, Kraanska sadaanjost, Institut za povijest umjetnosti Biblija (2006) (ur. Jure Kaatelan i Bonaventura Duda). Zagreb: Kraanska sadaanjost Craven, Roy. (1997). Indian Art. London: Thames and Hudson Garbe, Richard (1914). Indien und das Christentum. Eine Untersuchung der religiongeschichtlichen Zusammenhnge. Tbingen Gaster, M. (1894) Nigrodha-miga jtaka and Placidus, The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland, travanj 1894, str. 335  340. ( lanak dostupan i na mre~noj stranici:  HYPERLINK "http://www.jstor.org/stable/25197197" http://www.jstor.org/stable/25197197) Gorys, Erhard. (2003). Leksikon svetaca. Naklada Slap Hrvatska knji~evnost srednjega vijeka (od XII. Do XVI. stoljea). (1969). Priredio: Vjekoslav `tefani i suradnici: Biserka Grabar, Anica Nazor, Marija Panteli. Zagreb: Zora, Matica Hrvatska Je~i, M., Jauk-Pinhak M., Gonc-Moa anin K. (2001). Isto ne religije. Zagreb: Izdanje Katedre za indologiju (Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu) Kati i, Radoslav. (1973). Stara indijska knji~evnost. Zagreb: Nakladni zavod MH Norman, Kenneth Roy. (1983). Pali Literature (serija: A History of Indian Literature, ur. Jay Gonda: Vol. VII). Wiesbaden: Otto Harrassowitz Voraigne, Jacobus de. (1993). The Golden Legend. Readings on the Saints (prev. William Granger Ryan). Princeton, N.J: Princenton University Press, str. 266 - 272 Speyer, J.S. u: Garbe (1914) Winternitz, Maurice. (1983). A History of Indian Literature (prev. s njema kog jezika Srinivasa Sarma). Vol.II, Buddhist and Jaina Literature. New Delhi: Motilal Banarsidas Publishers Private Limited Nigrodhamigajtaka The Jtaka  Tales of the Anterior Births of Gotama Buddha (edit. V. Fausbll) (1962). London: Messrs. Luzac & Company Ltd. Izdano za  Pali Text Society (prvo izdanje: Trbner & Co., 1877). Nigrodham eva seveyy ti.  Slu~i samo Nigrodhi! Idam Satth Jetavane viharanto Kumrakassapatherassa mtaram rabbha kathesi. Ovo je, o majci starjeaine kraljevia Kassape, ispri ao U itelj dok je boravio u Jetavani. S kira Rjagahanagare mahvibhavassa semmhino dh+t ahosi ussannakusalamkl parimaddhitasamkhr pacchimabhavik, antokkme pad+po viy' ass hadaye arahattkpanissayo jalati. Ona, uistinu, bijaae ki vrlo bogatoga poglavara ceha iz grada Rjagahe. Ukorijenila se u obilnoj dobroti, nadiala je ustrojnice i doala do posljednjega roenja. U njezinu je srcu, poput svjetiljke na istaknutu mjestu, gorjela spremnost da postane arhantom. S attnam jnanaklato pammhya gehe anabhirat pabbajitukm hutv mtpitaro ha:  amma tta, mayham gharvse cittam nbhiramati, aham niyynike Buddhassane pabbajitukm, pabbjetha man ti. Po evai od trenutka samospoznaje ona nije nalazila zadovoljstva u domu, imala je ~elju otii u pustinjaatvo. Rekla je majci i ocu:  Mama i tata, moje srce ne nalazi zadovoljstva u svjetovnom ~ivotu, ~elim prihvatiti Buddhin nauk koji vodi do spasenja. Dopustite mi da odem.  Amma kim vadesi, imam kulam bahuvibhavam, tv ca amhkam ekadh+tak, na labbh tay pabbajitun ti.  Draga moja, ato govoria? Ova je obitelj vrlo bogata, a ti si naaa jedina ki. Ne smije se dopustiti da odea. S punappuna ycitvpi mtpitunnam santik pabbajam alabhamn cintesi:  hotu, patikulam gat smikam rdhetv pabbajissmti s vayapatt patikulam gantv patidevat hutv s+lavat+ kalyGadhamm agram ajjhvasi. ak i nakon ato je mnogo puta preklinjala majku i oca nije joj bilo dopuateno otii pa je mislila:  Neka bude, kada odem u drugu obitelj uvjeriti u mu~a i napustiti dom. Dosegnuvai odreenu dob otiala je u obitelj svoga mu~a te je, postavai odana ~ena, udoredna i lijepo se ponaaajui, ~ivjela u kui. Ath' ass samvsam anvya kucchiyam gabbho patimmhahi. Tada tJ L r v x n p v ͼr^M<.<hDPCJOJQJ^JaJ h: h: CJOJQJ^JaJ ha5CJOJQJ\^JaJ&h: h: 5CJOJQJ\^JaJ,h3h356CJ OJQJ\]^JaJ h$!5CJOJQJ\^JaJ h'5CJOJQJ\^JaJ h3h3CJOJQJ^JaJ hFDh3CJOJQJ^JaJ&hFDh36CJOJQJ]^JaJh3CJOJQJ^JaJ h35CJOJQJ\^JaJ tL r x `'b'h'p,2$ dha$gd: dhgdmB $dha$gd: $dha$gd: $dha$gd'$dh`a$gd' dhgd3 $dha$gda $dha$gd3 $da$gd3v x ~ FrNPTnbdh ڸڸڪڈt^B^/$h: h: CJOJPJQJ^JaJ7jh: h: 0J6CJOJPJQJU]^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ&h: h: 6CJOJQJ]^JaJ&hmBh: 6CJOJQJ]^JaJhlmCJOJQJ^JaJh,CJOJQJ^JaJh'CJOJQJ^JaJ&hah: 5CJOJQJ\^JaJ h: h: CJOJQJ^JaJ'jhi0JCJOJQJU^JaJ  ! !!!8$N$R$l$r$$^'`'f'h'''''''(ӽӗӽӽӽӽӆua&h: h: 5CJOJQJ\^JaJ h}5CJOJQJ\^JaJ h: h: CJOJQJ^JaJh'CJOJPJQJ^JaJ*hmBhDP6CJOJPJQJ]^JaJ*hmBh: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ1jh: h: 0JCJOJPJQJU^JaJ(()********+<+,,&-P-///002 5D5`668(8>8۳ۥےiYIhsCCJOJPJQJ^JaJh'CJOJPJQJ^JaJ*hmBh: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ$hmBh: CJOJPJQJ^JaJh{CJOJQJ^JaJ&h: h: 6CJOJQJ]^JaJ&hmBhDP6CJOJQJ]^JaJ h: h: CJOJQJ^JaJ&hmBh: 6CJOJQJ]^JaJ>8<<<<$>&>l>@AACCCCFFGGPHɳɝɊɳzdV?-jh: h: 0JCJOJQJU^JaJh'CJOJQJ^JaJ*h}h}5CJOJPJQJ\^JaJh: CJOJPJQJ^JaJ$hmBh: CJOJPJQJ^JaJ+jhUds0JCJOJPJQJU^JaJ*hmBh: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ$h'h: CJOJPJQJ^JaJ h: h: CJOJQJ^JaJ2<CCCPHYL]^{~^dhgd# $dha$gd# $dha$gd#$dh`a$gd#$dh`a$gdrMdhgdmB $dha$gd: $dh`a$gd}PHUUYYY^^^ggggpp{~~~ʼʥʒ||iR>'h#B*CJOJPJQJ^JaJph-h: h: B*CJOJPJQJ^JaJph$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h}h: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h#h: CJOJPJQJ^JaJ-jh: h: 0JCJOJQJU^JaJhrMCJOJQJ^JaJ h: h: CJOJQJ^JaJ&h'h: 6CJOJQJ]^JaJ h#h: CJOJQJ^JaJ~@BҀ^8FóóóÐzdNÐÐ>h: CJOJPJQJ^JaJ*h#h}6CJOJPJQJ]^JaJ*h#h: 6CJOJPJQJ]^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h#h: CJOJPJQJ^JaJhrMCJOJPJQJ^JaJh}CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ-h#h: B*CJOJPJQJ^JaJph$h}5CJOJPJQJ\^JaJ 4:ȢƼԼ:PR"0״סxeU״UU<1jh: h: 0JCJOJPJQJU^JaJhsCCJOJPJQJ^JaJ$h#h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hn[5CJOJPJQJ\^JaJ$h#5CJOJPJQJ\^JaJ$h: hsCCJOJPJQJ^JaJh}CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*hn[hn[5CJOJPJQJ\^JaJȢ$V`lr&$a$gdtK` $dha$gdtK`$dh`a$gdn[$dh`a$gd} $dha$gd}$dh`a$gdn[dhgd# $dha$gd: $dha$gdn[0<4@lnpr h$̸݌yiYiIh}CJOJPJQJ^JaJhEPCJOJPJQJ^JaJhVCJOJPJQJ^JaJ$h: hsCCJOJPJQJ^JaJ1jh: h: 0JCJOJPJQJU^JaJ$h}h: CJOJPJQJ^JaJ'h: h: 5CJOJPJQJ^JaJ!hn[5CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJhsCCJOJPJQJ^JaJ&<"&<JLrR̻̪̗nZFZ2n'h: h: 6CJOJPJQJ^JaJ'h: h: CJOJPJQJ\^JaJ'h: h: 5CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ$htK`htK`CJOJPJQJ^JaJ htK`htK`CJOJQJ^JaJ htK`6CJOJQJ]^JaJ&htK`htK`6CJOJQJ]^JaJhtK`CJOJPJQJ^JaJh: CJOJPJQJ^JaJ&(R`h ' F$a$gdtK` $dha$gd: $dha$gdtK`Rb| $>@ױס{eR{e{JFJhEPjhEPU$hEPhEPCJOJPJQJ^JaJ*hEPhEP6CJOJPJQJ]^JaJhEPCJOJPJQJ^JaJ*hEPhEP5CJOJPJQJ\^JaJh: CJOJPJQJ^JaJh1CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ"B`Jͷ{e{{U?/h1CJOJPJQJ^JaJ*h1h15CJOJPJQJ\^JaJh: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hEPhuCJOJPJQJ^JaJ*hEP0J>*B*CJOJQJ^JaJph3jhEP0J>*B*CJOJQJU^JaJph0h: hEP0J>*B*CJOJQJ^JaJph Jjl H|hp '1D4 ʷxxxhTxDhEPCJOJPJQJ^JaJ'h: h: 5CJOJPJQJ^JaJhPfCJOJPJQJ^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h1CJOJPJQJ^JaJhVCJOJPJQJ^JaJh1CJOJPJQJ^JaJ*h1h16CJOJPJQJ]^JaJ FH.0|~(,Dq^^HH^+jh}Ec0JCJOJPJQJU^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ$ha5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ'h: h: >*CJOJPJQJ^JaJ*htK`h: 5CJ(OJPJQJ\^JaJ(FH.0   b " l8n8899p9$a$gd: $a$gd: D  D   b   " 8n88889P9T9V9f9h9n9p9*:|::;0;2;P;R;;;;;;f<<<=>>>|???@ĴסĴסğס׌׌סס$hsC5CJOJPJQJ\^JaJU$hDP5CJOJPJQJ\^JaJh: CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ7 joj se, uslijed ~ivota s mu~em, za eo plod u utrobi. S gabbhassa patimmhitabhvam na asi. Ona, meutim, nije znala da se plod za eo. Atha tasmim nagare nakkhattaC ghosayiCsu. U to je vrijeme, u tome gradu, proglaaen po etak sve anosti dolaska Mjeseca u novo zvije~e. Sakalanagaravsino nakkhatam k+limsu. Stanovnici cijeloga grada u~ivali su u sve anosti. Nagaram devanagaram viya alamkatapamiyattam ahosi. Grad bijaae ukraaen i ureen poput grada bogova. S pana tva u7rya pi nakkhattak+7ya vattamnya attano sar+ram na vilimpati nlamkaroti, pakativesen' eva carati. Ali ona, ak i razdoblju kada se odvijalo uzneseno veselje u sve anosti, nije na svoje tijelo nanosila miris niti ga je ukraaavala, ve je hodala u obi noj odjei. Atha nam smiko ha:  bhadde, sakalanagaram nakkhattanissitam, tvam pana sar+ram na-ppamijaggasit . Mu~ joj je tada rekao:  Draga, itav grad slavi sve anost, ti se pak ne brinea o tijelu.  Ayya, dvattimsya me kuGapehi pkritam sar+ram, kim imin alamkatena, ayam hi kyo n' eva devanimmito na brahmanimmito na suvaGGamayo na maGimayo na haricandanamayo na puG ar+kakamaluppalagabbhasambhkto na amatosadhapkrito, atha kho kuGape jto mtpettikasambhavo aniccucchdanaparimaddanabhedana- viddhamsanadhammo kamas+va  hano taGhupdinno soknam nidnam paridevnam vatthu sabbarognam layo kammakaraGnam pamiggaho antopktibahiniccapaggha- rano kimikulnam vso s+vathikapyto maraGapariyosno sabbalokassa cakkhupathe vattamno pi.  Gospodine, moje je tijelo ispunjeno s trideset i dva mrtva sastojka, zaato bih ga ukraaavala? Ovo tijelo nisu stvorili ni bogovi ni svete molitve, niti je na injeno od zlata, dragoga kamenja ili ~ute sandalovine. Nije roeno iz utrobe plavoga ili bijeloga cvijeta lotosa, niti je ispunjeno nektarskim lijekom. Ono je roeno u truplu oca i majke, ima narav podlo~nu prolaznomu, troaenju, mrvljenju, rastakanju i raspadanju. Poveati e groblje, podlo~no je ~udnji, uzrok je patnja i treba ga oplakivati. Ono je boraviate svih bolesti i odlagaliate djelovanja karmana. Iznutra je trulo, a izvana se stalno izlu uje. Dom je obiteljima crvi i namijenjeno mu je groblje. Svraetak tijela je smrt i to se odvija pred o ima cijeloga svijeta. Ammhinahrusamyutto tacamamsavilepano chaviy kyo pamicchanno yathbhktam na dissati Antapkro udarapkro yakape7assa vatthino hadayassa papphsassa vakkassa pihakassa ca SimghGikya khelassa sedassa medassa ca lohitassa lasikya pittassa ca vasya ca. Ath' assa navahi sotehi askci savati sabbad akkhimh akkhigkthako kaGGamh kaGGagkthako SiCghnik ca nsto mukhena vamati ekad pittam semha ca vamati kyamh sedajallik. Ath' assa susiram s+sam matthalungena pkritam, subhato nam maat+ blo avijjya purakkhato. Anantd+navo kyo visarukkhasamkpamo vso sabbarognam pujo dukkhassa kevalo. Sace imassa kyassa anto bhirato siy daG am nkna gahetvna kke soGe ca vraye. Duggandho asuc+kyo kuGapo ukkarkpamo nindito cakkhubhktehi kyo blbhinandito. Miaii su vezani uz kosti, ukras mesa je ko~a. Tijelo je sakriveno ko~om tako da se ne vidi kakvo uistinu jest. Unutraanjost njegove utrobe ispunjena je jetrom, mjehurom, srcem, pluima, bubrezima i slezenom, sluzi, slinom, znojem, salom, krvlju, mozgom, ~u i i masnoom. Iz njega uvijek te e ne ist u devet struja; iz oka o na izlu evina, iz uaiju uana smola. U isto vrijeme izlazi sluz iz nosa i iz usta dok iz tijela izlaze ~u , sluz, izlu evina i znoj. I aupljikava glava ispunjena je mozgom, samo ju neznalica istaknut po neznanju smatra lijepom. Tijelo je puno beskrajne patnje, nalik je na otrovno stablo, u njemu borave sve bolesti, ono je samo hrpa tuge. Kada bi unutraanjost tijela izaala na van otjerao bi vrane i pse samo zgrabivai atap. Smrdljivo, ne isto tijelo, truplo sli no izmetu preziru oni kojima je dan vid, a vole budale. Ayyaputta, imam kyam alamkaritv kim karissmi, nanu imassa alamkaraGam gkthapuGGaghamassa bahicittakammakaraGam viya hotti.  Gospodine, ato u u initi ukrasivai ovo tijelo? Zaista, ukraaavanje tijela isto je ato i posao bespametnih koji ukraaavaju posudu punu izmeta. Semmhiputto tam tass vacanam sutv ha:  Bhadde tvam imassa sar+rassa evam dose passamn kasm na pabbajasti. uvai taj njezin govor, sin poglavara ceha re e:  Draga, ako smatraa da je tijelo tako iskvareno, zaato ne odea u pustinjaatvo?  Ayyaputta aham pabbajjam labhamn ajj' eva pabbajeyyan ti.  Gospodine, ako mi je dopuateno napuatanje svjetovnoga ~ivota, ve se danas ~elim zarediti. Semmhiputto  sdhu, aham tam pabbjessmti vatv mahdnam pavattetv mahsakkram katv mahantena parivrena bhikkhuniupassayam netv tam pabbjento Devadatta-pakkhiynam bhikkhun+nam santike pabbjesi. Nakon ato je trgovac rekao  dobro, dopustit u ti da odea , odaslao je velike poklone i iskazao velikoduanost te ju je odveo u redovni ki samostan uz veliku pratnju. Dao ju je zarediti u prisustvu redovnica povezanih s Devadattom. S pabbajjam labhitv paripuGGasamkapp attaman ahosi. Ona je, zaredivai se, ostvarila svoju odluku te bijaae zadovoljna. Ath' ass gabbhe paripkam gacchante indriynam aathattam hatthapdapimmh+nam bahalattam udarapamalassa ca mahantatam disv bhikkhuniyo tam pucchimsu:  ayye tvam gabbhin+ viya payasi, kim etan ti. Tada, kada je njezin plod po eo sazrijevati, sestre su ju, primjetivai promjenu svojstava - oticanje dlanova i stopala i poveanje trbuha, upitale:  Draga, ti izgledaa kao trudnica, ato to zna i?  Ayye, 'idam nma kraGan' ti na jnmi, s+lam pana me paripuGGan ti.  Gospoe, ne znam ato je uzrok, ali ispunjala sam sve udoredne propise. Atha nam t bhikkuniyo Devadattassa santikam netv Devadattam pucchimsu:  ayya, ayam kuladh+t kicchena smikam rdhetv pabbajjam labhi, idni pan' ass gabbho payati, mayam imassa gabbhassa gihikle v pabbajitakle v laddhabhvam na jnma, kim dni karom ti. Tada su, nakon ato su je odvele pred Devadattu, te redovnice upitale Devadattu:  Gospodine, ovo je ki ugledne obitelji koja je postala redovnica nakon ato je s mukom pridobila mu~a za to. Sada se uo ava plod u njoj, a mi ne znamo je li za ela u vremenu kada je ~ivjela u domu ili nakon ato je postala redovnica. `to da sada inimo? Devadatto attano abuddhabhvena khantimettnuddayna ca natthitya evam cintesi:  'Devadattassa pakkhik bhikkhun+ kucchin gabbham pariharati, Devadatto ca tam ajjhupekhatti' mayham garah uppajjissati, may imam uppabbjetum vammatti so av+mamsitv va selagulam pavammayamno viya pakkhanditv  gacchatha, imam uppabbjeth ti ha. Zbog injenice da nije posjedovao smirenost, ljubav i samilost i da nije postigao probuenost sopstva, Devadatta je ovako mislio:  'Redovnica u sljedbi Devadatte nosi plod u utrobi, a Devadatta ju nadzire'. Biti e to moja krivnja i valja ju izbaciti . Ne nastojei saznati istinu i sko ivai kao da e odgurnuti komad stijene, rekao je:  Poite, izbacite ju iz Reda! T tassa vacanam sutv ummhya vanditv upassayam gat. uvai njegovu rije , one su se ustale, iskazale poatovanje i otiale u samostan. Atha s dahar t bhikkhuniyo ha:  ayye, na Devadattathero Buddho, na pi mayham tassa santike pabbajj, loke pana aggapuggalassa Sammsambuddhassa santike mayham pabbajj, y ca pana me dukkhena laddh m nam antardhpetha, etha mam gahetv Satthu santikam Jetavanam gacchath ti. Tada je mlada ~ena rekla tim redovnicama:  Gospoe, starjeaina Devadatta nije Buddha niti sam pristupila svom redovniatvu pred njim. Zavjete sam uzela ispred onoga koji je obuhvatno prosvijetljen i koji je najbolji ovjek na svijetu. Nemojte me liaiti redovniatva koje sam s mukom zadobila. Odvedite me u Jetavanu pred U itelja. T tam dya Rjagah pacacatl+sayojanam maggam atikamma anupubbena Jetavanam patv Satthram vanditv tam attham rocesum. One su ju povele iz Rjagahe i preaavai put od 45 yojana pomalo, stigle su u Jetavanu. Iskazavai poatovanje U itelju, objasnile su mu slu aj. Satth cintesi:  kic' pi gihikle etiss gabbho patimmhito evam sante? pi 'SamaGo Gotamo Devadattena jahitikam dya caratti' titthiynam okso bhavissati, tasm imam katham pacchinditum sarjikya parisya majjhe imam adhikaraGam vinicchitum vammatti punadivase rjnam Pasenadikosalam MahnthapiG ikam CklanthapiG ikam Viskham mahupsikam amni ca abhitni mahkulni pakkospetv syaGhasamaye catusu parissu sannipatitsu Uplitheram mantesi:  gaccha, catuparisamajjhe imiss daharabhikkhuniy kammam sodhehti. U itelj je mislio:  Nekako se plod za eo dok je ~ivjela u domainstvu. Iako je tako, ipak e se ukazati prilika nevjernicima da ka~u 'trapljenik Gotama primio je onu koju je Devadatta odbacio'. Kako bi se skratila ta pri a, trebalo bi odlu iti o uzroku ispred kralja i njegove pratnje. Naredni dan pozvao je kralja Kosale Pasenadija, starijeg i mlaeg AnthapiG iku, vjernu sljedbenicu Viskhu i ostale dobro znane uglednike te je, u ve ernjim satima kada su se okupile etiri skupine (redovnici, redovnice, laici i laikinje), rekao starijeaini Upliju:  Hajde, ispred etiri skupine raa isti slu aj ove mlade redovnice!  Sdhu bhante ti thero parisamajjham gantv attano pattsane nis+ditv rao purato Viskham upsikam pakkospetv imam adhikaraGam pamicchpesi:  gaccha Viskhe, 'ayam dahar asukamse asukadivase pabbajit' ti tattato tv imassa gabbhassa pure v pacch v laddhabhvam jnh+ti .  U redu, poatovani. Otiaavai u sredinu skupa, sjednuvai na dobiveno sjedalo i pozvavai sljedbenicu Viskhu ispred kralja, povjerio joj je ovaj zadatak:  Odi Viskh, utvrdivai po istini to an mjesec i to an dan kada je ova mlada djevojka otiala iz doma i pristupila Redu, prosudi je li za ela prije ili nakon zareenja. Upsik  sdhu 'ti sampamicchitv sGim parikkhippetv antosGiyam daharabhikkhun+y hatthapdanbhiudarapariyosnni oloketv msadivase samnetv gihibhve gabbhassa laddhabhvam tattato tv therassa santikam gantv tam attham rocesi.  U redu. Prihvativai, sljedbenica je navukla zastor i iza zastora pregledala ruke, stopala, pupak i, na kraju, trbuh mlade redovnice. Sabravai dane i mjesece utvrdila je, u skladu s istinom, da je plod za et u vrijeme boravka u domu. Otiaavai ispred starjeaine obznanila je taj zaklju ak. Thero catuparisamajjhe tam bhikkhunim suddhim aksi. Starjeaina je ispred etiri skupine tu redovnicu proglasio nedu~nom. S suddh hutv bhikkhusamgha ca Satthra ca vanditv bhikkhun+hi saddhim upassayam eva gat. Ona je, nakon ato je proglaaena nedu~nom, iskazala poatovanje zajednici redovnika i U itelju te se skupa s redovnicama vratila u samostan. S gabbhaparipkam anvya Padumuttarapdamkle patthitapatthanam mahnubhvam puttam vijyi. Kad je doala do kraja trudnoe, rodila je krasnoga sina za kojeg se je molitvama molila u podno~ju nogu Buddhe Padumuttare. Ath' ekadivasam rj bhikkhuniupassayasam+pena gacchanto drakasaddam sutv amacce pucchi. Tada je, jednoga dana, kralj prolazio pokraj samostana redovnica. uvai pla  dje aka, raspitao se kod pratilaca. Amacc tam kraGam tv  deva, s daharabhikkhun+ puttam vijt, tass' eso saddo ti hamsu. Pratioci su, istra~ivai taj slu aj, odgovorili:  Kralju, mlada redovnica je rodila sina, to je njegov pla .  Bhikkhun+nam bhane drakajagganan nma palibodho, mayam nam jaggissm ti.  Gospodo, briga za dje aka smetnja je redovnicama, mi emo ga odgojiti. Rj tam drakam nmakitthinam dpetv kumra parihrena va  hpesi. Zapovijedivai da se taj dje ak preda plesa icama, naredio je da se odgoji bri~no kao kraljevi. NmagahaGadivase c' assa Kassapo ti nmam akamsu. Kad je doaao dan da mu se uzme ime, dali su mu ime Kassapa. Atha nam kumraparihrena va  hitatt Kumrakassapo ti sajnimsu. Ali, budui da su ga odgojili bri~no poput kraljevia, nazvali su ga kraljevi Kassapa. So sattavassikakle Satthu santike pabbajitv paripuGGavasso upasampadam labhitv gacchante gacchante kle dhammakathikesu citrakath+ ahosi. U dobi od sedam godina bio je dovoljno star za ulazak u Red. Prihvativai pustinjaatvo, uzeo je zareenje u prisustvu U itelja. Kako je vrijeme teklo, postao je vrstan propovjednik meu propovjednicima dhamme. Atha nam Satth  etadaggam bhikkhave mama svaknam citrakath+nam yadidam Kumrakassapo ti etadagge mhapesi. U itelj ga je stavio na elo drugima (rekavai):  O redovnici, meu mojim u enicima i govornicima najbolji je kraljevi Kassapa! So pacch Vamm+kasutte arahattam ppuGi. Kasnije je, u Vamm+kasutti, dosegnuo arahatstvo. Mtpi 'ssa bhikkhun+ vipassitv aggaphalam patt. I njegova je majka redovnica, takoer, zadobivai unutraanji uvid, dosegnula najviai cilj. Kumrakassapo thero Buddhnam ssane gaganamajjhe puGGacando viya pkamo jto. Starjeaina kraljevi Kassapa istakao se u nauku Buddha kao pun Mjesec nasred neba. Ath' ekadivassam Tathgato pacchbhattam piG aptapamikkanto bhikkhknam ovdam datv gandhakumim pvisi. Jednoga dana, kad se vratio nakon sakupljanja milodara poslije objeda, Tathgata je dao upute redovnicima i otiaao u namirisanu odaju. Bhikkhk ovdam gahetv attano rattimmhnadivammhnesu divasabhgam khepetv syaGhasamaye dhammasabhyam sannipatitv  vuso, Devadattena attano abuddhabhvena c' eva khantimettd+na ca abhvena Kumrakassapathero ca ther+ ca manam nsit, Sammsambuddho pana attano dhammarjatya c' eva khantimattnuddayasampattiy ca ubhinnam pi tesam paccayo jto ti BuddhaguGe vaGGayamn nis+dimsu. Primivai savjet, redovnici, koji su dio dana proveli u dnevnim a dio u nonim odajama, okupili su se u vrijeme ve eri u dvorani za prou avanje dhamme.  Brao, zbog Devadatte, zato ato nije postigao samoprosvjetljenje i zato ato nije imao smirenosti, ljubavi i samilosti, starjeaina kraljevi Kassapa i njegova majka redovnica umalo da nisu propali, ali Buddha, koji je obuhvatno prosvijetljen, svojim je kraljevanjem nad dhammom i savraenstvom u smirenosti, ljubavi i samilosti spasio oboje. (Tako su govorili redovnici dok su) sjedili i objaanjavali Buddhine vrline. Satth Buddhal+7hya dhammasabham gantv paattsane nis+ditv  kya nu 'ttha bhikkhave etarahi kathya sannisinn ti pucchi. Uaavai u dvoranu za prou avanje dhamme, U itelj je, s uglaenoau Buddhe, sjeo na namijenjeno mu mjesto i upitao:  O, redovnici! O emu pri ate dok zajedno sjedite?  Bhante tumhkam eva guGakathy ti sabbam rocayimsu.  Gospodine, govorimo o tvojim vrlinama  svi su odgovorili.  Na bhikkhave Tathgato idn' eva imesam ubhinnam paccayo ca patimmh ca jto, pubbe pi ahosi yev ti.  O redovnici, nije ovo prvi put da je Tathgata njima dvoma pru~io spas i potporu, tako je bilo i ranije. Bhikkhk tass' atthassavibhvatthya Bhagavantam ycimsu. Tada su redovnici zatra~ili Poatovanog da uju tu pripovijest. Bhagav bhavantarena pamicchannam kraGam pkamam ksi: Poatovani je otkrio skrivenu, uzro nu pri u iz prijaanjega ~ivota. 51. At+te BrGasiyam Brahmadatte rajjam krayamne Boddhisatto migayoniyam patNisandhim gaGhi. Nekada davno, kada je Brahmadatta kraljevao u Benaresu, Bodhisatta se utjelovio u utrobi koaute. 52. So mtu kucchito nikkhanto suvaGGavaGGo ahosi, akkh+ni c' assa maGigu7asadisni ahesum, signi rajatavaGGni, mukham rattakambalapujavaGGam, hatthapdapariyant lkh parikammakat viya, vladh+ camarassa viya ahosi, sar+ram pan' assa mahantam assapotakappamGam ahosi. Kada je izaaao iz maj ine utrobe bijaae zlatne boje, njegove o i bijahu poput grozdova dragog kamenja, rogovi srebreni, lice boje poput smotka crveno obojanih tkanina, kopita prednjih i zadnjih nogu kao premazana lakom, rep bijaae poput jakova, a njegovo tijelo bijaae veli ine ~drjebeta. 53. So pacasatamigaparivro arae vsam kappesi nmena Nigrodhamigarj nma. Uredio je boraviate u aumi s pratnjom od pet stotina jelena i bio je znan pod imenom Kralj jelena Nigrodha. 54. Avidkre pan' assa ao pi pacasatamigaparivro Skhamigo nma vasati, so pi suvaGGavaGGo va ahosi. Nedaleko od njega ~ivio je drugi jelen zvan Skha, takoer okru~en s pet stotina jelena. I on bijaae zlatne boje. 55. Tena samayena BrGasirj migavadhapasuto hoti, vin mamsena na bhujati, manussnam kammacchedam katv sabbe negamajnapade sanniptetv devasikam migavam gacchati. U to je vrijeme kralju Benaresa bio drag lov na jelene, bez mesa nije jeo. Prekinuvai ljude u poslu te okupivai sve graane i seljane, svaki je dan iaao u lov na jelene. 56. Manuss cintesum:  ayam rj amhkam kammacchedam karoti, yan nkna mayam uyyne mignam nivpam vapitv pn+yam sampdetv bahumige uyyne pavesetv dvram bandhitv rao niyydem 'ti te sabbe uyyne nivpatiGam ropetv udakam sampdetv dvram yojpetv ngare dya muggardinnvudhahatth araam pavisitv mige pariyesamn  majjhe mhite mige gaGhissm 'ti yojanamattam mhnam parikkhipitv samkhipamn Nigrodhamiga-Skhamignam vasanammhnam majjhe katv parikkhipimsu. Ljudi su mislili:  Kralj uniatava naa posao. Posuvai hranu za jelene i opskrbivai (perivoj) vodom, uvesti emo u perivoj mnoge jelene. Zatvorivai (za njima) vrata, ponuditi emo ih kralju. Tako su svi u perivoju posuli travu, doveli vodu i postavili vrata. Uzevai u gradu maljeve i drugo oru~je u ruke, zaali su u aumu tra~ei jelene:  U unutraanjosti emo uhvatiti jelene. Sakupljajui se, okru~ili su podru je u duljini jedne yojane te su opkolili prebivaliate jelena Nigrodhe i jelena Skhe dovevai ih u sredinu. 57. Atha nam migagaGam disv rukkhagumbdayo ca bhkmi ca muggarehi paharant migagaGam gahanammhnato n+haritv asisattidhanud+ni vudhni uggiritv mahndam nadant nam migagaGam uyynam pavesetv dvram pidhya rjanam upasamkamitv  deva, nibaddham migavam gacchant amhkam kammam nsetha, amhehi araato mige netv tumhkam uyynam pkritam, ito pammhya tesam mamsam khdath 'ti rjnam pucchitv pakkamimsu. im su ugledali stado jelena, po eli su maljevima tui zemlju i gusto drvee i podigavai ma eve, koplja, strijele i drugo oru~je te napravivai veliku buku, istjerali su jelene iz nepristupa nog mjesta uvevai stado jelena u perivoj. Zatvorili su vrata i otiali do kralja:  Kralju, kad tra~ia da idemo u lov uniatavaa naa posao. Tvoj je perivoj pun jelena. Poato smo ih mi doveli iz aume od sada jedi meso tih jelena. To rekavai, zatra~ili su od kralja dopuatenje i otiali. 58. Rj tesam vacanam sutv uyynam gantv mige olokento dve suvaGGamige disv tesam abhayam adsi. uvai njihov govor, kralj je otiaao u perivoj i vidjevai dva zlatna jelena obeao im sigurnost. 59. Tato pammhya pana kadci smam gantv ekamigam vijjhitv neti, kadci 'ssa bhattakrako gantv vijjhitv harati. Od tada je ponekad sm odlazio po jelena kojeg bi ubio strijelom, a ponekad bi jelena ubio i donio njegov kuhar. 60. Mig dhanum disv va maraGabhayena tajjit palyanti, dve tayo pahre labhitv kilamanti pi gilnpi honti maraGam pi ppuGanti Vidjevai luk, jeleni bi potr ali uplaaeni strahom od smrti ali, primivai dva - tri pogotka oni bi klonuli, oslabili i do ekali smrt. 61. MigagaGo tam pavattim Bodhisattassa rocesi. Stado jelena ispri alo je Bodhisatti o ovim pogubljenjima. 62. So Skham pakkospetv ha:  samma, bahk mig nassanti, ekamsena maritabbe sati ito pammhya m kaG ena mige vijjhantu, dhammagaGmhikammhne mignam vro hotu, ekadivasam mama parisya vro ppuGtu, ekadivasam tava parisya vro ppuGtu, vrapatto migo gantv dhammagaGmhikya s+sam mhapetv nipajjatu, evam sante mig vaGit na bhavissant+ti . Pozvavai jelena Skhu, rekao je:  Prijatelju, stradava mnogo jelena. Budui da neizbje~no moraju umrijeti, neka jeleni barem ne budu probadani strijelama. Neka se izabere redom jelen za panj  jedan dan neka bude red mojem stadu, drugi dan neka bude red na tvojem. Jelen na kojega doe red, nakon ato ode, polo~ivai glavu na panj neka legne. Tako jeleni nee biti ranjavani. 63. So  sadhu 'ti sampamicchi. On se slo~io rekavai  u redu . 64. Tato pammhya vrapatto va migo gantv dhammagaGmhikya g+vam mhapetv nipajjati. Od tada bi jelen na kojega bi doaao red otiaao i, polo~ivai glavu na panj, legao. 65. Bhattakrako gantv tattha nipannakam eva gahetv gacchati. Kuhar bi otiaao na to mjesto i, uzevai samo polegnutog jelena, otiaao. 66. Ath' ekadivasam Skhamigassa parisya ekiss gabbhin+migiy vro ppuGi. Tako je jednoga dana red doaao na noseu koautu iz stada jelena Skhe. 67. S Skham upasamkamitv  smi, aham pi gabbhin+, puttakam vijyitv dve jan vram gamissma, mayham vram atikkameh+ti ha. Ona je, otiaavai do Skhe rekla:  Gospodaru, nosea sam. Kad rodim sina, biti e nas dvoje za izbor. Daj da me red presko i. 68. So  na sakk tava vram aesam ppetum, tvam eva tuyham pattam jnissasi, gacchh+ti ha. On je odgovorio:  Nemogue bi bilo prepustiti tvoj red nekomu drugomu, ti ea priznati ato te je zapelo. Idi! 69. S tassa santik anuggaham alabhamn Bodhisattam upasamkamitv tam attham rocesi. Ona, koja od njega nije primila samilosti, otiala je do Bodhisatte i njemu ispri ala slu aj. 70. So tassa vacanam sutv  hotu, gaccha tvam, ahan te vram atikkamessm+ti sayam gantv dhammagaGmhikya s+sam katv nipajji. uvai njezine rije i on je rekao:  Neka bude. Ti idi, a ja u preuzeti tvoj red. Otiaavai sm, polo~io je glavu na panj i legao. 71. Bhattakrako tam disv  laddhbhayo migarj gaGmhikya nipanno, kin nu kraGan ti vegena gantv rao rocesi. Vidjevai ga, kuhar je pomislio:  Na panju le~i kralj jelena koji je stekao poatedu, ato to zna i? Brzo se udaljivai ispri ao je (to) kralju. 72. Rj tvad eva ratham ruyha mahantena parivrena gantv Bodhisattam disv ha:  samma migarj, nanu may tuyham abhayam dinnam, kasm tvam idha nipanno 'ti. Odmah nakon toga, kralj je uaao u ko iju i stigao s velikom pratnjom. Vidjevai Bodhisattu rekao je:  Prijatelju, kralju jelena, zar te nisam poatedio? Zaato ti le~ia na ovom mjestu? 73.  Mahrja, gabbhin+ mig+ gantv 'mama vram aassa ppeh+ti' ha, na sakk kho pana may ekassa maraGadukkham aassa upari pakkhipitum, sv-ham attano j+vitam tass datv tass santakam maraGam gahetv idha nipanno, m aam kici samkittha mahrj 'ti.  Kralju, nosea koauta je doala i rekla: 'Moj red neka pripadne nekomu drugomu'. Ne bi bilo mogue da namjenim njezinu smrtnu sudbinu nekomu drugomu. Ja sam joj dao svoj ~ivot i uzevai (na sebe) smrt njoj namijenjenu, le~im ovdje. Kralju, ne sumnjaj da je iato drugo. 74. Rj ha:  smi suvaGGavaGGamigarja, may tdiso khantimettnuddayasampanno manussesu pi na dimmhapubbo, tena te pasanno 'smi, ummhehi, tuyha ca tass ca abhayam damm+ti . Kralj re e:  Prijatelju, zlatni kralju jelena, nikada ranije nisam vidio nekoga obdarenoga takvom smirenoau, ljubavlju i samiloau ak niti meu ljudima. Ubla~io si me, ustani! Obeavam sigurnost tebi i njoj. 75.  Dv+hi abhaye laddhe avases kim karissanti narind 'ti.  Dvoje je steklo poatedu. `to e u initi ostali, o gospodaru ljudi? 76.  Avasesnam pi abhayam damma sm+ti .  I ostale u poatedjeti, gospodine. 77.  Mahrja, evam pi uyyne yeva mig abhayam labhissanti, ses kim karissant+ti .  Veliki kralju, ak i ako jeleni u perivoju budu poateeni, ato e ostali (jeleni) u initi? 78.  Etesam pi abhayam dammi sm+ti .  I njih u poatedjeti, gospodine. 79.  Mahrja, mig tva abhayam labhantu, ses catuppad kim karissant+ti .  Veliki kralju, jelene si poatedio, ato e u initi ostali etveronoaci? 80.  Etesam pi abhayam dammi sm+ti .  I njih u poatedjeti, gospodine. 81.  Mahrja, catuppad tva abhayam labhantu, dvijagaG kim karissanti  Veliki kralju, etveronoace si poatedio, ato e u initi jata ptica? 82.  Etesam pi dammi sm+ti .  I njih u (poatedjeti), gospodine. 83.  Mahraja, dvijagaG tva abhayam labhissanti, udake vasant macch kim karissant+ti .  Veliki kralju, poatedio si jata ptica, ato e u initi ribe koje prebivaju u vodi? 84.  Etesam pi abhayam dammi sm+ti .  I njih u poatedjeti, gospodine. 85. Evam Mahsatto rjnam sabbasattnam abhaym ycitv ummhya rjanam pacasu s+lesu patimmhpetv  dhammam cara mahrj, mtpitusu puttadh+tasu brhmaGagahapatikesu negamajnapadesu dhammam caranto samam caranto kyassa bhed sugatim Saggam lokam gamissas+ti rao Buddhal+7hya dhammam desetv katipham uyyne vasitv rao ovdam datv migagaGaparivuto aram pvisi. Tada je Veliko bie, zatra~ivai od kralja jamstvo za sigurnost svih osjeajuih bia, ustalo i uputilo kralja u pet vrlina:  Kro i u dhammi, veliki kralju, prema majci i ocu, kerima i sinovima, sveenicima i laicima, graanima i seljanima. Kro ei u Dhammi, kro ei u miru, s propaau tijela otii ea sretnim putom. Kada je pokazao kralju dhammu s uglaenoau Buddhe, ostao je nekoliko dana u perivoju. Davai upute kralju, otiaao je u aumu praen krdom jelena. 86. Spi kho migadhenu pupphakaGGikasadisam puttam vijyi. Ona je koauta porodila sina nalik na aaku cvijeta lotosa. 87. So k+lamno Skhamigassa santikam gacchati. On je, igrajui se, odlazio u blizinu jelena Skhe. 88. Atha nam mt tassa santikam gacchantam disv  putta, ito pammhya m etassa santikam gaccha, Nigrodhass' eva santikam gaccheyys+ti ovadant+ imam gtham ha: Nigrodham eva seveyya, na Skham upasamvase, Nigrodhasmim matam seyyo yace Skhasmim j+vitan ti. Vidjevai ga kako se kree u njegovoj blizini, majka mu je rekla:  Sine, od sada nemoj ii u njegovu blizinu, bolje je dr~ati se Nigrodhe. Savjetujui ga, izrekla je ovu kiticu: Slu~i samo Nigrodhi, ne dru~i se sa Skhom, Bolja je smrt pri Nigrodhi od ~ivota pri Skhi. 89. Tattha nigrodham eva seveyy ti tta tvam v ao v attano hitakmo Nigrodham eva seveyya bhajeyya upasamkameyya, na skham upasamvase ti Skhamigam pana na upasamvase, upagamma na samvaseyya, etam nissya j+vikam na kappeyya, nigrodhasmim matam seyyo ti Nigrodharao pdamkle maraGam pi seyyo varam uttamam, yace skhasmim j+vitan ti yam pana Skhassa santike j+vitam tam n' eva seyyo na varam na uttamam ti attho.  Zaista, slu~i samo Nigrodhi! Ti ili drugi koji ima ~elju za svojom dobrobiti treba slu~iti, voljeti i biti u blizini samo Nigrodhe.  Ne dru~i se sa Skhom! Ne dru~i se s jelenom Skhom. Otiaavai neka se ne dru~i s njim jer se u njegovoj blizini ne mo~e urediti ~ivot. Bolja je smrt pri Nigrodhi, bolja je, vrjednija i odli nija smrt uz stopala kralja Nigrodhe od ~ivota pri Skhi. }ivot pri Skhi nije niti bolji, niti vrjedniji niti odli niji. To je zna enje. 90. Tato pammhya ca pana abhayaladdhak mig manussnam sassni khdanti. Tada su jeleni kojima je zajam ena sigurnost ljudima po eli jesti usjeve. 91. Manuss  laddhbhay ime mig ti paharitum v palpetum v na visahanti. Ljudi se nisu usudili niti udarati niti otjerati jelene kojima je zajam ena sigurnost. 92. Te rjangaGe sannipatitv rao tam attham rocesum. Ljudi su, okupivai se na kraljevskom dvoriatu, ispri ali kralju taj slu aj. 93. Rj  may pasannena Nigrodhamigavarassa varo dinno, aham rajjam jaheyyam na ca tam pamiam, gacchatha, na koci mama vijite mige paharitum labhat+ti . Kralj je odgovorio:  Kada sam bio ubla~en, ispunio sam ~elju jelenu Nigrodhi. Radije u napustiti kraljevstvo nego to obeanje. Idite! Nitko nema pravo tui jelene u mojem kraljevstvu. 94. Nigrodhamigo tam pavattim sutv migagaGam sannippetv  ito pammhya paresam sassam khditum na labhath 'ti mige vretv manussnam rocpesi:  ito pammhya sassakrakamanuss sassarakhanattham vatim m karontu, khettam pana vijjhitv paGGasaam bandhantk 'ti. uvai o tim dogaajima, jelen Nigrodha okupio je stado jelena:  Od sada ne smijete jesti tue ~itarice . Sprije ivai tako jelene, obratio se ljudima:  Ljudi koji se bave uzgojem ~itarica neka ne postavljaju ograde kako bi sa uvali ~ito, neka samo sve~u snopove liaa kao znak polja. 95. Tato pammhya kira khettesu paGGabandhanasaam udapdi, tato pammhya paGGasaam atikkamanakamigo nma n' atthi, ayam kira nesam Bodhisatto laddhaovdo. Od tada se javilo vezivanje sve~njeva liaa kao znak i od tada nije bilo niti jednog jelena koji je preaao sve~anj liaa, jer su takvu uputu primili od Bodhisatte. 96. Evam migagaGam ovaditv Bodhisatto yvatyukam mhtv saddhim migehi yathkammam gato. Tako je Bodhisatta pou io stado jelena i pro~ivjevai svoj ~ivot, otiaao je zajedno s jelenima prema svojim zaslugama. 97. Rjpi Boddhisattassa ovde mhatv puni katv yathkamam gato. I kralj je, dr~ei se Bodhisattinih uputa i inei dobra djela, otiaao prema svojim zaslugama. 98. Satth  na bhikkhave idn' evham theriy ca Kumrakassapassa ca avassayo, pubbe pi avassayo ev 'ti imam dhammadesanam haritv catusaccadhammadesanam vinivammetv dve vatthkni kathetv anusandhim ghametv jtakam samodhnesi:  Tad Skhamigo Devadatto ahosi, parispi 'ssa Devadattaparis va, migadhenu ther+ ahosi, putto Kumrakassapo, rj nando, Nigrodhamigarj pana eva ahosin ti. N i g r o d h a m i g a j t a k a m. U itelj je, rekavai ovu moralnu pouku:  O redovnici, nije ovo prvi put da sam ja pru~io spas redovnici i kraljeviu Kassapi, i ranije je bilo tako , ponovio u enje o etiri istine. Ispri avai dvije pri e (iz sadaanjosti i iz proalosti), doaao je do zaklju ka i povezao jtaku:  U to vrijeme Devadatta bijaae jelen Skha, Devadattini sljedbenici bijahu Skhini sljedbenici, redovnica bijaae koauta, kraljevi Kassapa njezin sin, nanda bijaae kralj, a ja sm bijah kralj jelena Nigrodha. To je jtaka o jelenu Nigrodhi.  Dio Tipitake odn. buddhisti koga kanona akole Theravda na jeziku pli. Tipitaka (pli: Tri koaare) sastoji se od  Koaare redovni ke discipline (Vinayapitaka),  Koaare Buddhinih govora i propovijedi (Suttapitaka) i  Koaare viaega nauka (Abbhidhammapitaka). Sanskrtski buddhisti ki kanon Tripitaka samo je djelomi no sa uvan i razli it je od plijskoga kanona.  Plijski tekst preuzet iz: The Jtaka  Tales of the Anterior Births of Gotama Buddha (edit. V. Fausbll) (1962). London: Messrs. Luzac & Company Ltd. Izdano za  Pali Text Society (prvo izdanje: Trbner & Co., 1877).  Kati i (1973: 165) navodi: Mahvaga 5,6,3; D+ghanikya 1,17; 9,3; 2,7  Boddhisatta (skt. bodhisattva)  bie koje u svojoj suatini posjeduje savraeno znanje, bie koje je na putu dosezanja savraenoga znanja ili probuenja. U ranom buddhizmu (h+nayna) Buddha u proalim ~ivotima prije svojega probuenja. U kasnijem buddhizmu (mahyna) duhovni ideal, bie opremljeno savraenim vrlinama i na putu k probuenju, a koje odgaa svoje probuenje i nirvnu dok ne pomogne svim biima da se spase.  Prijevod i sa~etak na injeni prema: Jacobus de Voragine (1993: 266 -272). The Golden Legend. Readings on the Saints (s latinskoga na engleski jezik prev. William Granger Ryan).  Plijski tekst preuzet iz: The Jtaka  Tales of the Anterior Births of Gotama Buddha (edit. V. Fausbll) (1962). London: Messrs. Luzac & Company Ltd. Izdano za  Pali Text Society (prvo izdanje: Trbner & Co., 1877). Cio prijevod v. u dodatku radnji.  u: Garbe, Richard (1914: 96). Indien und das Christenstum. Eine Untersuchung der religiongeschichtlichen Zusammenhnge.  Winternitz, Maurice (1983). A History of Indian Literature. Vol. II, Buddhist and Jaina Literature.  Impulsi i porivi (skt. samskra) koji osobu poti u na radnje i djelovanje, a mogu biti dobri loai i neutralni.  Arhant (skt.: dostojan, vrijedan, pli arahant) - duhovni ideal ranoga buddhizma, bie koje je doseglo najviai stupanj duhovnoga savraenstva, ugasilo sve strasti i koje se viae nee roditi. Bie koje je postiglo osloboenje za sebe. Staroindijska mjera za du~inu koja bi mogla iznositi od 6 do 15 kilometra.  Pli dhamma (skt. dharma)  poredak i zakonitost po kojima se sve u svijetu odvija i odr~ava. Takoer, izraz kojim se ozna ava Buddhino u enje kao izraz te zakonitosti svijeta i jedna od tri glavne sastavnice (pli tiratna, skt. triratna: tri dragulja) buddhizma uz samogaBuddhu i zajednicu njegovih sljedbenika (saEgha).  Zna enje pojma nije jasno odreeno (dosl. koji je tako iaao) ali tim pojmom Buddha ozna uje sebe nakon ato je postigao probuenje.  Pet vrlina odn. pet eti kih pravila ~ivota (skt. paa[+la): ne ozljeivati ~iva bia (ahims), ne uzimati ono ato nije dano (asteya), ne ulaziti u nezakonite spolne odnose (brahmaarya), ne lagati (satya), ne uzimati opojnih pia (apramada).  etiri plemenite istine (pli attari ariyasani, skt. atvri ryasatyni) - temeljno u enje buddhizma formulirano u Buddhinoj prvoj propovijedi odr~anoj u Srnthu kod Benaresa. To su: 1) plemenita istina o patnji (dukkha) - sve je patnja, 2) plemenita istina o nastanku patnje - patnja nastaje od ~ei (tran) za u~ivanjem, postojanjem i moi, 3) plemenita istina o ukinuu patnje - patnja nestaje ako se ukloni ~e i 4) plemenita istina o osmero lanom putu koji vodi do ukinua patnje (aatEgika mrga).     p9*:,:|:::R;;;<==>z?|?ACCIIIJJJJFKKKLLL$a$gd: @@@@@@^A`AB BBB&B(BBBBBnCpCCIIIJJ|J~JKK$L(L6L:LPLRLNNNNOOīi*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ*hsC56CJOJPJQJ\]^JaJ*hDP56CJOJPJQJ\]^JaJ0h: h: 56CJOJPJQJ\]^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ)LL`MMN`NNOROOO PPQ$R~RR>SSSvTT0UUUDVFVTWxX$a$gd: O2O4OOOSBVDVVVVVVW.W0W6WRWTWxXzX~XX`YdYfYhZjZZZZ[[[R]"_羨l\l\llh: CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 6CJOJPJQJ]^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ*hDP56CJOJPJQJ\]^JaJ0h: h: 56CJOJPJQJ\]^JaJ$xXzXfYhZjZZ[[R] _"__``aTcVcc~ddfPiRi lnnbopp$a$gd: "_\_`__`````aVcccccccc~dffNiPiRi,k0kkk ln o$o`oboprFrHrtuuuZv\v wxw|wwwxx yy~yyyyyyJzLzP{ױױě+jhvul0JCJOJPJQJU^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ=pHrttuw w wV{46<>:<ڌҍԍrt$a$gd: P{T{V{(~,~68@BNP@~<>TV>n:<،ڌԍNt:xLvxȒ̒ܒĴסססססđסססh: CJOJPJQJ^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJhDPCJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ2t:JLܒ~ ؖ|~dfh <>ޜ$a$gd: ܒ@NȔ $(֖ؖvx|~RTbdh H>̜Μݴݴݴxhݴݴݴh: CJOJPJQJ^JaJ+jh[/0JCJOJPJQJU^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hn[h: CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJhn[CJOJPJQJ^JaJ(Μޜ$HJ`bvŸҟ֟`bjn (*\ЩҩNԪت "@np *>@PRıכı$hsC5CJOJPJQJ\^JaJ+jhOH0JCJOJPJQJU^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ5ޜbtv Z\ҩLN"pf$&dPa$gd: $a$gd: Rdfȯ̯ү֯ \`p &*@B&TVڹܹױױכױױױ׈ױױױככױױכױuěױ$hG=5CJOJPJQJ\^JaJ$hsC5CJOJPJQJ\^JaJ*hG=h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: 5CJOJPJQJ\^JaJ.prB&(ܹ޹νV  vx$a$gd: ¼̽ν PRTV v`bvxlvx(,@D|VXטטט׮׮*hh: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*hG=h: 5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ<ln<.0p^@BRTPR$a$gd: X :<.`bp68^@TPn>Bz|$&npR*,tv꘮꘮꘮꘮꘮꘮꘮*hh: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*hG=h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ<np|pRTvLNL$a$gd: VZLL~<z~(x:>ꛮꅮ*hG=h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$h: hG=CJOJPJQJ^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*hh: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ.LN~<>z(*xtvdf02$a$gd: vd0rt8 P ׮oכo_oL$h: hG=CJOJPJQJ^JaJhG=CJOJPJQJ^JaJ*hXh: 5CJOJPJQJ\^JaJ+jhOH0JCJOJPJQJU^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*hh: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hsC5CJOJPJQJ\^JaJ28 :  f h    2   <$a$gd: P T   f      0 2   :>:<DF4vx*,^` "׮׮+jh0JCJOJPJQJU^JaJ$h: h: CJOJPJQJ^JaJ*hXh: 5CJOJPJQJ\^JaJ*h: h: 5CJOJPJQJ\^JaJ$hDP5CJOJPJQJ\^JaJ:F46!!"$&&B'*+--- $a$gd; $da$gd{gd: $a$gd: $da$gd, $ a$gdX $ a$gd: $a$gd:  """"$"&"|"~""""""""L#N###$$$$l$n$$$$$$$.%%&ŻŻŻŻŻųm\ hrMhsCCJOJPJQJ^J&hrMhsC6CJOJPJQJ]^JhrMhsCCJOJQJ^JhsCjhsC0JUhihimHsHh1^JmHsHh1mHsHh,^JmHsHh,mHsHhi^JmHsHhimHsHhijhi0JU$hXh: CJOJPJQJ^JaJ &&&&&& '$'B'D'F'''v((((((((J)L)N)P)6*8*:*****++$+*+{qcqh3OJPJQJmHsHhsCOJPJQJhsCjhsC0JUhUdshUdsmHsHh Z^JmHsHhvul^JmHsHhvulmHsHh ZmHsHh;mHsHhmHsHhUdsjhUds0JUhrMhsC6]^J h3^JjhrMhsC0JU^JhrMhsC^J#*+|+++++++++2,,------8.;q`R`ChlmhsCCJOJQJ^Jh;CJOJPJQJ^J hrMhsCCJOJPJQJ^J&hrMhsC6CJOJPJQJ]^JhrMhsCCJOJQJ^JhsCjhsC0JUh1hsC^JmHsHh1hlmPJ^JmHsHh1h3PJ^JmHsHh1h3PJ^Jh1h ZPJ^JmHsHh1hsCPJ^Jh1hsC6PJ]^J8.n.p.......&/(/*/f///////˷~peZRG=9h}Ecjh}Ec0JUhlmhsCmHsHhlmmHsHhEP6]mHsHhvul6]mHsHhEPhEP6]mHsHhEPmHsHh;mHsHjhsC0JUhsChlmhsCOJPJQJ^JhlmOJPJQJ^J&hlmh36CJOJPJQJ]^J&hlmhsC6CJOJPJQJ]^JhlmhsCCJOJQJ^J"hlmhsC6CJOJQJ]^J-../0t2 3568<<<<<<<<<<<< $ a$gdX dgd:  $da$gdlm $da$gdVgd: $a$gd{/////0000000011\2^2r2t2v23 3 3333323@3D3F3H34444T5ûͳ͡vnndnh1^JmHsHhmHsHh;^JmHsHhlmmHsHh[/jh[/0JUhvulhvulmHsHh1mHsHjhvul0JUh;mHsHhVmHsHhvul^JmHsHhvulmHsHh}Ecjh}Ec0JUh}Ech}EcmHsHh}Ec^JmHsHh}EcmHsH$T555555556666666777X7Z7\7^788888888889 9 999"9$9999::źŲź怠怠vhlm^JmHsHhmHsHhjh0JUho^JmHsHh^JmHsHhVmHsHhomHsHhOHhOHmHsHhlmmHsHhOHjhOH0JUh;h[/mHsHh1mHsHhOH^JmHsHhOHmHsH+:::X:Z:::;X;;<<<<<<<<<<<<<ɮ$hXh: CJOJPJQJ^JaJjhuUhuhhmHsHhgR^JmHsHhlm^JmHsHh^JmHsHhYjk^JmHsH21h:p-. A!"#$% n 666666666vvvvvvvvv6666>6666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666866666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p(8HX`~$OJPJQJ^J_H9mHnHsHtHF`F -Normal dCJ_H9mHsHtH DA D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List 6U`6 : Hyperlink >*B*ph\`\ : Footnote Text dCJOJPJQJmHsHtH T/T : Footnote Text CharCJOJPJQJ^JtH @&`!@ : Footnote ReferenceH*^ 2^ : Balloon Text d CJOJPJQJaJmHsHtH V/AV : Balloon Text CharCJOJPJQJ^JaJtH B' QB : Comment ReferenceCJaJZ bZ : Comment Text dCJOJPJQJmHsHtH R/qR : Comment Text CharCJOJPJQJ^JtH @j ab@ : Comment Subject5\^/^ : Comment Subject Char5CJOJPJQJ\^JtH FV F O0FollowedHyperlink >*B*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ;A+`IhʹuA sQBpH3 H ? A D ~ v (>8PH~0RJ D@O"_P{ܒΜRXP  "&*+8./T5:< "$&()+-/135789:<=>2Fp9LxXptޜL2-<!#%'*,.0246;wx'xX8@0(  B S  ?9:JP_a7<?F'+67RSuvu X t u 8^6 % ;;JFLFvLwLMMbMggllll rrrrrRr[r_rhr~rrrrrrrrrrrrs#ssssssssssst tt"t.t6t;t@tNtOtatbtetgtqttttttttttttttu'uAuBuCuvvvvw w www@wBwCwFwdwkwuw|wwwwwwx'x!y"y(ySyUyeygyy {{${+{0{9{{{{!|"|4|:|q|~ v~*4:ŠĊɣʹLbux+A,.8?@Gegpvy dl56AHTUVnq7>op$FPQqw{| %'EG^clq iq+,245> !*123<FU^_g >D (+3z]^_`9:_a?F7=z{X^' ( ((**C+D+99~;;;;K>W>{>>>>BBCFJFLFRFIItLvLxL~LcMdMFYGY\\ __ffggggr rrru'uBuDuvvXvYvvv w w)x*x_x`x y!yyy z zzz9{:{V{W{ |"|4|6|||}}(}*}y}z}}}~~STfiӁԁBC"#SUDŽɄIJυЅ:;kmNP}~\^ލߍ 45^_ABpq:;fhאؐwxБё01XY̒͒)*UV;=͔ϔDEŕǕce:;!#\]uv;>КҚ9; BC<=ѩҩ /1hiz|دٯJLmn_aвҲnpϴѴCDĵƵ "UVSU·÷KMܹݹ>Az{"#ɾʾ DEQSjkIK$&xy<=[\RS GI(*IJhjTU139;klOPIJ:<LMXZ !fhlnPRxy/1NOsu%'MNpr CEuvVm!DF*+vx SU+-stwy 25jk nq[^a;<'*66% % ~;;JFJFuLvLbMbMggllllru'u'uvv yy){9{{{!|!|"|G|33ŠŠʹδuvAB 3$Rq{|%nox*F6NAڄx.Vj_,HzH H^H` o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.  \ ^ `\o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. ^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.6Nx.V_xB>7        /                          M;OY: Q )ipPf$!#]-%fE*[/ 3i?BmBsCOHrMjNEPgRSTTX ZtK`v`}Ecn-kYjkvullm?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?ABCDEFGIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijkmnopqrsuvwxyz{Root Entry FData @1TableHeGWordDocument 4~SummaryInformation(lDocumentSummaryInformation8tMsoDataStoreШI1SEPRIZA==2ШIItem  PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q