Naslov
Terapijsko praćenje mikofenolat mofetila u pacijenata s transplantiranim bubregom
(Therapeutic monitoring of mycophenolate mofetil in kidney transplant patients)

Autori
Ismailovski, Lara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.09

Godina
2014

Stranica
75

Mentor
Debeljak, Željko

Ključne riječi
terapijski monitoring; mikofenolat; transplantacija bubrega
(therapeutic monitoring; mycophenolate; kidney transplant)

Sažetak
Uvođenje mikofenolat mofetila (MFF) u prevenciju i liječenje akutnog odbacivanja bubrega značajno je poboljšalo preživljavanje samog presatka te produžilo životni vijek bolesnika. MFF je prolijek koji podliježe presistemskom metabolizmu do svog aktivnog oblika mikofenolne kiseline (MPA). MMF se uobiĉajeno prepisuje u fiksnoj dozi od 1g dva puta dnevno bez rutinskog mjerenja MPA koncentracija. No uzevši u obzir da na metabolizam ovoga lijeka utječu mnogi faktori (bubreţna insuficijencija, hipoalbuminemija, farmakogenetika), u posljednje vrijeme sve se više nalaže potreba za terapijskim praćenjem ovoga lijeka (TDM) baziranim na računanju površine ispod krivulje (AUC0-12) za MPA. U ovom radu procjena farmakokinetiĉkog profila vršena je HPLC i LC-MS/MS metodama koje su potom uspoređene. Passing-Bablok analizom utvrđeno je da su obje metode jednako pouzdane te da među njima ne postoji sistemsko odstupanje jedne metode od druge. To znaĉi da se može koristiti jednak terapijski interval pri mjerenju koncentracija MPA u obje metode. Izračunom MPA AUC0-12 dobivene su različite vrijednosti u pacijenata. Ciljani terapijski prozor MPA AUC0-12 se nalazi u intervalu od 30- 60 mg*h/L. Pacijent V.B. bio je poddoziran, a pacijent A.G. se nalazio unutar terapijskog intervala. Iako niti jedan niti drugi nisu odbacili transplantirani bubreg, njihove kliničke slike su korelirale s razinama lijeka u krvi. Pacijent V.B. imao je hipoalbuminemiju koja je moguć razlog njegovoj poddoziranosti. Također je brzi metabolizator te je stvarao mnogo MPAG- a (inaktivnog metabolita MPA) koji istiskuje MPA s veznih mjesta na albuminu. Na taj način joj se povećava klirens i smanjuju koncentracije u krvi. Pacijent V.B. je također imao visoki C reaktivni protein (CRP) što ukazuje na upalu i oštećenje bubreţnog parenhima. Koncentracije MPA u krvi pacijenta A.G. su bile optimalne. To je možda uzrok javljanja nuspojava (anemija, trombocitopenija), ali također i činjenice da, iako je imao lošiju početnu kliniĉku sliku što se vidjelo u analizi urina (hematurija, proteinurija), s vremenom se primijetilo značajno poboljšanje. U ovoga pacijenta su razine albumina bile normalne što je vjerojatno pridonijelo njegovoj optimalnoj doziranosti, te su vrijednosti CRP-a isto bile niže. Prema ovim podacima, administacija MFF-a prema fiksnom režimu doziranja se ne može preporučiti kao rutinska mjera u svih bolesnika. TDM-om moramo pronaći one visokorizične pacijente u kojih je nužna prilagodba doze i na taj način povećati njihovu sigurnost i ishod terapije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija, Kliničke medicinske znanosti, Farmacija

POVEZANOST RADA