Naslov
Novi dijagnostički kriteriji multiple skleroze
(New diagnostic criteria of Multiple sclerosis)

Autori
Sepčić, Juraj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Acta Medicae Saliniana / Sinanović, Osman - Tuzla : Nepoznat, 2002

Skup
1st Bosnia and Herzegovina Congress of Neurology with International partecipation

Mjesto i datum
Tuzla, Bosna i Hercegovina, 09.05.2002. - 12.05.2002

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
multipla skleroza; dijagnoza
(multiple sclerosis; diagnosys)

Sažetak
Tijekom zadnjih dvadesetak godina, nove dijagnostičke tehnike, posebice magnetska rezonanca (MR), učinile su dijagnosticiranje multiple skleroze (MS) lakšim i bržim. Razdoblje između početnih simptoma/znakova i dijagnoze, smanjeno je danas, u prosjeku, od 5 godina na 5 mjeseci. S druge strane pak postaviti brzu i točnu dijagnozu MS prijeko je potrebno, jer dokazana je važnost rane terapije u usporavanju tijeka bolesti. Slijedom toga, znanstveno povjerenstvo MSIF-a, s W. I. McDonaldom na čelu, predložilo je nove dijagnostičke kriterije za MS. Novi kriteriji, osuvremenjeni unaprijeđenim instrumentalnim tehnikama, bit će primijenjivi kako za neurologe u praksi, tako i u sklopu eksperimenata. Ti novi kriteriji predviđaju uvrštavanje u dijagnostički proces instrumentalnih tehnika stečenih i usavršenih tijekom zadnjih desetljeća, poglavito MR. Istodobno, novi su kriteriji pojednostavljeni uklanjanjem prijašnjih posrednih definicija, tako da su sada dopuštena samo tri dijagnostička rezultata: multipla skleroza, moguća multipla skleroza (tijekom dijagnostičkoga postupka) ili nije multipla skleroza. «Razasutost u prostoru i vremenu» odnosno simptomi/znakovi živčanih poremećaja koji se pripisuju oštećenjima u različitim dijelovima središnjega živčanoga sustava (SŽS), nastali u vremenskome slijedu, najočitiji su pokazatelj MS. Čimbenici kojima se prepoznaje njihova prisustnost, na prvome su mjestu klinički (povijest bolesti i neurološki nalaz). Drugim riječima, bolesnik se žali na tegobe (uz moguće ranije simptome) uz prisutnost znakova tijekom pregleda, (cjelina ukazuje na poremećaje u raznim područjima živčane osi), što ukazuje na moguću «prostorno-vremensku razasutost». S druge strane pak između prvih dvaju napadaja MS moglo bi proteći mnogo vremena. Eto zašto je dijagnoza – dok je bila jedino klinička – često potvrđivana tek mnogo godina nakon pojave prvih simptoma. Zbog te su činjenice, dijagnostički kriteriji korišteni zadnjih 20-tak godina (najčešće Poserovi kriteriji), omogućavali veću dijagnostičku sigurnost zahvaljujući analizi cerebrospinalnog likvora (CSL). Bile su tada postavljene kategorije «vjerojatne MS» ili «sigurne MS određene podrškom laboratorija». Danas, instrumentalne tehnike imaju sve veću važnost kao dopuna kliničkim nalazima. Radi se o evociranim potencijalima (EP), neurofiziološkim testovima kojima mjerimo provodljivost živčanih vlakana, i MR koja «fotografira» oštećenja u živčanoj osi. MR je uvelike unaprijedila dijagnosticiranje MS, i omogućila da se predoče, prebroje i procijene demijelinizacijska oštećenja SŽS-a. Jedna od bitnih novina uvedenih u dijagnostičke kriterije W. I. McDonalda uvrštavanje je MR nalaza u dijagnostički postupak, tako da je olakšan i ubrzan uvid u područja oštećenja koja stoga nisu dokaziva jedino samim kliničkim ispitivanjem. Odnosno, tradicionalni dijagnostički kriteriji za MS zahtijevali su da se potvrde dva nedvojbena napadaja bolesti, odvojena u prostoru i vremenu, jer drugih boljih tumačenja činjeničnoga stanja nije bilo, negoli dijagnoza MS. A pozitivni nalazi analize CSL-a povećavali su stupanj dijagnostičke sigurnosti. Novi su kriteriji očuvali klinička počela. Predviđaju također mogućnost svrsishodnoga korištenja MR i EP u prepoznavanju simptoma/znakova «drugog oštećenja». Korištenjem specifičnih crta-vodilja za dijagnozu MS pomoću MR, neurologu je olakšano postavljanje dijagnoze, čak i u slučajevima u kojima se dogodio tek jedan napadaj bitan za demijelinizacijsku bolest, ili u slučajevima u kojima nije bilo napadaja, već je bolest od samoga početka napredovala sporo. I na kraju, jedine preporučene dijagnoze jesu: multipla skleroza, moguća multipla skleroza (ako dijagnostički postupak nije završen), i nije multipla skleroza. Odbačene su sve posredne klasifikacije koje se danas smatraju nekorisnima, primjerice «vjerojatna multipla skleroza», ili «multipla skleroza određena podrškom laboratorija». U budućnosti, kriteriji će se osuvremeniti postupnim razvojem instrumentalnih dijagnostičkih tehnika koje će jamačno morati imati najvišu razinu kvalitete.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA