Naslov
Influenca ptica – prošlost, sadašnjost i budućnost
(Avian influenza - past, present and future)

Autori
Savić, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik sažetaka II hrvatskog kongresa vojne medicine / Prgomet, D. - Zagreb : Hrvatsko društvo za vojnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, 2005, 181-182

Skup
II. hrvatski kongres vojne medicine s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.10.2005. - 22.10.2005

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
influenca ptica; ptičja gripa; epizootiologija
(avian influenza; bird flu; epizootiology)

Sažetak
Influenca ptica, popularno nazivana i ptičja gripa, uzrokuje velike štete u peradarstvu na Dalekom Istoku, ali i zabrinutost globalnih razmjera zbog širenja ovog virusa divljim pticama te zbog opasnosti za ljudsko zdravlje i straha od nove pandemije. Osim Dalekog Istoka, influenca ptica u protekle je dvije godine činila značajne probleme i u peradarstvu SAD-a, Kanade i Južnoafričke Republike. Virusi influence su, prema antigenim svojstvima virusnih bjelančevina, svrstani u A, B i C skupinu. Prema dosadašnjim spoznajama jedino virusi A skupine inficiraju ptice, ali oni također inficiraju i sisavce, uključujući i čovjeka. Nadalje, virusi influence A se dijele u podskupine prema razlikama u hemaglutininu (H) i neuraminidazi (N), glikoproteinskim izdancima na površini virusne čestice koji imaju važnu ulogu u patogenosti i razvoju specifične imunosti. Do sada je poznato 16 H podtipova (od H1 do H16) i devet N podtipova (od N1 do N9), a svaki virus influence A posjeduje jedan H i jedan N podtip glikoproteina koji se mogu pojaviti u bilo kojoj od 144 moguće kombinacije (od H1N1 do H16N9). Dok je u ljudi i drugih sisavaca nađeno svega nekoliko H podtipova, iz ptica je izdvojeno svih 16 H podtipova i to u većini mogućih kombinacija s N podtipom. Prema patogenosti koji pokazuju za kokoš i purana, virusi influence A se mogu podijeliti u dvije jasno odijeljene skupine. Vrlo virulentni virusi mogu izazvati uginuće i do 100%, a uzrokuju takozvanu kokošju kugu koju danas nazivamo visokopatogena influenca ptica (VPIP). Ove viruse nalazimo samo u H5 i H7 podskupinama, međutim nisu svi virusi unutar ove dvije podskupine nužno i visokopatogeni. U drugu skupinu spadaju virusi koji uzrokuju blagu, pretežito dišnu bolest, koju nazivamo niskopatogena influenca ptica (NPIP). Niskopatogeni virusi influence A, ukoliko su potpomognuti drugim infekcijama ili narušenim uvjetima okoliša, mogu prouzročiti ozbiljnu bolest. Još važnije je napomenuti da su niskopatogeni virusi iz skupina H5 i H7 potencijalni prekurzori za visokopatogene viruse budući da je za neke niskopatogene viruse dovoljna neznatna mutacija da bi postali vrlo virulentni virusi. Do unatrag nešto više od šest godina nije bilo dokaza da virusi ptičje influnce mogu izravno zaraziti čovjeka i obratno, ali se znalo da virusi ptičje influence sudjeluju u rekombinaciji i nastajanju novih podtipova virusa koji mogu zaraziti i ljude. Izravni prijenos virusa influence s ptica na čovjeka prvi put je zapažen tijekom pojave VPIP u Hong Kongu 1997. Epizootiju je prouzročio podtip H5N1, a tijekom suzbijanja epizootije zarazilo se 18 ljudi od kojih je šest umrlo. Krajem 2003. na Dalekom Istoku ponovno izbija VPIP, te je po treći put od 1997. u ovoj regiji prouzročena podtipom H5N1. Zadnja od ove tri epizootije je započela u Južnoj Koreji i ubrzo se proširila na veći broj zemalja Dalekog Istoka, a ovog ljeta se proširila i u Rusku federaciju i Kazahstan. Dok je u pojedinim zemljama bolest naizgled stavljena pod kontrolu, u drugima izbijaju nova žarišta i vjerojatno će proći i godine dok se ova epizootija u cijelosti ne suzbije. Do sada je na Dalekom Istoku ubijeno ili uginulo više od 100 milijuna peradi u nastojanju da se epizootija prouzročena H5N1 podtipom zaustavi. Najveću zabrinutost ipak je izazivao razvoj događaja u Vijetnamu i Tajlandu gdje je do trenutka pisanja ovog članka preko 100 ljudi oboljelo od infekcije ovim ptičjim virusom, a 59 ih je umrlo. Na sreću, do sada nema dokaza da se infekcija može prenositi s čovjeka na čovjeka, već su sve zaražene osobe bile u izravnom dodiru sa zaraženom peradi. U jeku borbe protiv H5N1 epizootije u azijskim zemljama, u drugim krajevima svijeta izbija influenca uzrokovana drugim tipovima virusa, no te su pojave mahom suzbijene. Tako tijekom 2004. izbija niskopatogena influenca (H7N2) u SAD-u u saveznoj državi Delaware koja se ubrzo širi na New Yersey, Pennsylvaniju i Maryland. Nedugo zatim pojavljuje se NPIP na Tajvanu (H5N2), u Pakistanu (H7N3) i u Teksasu (H7N3), a istodobno na drugom kraju Teksasa izbija VPIP (H5N2) kao i u Kanadi (H7N3) i Južnoafričkoj Republici (H5N2). U 2005. u Japanu se ponovno pojavljuje influenca u peradi, no ovaj put niskopatogena (H5N2). Visokopatogena influenca ptica bila je rijetka pojava sve do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, no u proteklom desetljeću brojna su izbijanja ove bolesti u peradi širom svijeta. Osim učestale pojave, ovi su virusi u proteklom desetljeću pokazali i svojstvo zaražavanja ljudi, čak sa smrtnim ishodom. Brza dijagnostika i promptne mjere suzbijanja uvjet su uspješnog suzbijanja influenca ptica, no u zemljama i regijama gdje to iz različitih razloga nije izvedivo možemo ponovno očekivati opsežne epizootije, štoviše i njihovu ukorijenjenost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA