Naslov
Geološki profil Jamskog sustava Lukina Jama–Trojama na Sjevernom Velebitu
(Geologic cross-section along the Lukina jama–Trojama Cave system)

Autori
Stroj, Andrej ; Velić, Ivo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
5. Hrvatski geološki kongres-Knjiga sažetaka / Horvat, Marija ; Wacha, Lara - Zagreb : Hrvatski geološki institut, 2015, 240-241

ISBN
978-953-6907-50-2

Skup
5. Hrvatski geološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 23.09.2015. - 25.09.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
geologija; srednja i gornja jura; speleologija; Lukina jama–Trojama; Sjeverni Velebit
(geology; Middle and Upper Jurassic; speleology; Lukina jama–Trojama Cave system; North Velebit)

Sažetak
Speleološka istraživanja dubokih speleoloških objekata u krškim područjima Hrvatske omogućila su neposredna geološka istraživanja stijena duboko ispod površine terena (LACKOVIĆ, 1993 ; LACKOVIĆ et al., 1999, 2011 ; STROJ, 2004 ; BAKŠIĆ et al., 2005). U okviru speleoloških ekspedicija u Lukinu jamu 1993. i 1994. godine obavljena su geološka opažanja i mjerenja, te uzorkovanja i naknadneanalize uzoraka stijena po profilu jame. Na temelju dobivenih rezultata izrađen je litološki profil do dna jame (LACKOVIĆ, 1993). Uslijed nedostatka provodnih fosila u analiziranim uzorcima, stratigrafsku pripadnost pojedinih stijena na profilu nije bilo moguće detaljno odrediti. Zbog toga je prilikom novijih ekspedicija 2010. i 2011. godine uzorkovanje stijena u Lukinoj jami ponovljeno.U izvađenim uzorcima pronađeni su provodni fosili srednjojurske i gornjojurske starosti. Nalazima foraminifere Bosniella croatica (GUŠIĆ) određena je alensko–bajocijska starost vapnencima u najdubljem dijelu jame na dubini od 1300 m. Iznad tih slojeva, na oko 950 m dubine utvrđeni su vapnenci s presjecima foraminifere Paleopfenderina salernirana (SARTONI & CRESCENTI) koja je provodna za batski kat srednje jure. Premda paleontološki nije dokazana zastupljenost vapnenaca kalovijskoga kata je neupitna. U konkordanciji sa slojevima srednjojurskih vapnenaca utvrđene su gornjojurske karbonatne naslage raspona oksford–kimeridž nalazima foraminiferskih vrsta Kurnubia palastiniensis HENSON, K. jurassica (HENSON), Chablaisia chablaisensis (SEPTFONTAINE), Andersenolina alpina (LEUPOLD) i vapnenačke alge Salpingoporella sellii (CRESCENTI) na dubinama od 400 do 360 m. Jama je razvijena u masivnim Velebitskim vapnenačkim brečama (ranije nazivanim Jelarskim naslagama prema BAHUN, 1963) do dubine od oko 250 m, gdje se nalazi kontakt s dolomitičnim vapnencima gornje jure (Sl. 1). Sam kontakt je postupan, od breče preko intenzivno razlomljenih do slojevitih dolomitičnih vapnenaca. U dijelu jame od 400 do 980 m dubine ponovno prevladavaju vapnenačke breče, ali se ovdje nalaze u nepravilnim izmjenama sa slojevitim vapnencima normalnog stratigrafskog slijeda. Pojave breča na dubinama do 980 m ispod površine terena objašnjene su modelom tektoniziranih zona zapunjenih Velebitskim brečama koje presijecaju jurske vapnence u normalnom slijedu. Ovakva interpretacija pojave breča značajno se razlikuje u odnosu na prethodni geološki profil jame na kojem su breče prikazane u kontinuiranom pojasu, a njihov odnos prema slojevitim vapnencima nije objašnjen (LACKOVIĆ, 1993). Istraženi profil Lukine jame predstavlja značajni doprinos poznavanju dubinske geološke građe Sjevernoga Velebita, koja je do sada interpretirana posredno na temelju površinskog prostiranja pojedinih vrsta stijena (npr. VELIĆ & VELIĆ, 2009).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA