Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 806879

Istraživanje utjecaja uvođenja novih tehnologija u osnovne škole (Škole 2.0).


Potočnik, Dunja
Istraživanje utjecaja uvođenja novih tehnologija u osnovne škole (Škole 2.0)., 2014. (izvještaj).


CROSBI ID: 806879 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca

Naslov
Istraživanje utjecaja uvođenja novih tehnologija u osnovne škole (Škole 2.0).
(Impact of Introduction of New Technologies in Primary Schools in Croatia (Schools 2.0).)

Autori
Potočnik, Dunja

Izvornik
Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNet)

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izvještaj

Godina
2014

Ključne riječi
Informacijsko komunikacijske tehnologije; škole; učenici; učitelji
(Information communication technologies; schools; students; teachers)

Sažetak
Istraživanje utjecaja uvođenja novih tehnologija u osnovne škole u Hrvatskoj provedeno je u veljači i ožujku 2014. na uzorku od 599 ispitanika – ravnatelja, nastavnika predmetne i razredne nastave i učenika iz 25 osnovnih škola koje su bile uključene u projekt Škole 2.0. Budući je projekt i u svom kvalitativnom i u kvantitativnom dijelu istraživanja obuhvatio učenike I-VIII razreda te nastavnike svih predmeta koji su dio redovne nastave možemo reći da su rezultati indikativni i da bi trebali poslužiti u oblikovanju smjernica za daljnje korake u uvođenju novih tehnologija u osnovne škole u Hrvatskoj, kao i u poboljšanju uvjeta i izvedbe u onim školama u kojima takve tehnologije već jesu uvedene. Počevši od nastavnika možemo reći kako je dio nastavnika nezadovoljan pripremama za uključenje u projekt jer smatraju kako im tijekom edukacije nije bilo ponuđeno dovoljno mogućnosti za praktičan rad. Iz tog razloga dio nastavnika još uvijek oklijeva s primjenom novih tehnologija u nastavi, a dio je suočen s poteškoćama dugotrajnih priprema za nastavne jedinice. Ovaj se element nezadovoljstva očituje i u stavu ravnatelja i nastavnika o iskazanoj percipiranoj korisnosti edukacije, jer tek 50% ravnatelja, 19% nastavnika razredne nastave i 31% predmetnih nastavnika smatra kako im ja ova edukacija pomogla u velikoj mjeri. U ovom dijelu također treba primijetiti kako dio nastavnika kao nove tehnologije navodi sredstva koja se neutemeljeno i zastarjelo nazivaju novim tehnologijama. Prvenstveno je riječ o PPT prezentacijama koje već dulje vrijeme nisu standard u korištenju novih tehnologija. Većina nastavnika odgovorila je kako je najveći dio učenika prihvatio nove tehnologije s oduševljenjem, što odgovara i podacima o ocjenama koje učenici daju korištenju novih tehnologija u školi. Početne poteškoće na koje su se referirali ravnatelji dijelom su različite od onih navedenih od strane nastavnika i obuhvaćaju infrastrukturne i tehničke probleme poput nestanka struje, nedovoljnog broja tableta, nedovoljnog broja kabela i malog broja pametnih ploča. U slučaju zadovoljstva i nezadovoljstva primjenom novih tehnologija nastavnici razredne nastave su u iskaze zadovoljstva najvećim dijelom uključili e-dnevnik i pametnu ploču, dok su pri izražavanju nezadovoljstva najviše spominjali potrebu za više organizirane edukacije. Odgovori predmetnih nastavnika su ponešto drukčiji i kada je riječ o zadovoljstvu uključuju laku dostupnost edukativnih materijala i korištenje tableta, dok je njihovo nezadovoljstvo vezano uz nedovoljnu opremljenost učionica i tehničke probleme (poput nestanka struje, nepravodobnog punjenja tableta i spore internet veze). Za razliku od većine ravnatelja i nastavnika, koji imaju mogućnost ponijeti tablete kući i koristiti ih u pripremi nastave, većina učenika nema tu mogućnost. Ravnatelji su, upitani o razlozima zašto učenici ne mogu ponijeti tablete kući najvećim dijelom odgovorili kako škola ne posjeduje dovoljan broj tableta, te kako u slučaju kada bi učenici ponijeli tablete kući strahuju od fizičkog oštećivanja uređaja. Zanimljivo je kako su nastavnici razredne nastave, unatoč primjedbama na nedovoljan broj pametnih ploča na školi upravo za ovu komponentu odgovorili kako je najčešće koriste u pripremi nastave i u nastavi, dok je kod nastavnika predmetne nastave najčešće korišteni uređaj tablet. Kod obje skupine nastavnika videokonferencijski sustav je daleko najmanje korištena komponente nove tehnologije. Kada je o specifičnim alatima riječ, nastavnici predmetne nastave najčešće koriste Google disk i društvene mreže, a nastavnici predmetne nastave društvene mreže, dok svi nastavnici u prosjeku najrjeđe koriste LMS sustave. U nastavi pojedinih predmeta nastavnici u prosjeku nove tehnologije najčešće koriste na satu Prirode ili Biologije i Hrvatskog jezika, dok je na satu Vjeronauka i Tjelesne i zdravstvene kulture najmanje takvih slučajeva. Pritom su u korištenju online izvora nastavnici razredne nastave najviše skloni koristiti portal „Baltazar“ i edu.hr, dok predmetni nastavnici u najvećoj mjeri koriste youtube, Google tražilicu, Wikipediu i portale Skole.hr i Eduvizija. Upitani o tehnologijama koje do sada nisu koristili u radu u školi, a koju bi svakako u budućnosti željeli koristiti ravnatelji su na prvo mjesto stavili videokonferencijski sustav, a nastavnici pametnu ploču. Budući je uvođenje novih tehnologija u škole i njihovo korištenje kontinuirani proces zanimao nas je stav ravnatelja i nastavnika o budućem financiranju ovog procesa. Pritom su ravnatelji složni kako bi se nastavak uvođenja novih tehnologija i njihova obnova mogao financirati sredstvima lokalne i regionalne samouprave i prijavama na natječaje. S druge strane, nastavnici su upitani smatraju li da bi njihove škole trebale financijski poduprijeti uvođenje novih tehnologija i tek 38% nastavnika razredne nastave i 44% predmetnih nastavnika smatra kako bi i sama škola treba financijski doprinijeti obnovi vlastitih tehnoloških kapaciteta. U procesu uvođenja i obnove sustava novih tehnologija škole usko surađuju s nizom institucija i stoga smo upitali nastavnike koje od tih institucija smatraju ključnima za vlastito stjecanje digitalnih kompetencija. Poredak navedenih institucija razlikuje se između dvije podgrupe nastavnika i kod razrednih nastavnika na prvom mjestu uključuje MZOS i CARNet, a kod predmetnih nastavnika Agenciju za odgoj i obrazovanje, MZOS i CARNet. Nastavnici i ravnatelji tijekom fokus grupa upitani su o preporukama za suradnju, a njihovi odgovori smjeraju ka potrebi bolje suradnje između škola, CARNet-a, MZOS-a i Agencije za odgoj i obrazovanje. Ova suradnja po stavovima ravnatelja i nastavnika ne bi trebala biti usmjerena samo na ostvarenje infrastrukturnih i tehničkih pretpostavki uvođenju nove tehnologije i edukacije nastavnika, već i na promociju rada ravnatelja i nastavnika koji postižu uspjehe u korištenju novih tehnologija u nastavi. Ova promocija sastojala bi se kako od priznavanja rada putem dodjeljivanja dodatnih bodova za napredovanje nastavnika, tako i od pružanja mogućnosti uspješnim nastavnicima da javno prezentiraju svoj način rada. Utjecaj brzog napretka tehnologije vrlo se jasno vidi iz odgovora učenika o početku korištenja novih tehnologija, koji je u našem uzorku vezan uz predškolsku dob. Tako su učenici I-II razreda u najvećoj mjeri nove tehnologije počeli koristiti u dobi od 5 godina, učenici III-IV razreda s 4 godine, a učenici V-VIII razreda u prosječnoj dobi od 5 godina. Rezultati su pokazali i kako mlađi učenici u nešto većoj mjeri imaju na raspolaganju uređaje nove tehnologije kod kuće. Tako tablete kod kuće ima 47% učenika I-II razreda, 40% učenika III-IV razreda, 44% u V i VI razredima i 34% u najvišim razredima osnovne škole. Većina djece u korištenju novih tehnologija imaju primjer u vlastitim roditeljima jer 73, 9% roditelja učenika I-II razreda i 81% roditelja učenika III-IV razreda kod kuće koriste računalo, jednako kao i 83% roditelja učenika V-VI i 76% učenika VI-VIII razreda. Ustanovili smo kako većina učenika ne nosi tablete kući, no to bi ukupno željelo oko dvije trećine učenika. Zastupljenost korištenja novih tehnologija u pisanju domaće zadaće i učenju pokazala je kako to često čini 12% učenika I-II razreda, 25% učenika III-IV, 11% učenika V-VI razreda i 14% učenika VII-VIII razreda. Na konkretnijoj razini, govoreći o alatima koje učenici koriste za učenje kod kuće, najveći ih dio u uzrastu I-IV razreda koristi edukativne CD-e, a te pretraživanje informacija na internetu, dok stariji učenici najčešće koriste pretraživanje na internetu, Wikipediu, Google alate i društvene mreže. U pogledu općeg zadovoljstva svi se učenici slažu da su većinom zadovoljni, no žele češće koristiti nove tehnologije u nastavi, naročito tablete i pametne ploče, a vrlo je izražena i želja da svi učenici rade na vlastitom tabletu. Upitani i ukupnoj ocjeni korištenja novih tehnologija u školi gotovo 90% učenika I-IV razreda korištenju novih tehnologija u školi dalo je ocjenu odličan. Učenicima V-VIII razreda postavljeno je detaljnije pitanje te su u odgovoru morali dali ocjenu za svaki od predmeta. Pritom su učenici V-VI razreda najviše ocjene dali Prirodi, Glazbenoj kulturi, Matematici i Povijesti, a najniže Engleskom jeziku, Likovnoj kulturi i Vjeronauku, dok su Tehničku kulturu, Geografiju, Hrvatski jezik, Vjeronauk, Povijest i Engleski jezik navedeni kao predmeti u kojima se između dvije petine i četvrtine slučajeva uopće ne koriste nove tehnologije. Učenici VII-VIII razreda najviše su ocjene dali Informatici, Biologiji i Engleskom jeziku, a najniže Fizici, Likovnoj kulturi, Hrvatskom jeziku i Engleskom jeziku, dok su Vjeronauk, Tehničku kulturu i Matematiku naveli kao predmete u kojima najmanje koriste nove tehnologije. Učenici starijih razreda dali su i svoju ocjenu utjecaja novih tehnologija na razumijevanje pojedinih predmeta, pri čemu je kod učenika V-VI razreda najveći pozitivan utjecaj ostvaren u razumijevanju Prirode (i društva), Matematike i Glazbene kulture, a kod učenika VII-VIII u slučaju Informatike, Biologije i Kemije. Zanimljivo je kako se učenici razlikuju pri izboru predmeta u kojima bi željeli više ili manje korištenja novih tehnologija ; učenici I-II razreda istaknuli su Hrvatski jezik, Prirodu i društvo i Matematiku, a učenici III-IV razreda Matematiku, Hrvatski jezik i Glazbenu kulturu. Razlika je najupečatljivija kod učenika starijeg uzrasta jer ih više od dvije trećine želi više koristiti nove tehnologije u svim predmetima. Od konkretnih sadržaja učenici I-IV razreda u najvećem bi broju češće željeli koristiti e-lektire i Wikipediu, jednako kao i učenici V-VIII razreda, dok bi najstariji učenici češće žele koristiti i Google alate. Svi su učenici, bez obzira na dob, u skoro 70% slučajeva suglasni kako bi u nastavi češće željeli koristiti videokonferencijski rad. Kao razloge ove svoje želje navode veću zanimljivost i zabavnost nastave, priliku za upoznavanje drugih učenika i zajedničko učenje. Na razini preporuka moguće je prepoznati preporuke usmjerene prema različitim ciljnim skupinama: 1. institucijama u obrazovnom sustavu koje na formalan način iniciraju proces uvođenja novih tehnologija i djeluju kao pokretači ovih procesa – MZOS i Agenciju za odgoj i obrazovanje ; 2. institucijama podrške – CARNet ; 3. ravnateljima škola ; 4. nastavnicima: 5. jedinicama lokalne samouprave. 1. Preporuke za MZOS i Agenciju za odgoj i obrazovanje  Identificiran je problem opadanja motivacije nastavnika za rad zbog još uvijek velike neujednačenosti korištenja novih tehnologija u školama i dojma nastavnika kako oni nastavnici koji koriste nove tehnologije u većoj mjeri od svojih kolega ne dobivaju priznanje za svoj rad. Razumljivo je kako se smjera korištenju novih tehnologija kao standarda za koji nije potrebno posebno nagrađivanje i priznavanje, no ovo „prijelazno“ razdoblje možemo smatrati osjetljivim jer se njime uspostavljaju temelji za dugotrajniji razvoj. Stoga bi bilo uputno razmisliti o praćenju nastavnika koji se posebice ističu u korištenju novih tehnologija i o nagrađivanju putem bodova za napredovanje njihovog rada.  Ravnatelji i nastavnici škola u koje su uvedene nove tehnologije suočeni su s nedostatnom tehničkom podrškom uvođenju novih tehnologija i dugotrajnim razdobljima čekanja na uklanjanje kvarova i sistemsku podršku. Ovaj nalaz upućuje na potrebu promišljanja normi za rad tehničke podrške i izradu nove sistematizacije opterećenja. 2. Preporuke za CARNet  Nastavnici i ravnatelji su prepoznali potrebu za dodatnom edukacijom putem praktičnog rada. Ova se potreba može identificirati na dvije razine I) kroz edukaciju organiziranu od strane CARNet-a i II) kroz pomoć u organiziranju sustavne interne podrške i edukacije u školama. 3. Preporuke ravnateljima škola  Unatoč višestrukoj zavisnosti škola o različitim institucijama škole su relativno nezavisni entiteti i mnoštvo procesa i zadataka koji su u početnom dvogodišnjem razdoblju uvođenja novih tehnologija u škole (tijekom trajanja projekta Škole 2.0) bili organizirani i koordinirani od drugih institucija u ovome trenutku mogu biti preneseni u nadležnost škola. Ovo se posebice odnosi na I) interne edukacija za djelatnike škola od strane nastavnika vještijih u korištenju novih tehnologija i II) namicanje financijskih sredstava za obnovu infrastrukture i praćenje tokova novih tehnologija kroz suradnju s jedinicama lokalne samouprave i prijave na europske fondove. 4. Preporuke nastavnicima  Uočen je problem nedovoljne spremnosti pojedinih nastavnika na korištenje novih tehnologija. Dio nastavnika pokazuje izrazitu nevoljkost u samostalnom učenju korištenja novih tehnologija i oslanja se na tradicionalna sredstava poučavanja. Ovakav odnos prema nastavi i učenicima može imati dugoročne posljedice u komparativno neravnopravnom položaju učenika koji pohađaju predmete u pojedinim školama na njihov kasniji tijek školovanja. Iz ovoga proizlazi preporuka nastavnicima za uključivanje novih tehnologija u izvođenje barem dijela nastave jer je iz iskaza učenika vidljivo da u nekim slučajevima nastavnici uopće ne koriste nove tehnologije u nastavi. Također, kod dijela nastavnika uočena je rudimentarna razina korištenja novih tehnologija u vidu korištenja PPT prezentacija, koje potpadaju pod ex-cathedra poučavanje i nikako se ne mogu smatrati korištenjem novih tehnologija. 5. Preporuke jedinicama lokalne samouprave  Osnovne škole su u direktnoj nadležnosti lokalne samouprave i mnogobrojni procesi u školama zbivaju se upravo posredstvom aktera iz lokalne samouprave. Pritom je naročito riječ o financiranju infrastrukture u školama, u što ulaze i nove tehnologije. Hrvatskoj su se ulaskom u Europsku uniju otvorile mogućnosti za financiranje infrastrukturnih kapaciteta, što bi jedinice lokalne samouprave trebale prepoznati i u suradnji sa školama pokrenuti napore za stjecanje sredstava za nabavku i obnovu novih tehnologija u školama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija, Informacijske i komunikacijske znanosti, Sociologija



POVEZANOST RADA


Ustanove:
Institut za društvena istraživanja , Zagreb

Profili:

Avatar Url Dunja Potočnik (autor)


Citiraj ovu publikaciju:

Potočnik, Dunja
Istraživanje utjecaja uvođenja novih tehnologija u osnovne škole (Škole 2.0)., 2014. (izvještaj).
Potočnik, D. (2014) Istraživanje utjecaja uvođenja novih tehnologija u osnovne škole (Škole 2.0).. Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNet). Izvještaj.
@unknown{unknown, author = {Poto\v{c}nik, Dunja}, year = {2014}, keywords = {Informacijsko komunikacijske tehnologije, \v{s}kole, u\v{c}enici, u\v{c}itelji}, title = {Istra\v{z}ivanje utjecaja uvo\djenja novih tehnologija u osnovne \v{s}kole (\v{S}kole 2.0).}, keyword = {Informacijsko komunikacijske tehnologije, \v{s}kole, u\v{c}enici, u\v{c}itelji} }
@unknown{unknown, author = {Poto\v{c}nik, Dunja}, year = {2014}, keywords = {Information communication technologies, schools, students, teachers}, title = {Impact of Introduction of New Technologies in Primary Schools in Croatia (Schools 2.0).}, keyword = {Information communication technologies, schools, students, teachers} }




Contrast
Increase Font
Decrease Font
Dyslexic Font