Pregled bibliografske jedinice broj: 792015
Višedimenzionalni model partnerstva u pedagoškoj teoriji i praksi
Višedimenzionalni model partnerstva u pedagoškoj teoriji i praksi // Partnerstvo u odgoju i obrazovanju / Buljubašić-Kuzmanović, V. ; Simel, S. ; Gazibara, S., Rengel, K. (ur.) (ur.).
Osijek: Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku - Filozofski fakultet, 2015. str. 16-18 (pozvano predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 792015 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Višedimenzionalni model partnerstva u pedagoškoj teoriji i praksi
(Multidimensional model of partnership in pedagogical theory and practice)
Autori
Ružica Pažin-Ilakovac
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Partnerstvo u odgoju i obrazovanju
/ Buljubašić-Kuzmanović, V. ; Simel, S. ; Gazibara, S., Rengel, K. (ur.) - Osijek : Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku - Filozofski fakultet, 2015, 16-18
ISBN
978-953-314-081-0
Skup
Partnerstvo u odgoju i obrazovanju
Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 18.09.2015
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
partnerstvo; škola; višedimenzionalni model
(partnership; school; partnership model)
Sažetak
Višedimenzionalni model partnerstva autorice Joyce L. Epstein razvijan od 1987. vrlo je zastupljen u tematiziranju odnosa škole, obitelji i zajednice. Njegove su ključne postavke: obitelj i škola dijele odgovornost za odgoj i socijalizaciju djeteta ; ciljevi i zadatci roditelja, škole i zajednice se preklapaju ; za rast i razvoj djeteta najvažnije sredine su obitelj, vrtić/škola i zajednica. Učenici će biti uspješniji u svim područjima ako obitelj, škola i zajednica rade zajedno kako bi ih podržali u učenju i razvoju. Poseban se naglasak stavlja na šest tipova roditeljskog uključivanja kao osnove za učinkovito partnersko djelovanje: roditeljstvo, komuniciranje, volontiranje, učenje kod kuće, sudjelovanje u donošenju odluka i upravljanju školom te suradnja sa zajednicom. Model prepoznaje vanjsku i unutarnju strukturu. Vanjska struktura opisuje dom, školu i zajednicu kao dinamičke kontekste koji su tako dizajnirani da mogu povećavati ili smanjivati komunikaciju i suradnju i na taj način poticati učenika. Unutarnju strukturu čine međuljudski odnosi i razmjena informacija između škole i roditelja te između samih roditelja. U školskim okvirima, teorija zaživljuje djelovanjem akcijskog tima za partnerstvo kojeg čine predstavnici učitelja, roditelja, upravno-administrativne podrške i zajednice, tj. partnera koji zajedno rade na ostvarenju školskih ciljeva. Primjerice, školski tim osmišljava godišnji plan zajedničkog rada škole, obitelji i zajednice na poboljšanju školske discipline, prevencijskog djelovanja ili učeničkog uspjeha u čitanju, a nastali planovi sadržavaju aktivnosti za navedenih šest tipova uključenosti koji se mogu operacionalizirati na mnogobrojne oblike partnerske prakse. Neke se od tih mogućnosti navodi u istraživanju Pahić, Vizek-Vidović (2010): roditeljstvo se može pratiti procjenom roditelja o djetetovom snalaženju u školi ili prema uvjetima za učenje kod kuće ; komunikaciju škole i roditelja brojem grupnih i individualnih roditeljskih sastanaka ili vrstom i količinom pisanih informacija od strane škole ; podrška u učenju kod kuće vidljiva je opsegom pomoći pri pisanju domaćih zadaća ili u drugim školskim obvezana ; volontiranje je vidljivo u pomoći obitelji oko sportskih i društveno-kulturnih aktivnosti ili pomoći u nastavi ; sudjelovanje u donošenju odluka i upravljanju školom prema uključenosti u odluke o provođenju kurikuluma ili cjelokupnog upravljanja školom. Suradnja između škole i zajednice vidljiva je iz informacija danih roditeljima o pitanjima zdravlja, stanovanja i drugih socijalnih pitanja. Ne postoji potpuno preklapanje jer svaka sfera ima specifične funkcije nezavisne od drugih. U modelu se razlikuju „obitelji koje vole školu“, koje nastoje funkcionirati što sličnije školi, ne samo kreiranjem poticajnoga okruženja nego i razvojnim zadatcima za dijete u svakoj dobi pa se može reći da primjenjuju školski kurikulum i kod kuće ; također i „škole koje vole obitelji“, u kojima se učenici i roditelji osjećaju kao dio jedne velike obitelji jer se prate i podupiru njihovi interesi. U partnerskoj suradnji škole mogu donositi i mijenjati neka pravila koja se odnose na uloge subjekata, sustav nagrađivanja, školski red i sl. kako bi bile primjerenija učeniku, obiteljskim stilovima i vrednotama zajednice. Spomenuti model podržava integriranu teoriju o povezanosti škole, obitelji i zajednice osvješćujući stalnost promjena u svim sferama i njihov utjecaj na motivaciju, stavove i postignuća u sukonstrukciji otvorenog i pluralnog kurikuluma usmjerenog prema djetetu/učeniku.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pedagogija