Pregled bibliografske jedinice broj: 784179
Kratki osvrt na razvoj rendgenske difrakcije u polikristalu
Kratki osvrt na razvoj rendgenske difrakcije u polikristalu // Suvremena kristalografija u Hrvatskoj : zbornik radova sa znanstvenoga skupa / Popović, Stanko (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2015. str. 57-67 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 784179 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Kratki osvrt na razvoj rendgenske difrakcije u polikristalu
(A short riview on the development of X-ray diffraction in polycrystals)
Autori
Tonejc, Antun ; Popović, Stanko ; Skoko, Željko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Suvremena kristalografija u Hrvatskoj : zbornik radova sa znanstvenoga skupa
/ Popović, Stanko - Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2015, 57-67
ISBN
978-953-347-040-5
Skup
Znanstveni skup "Suvremena kristalografija u Hrvatskoj"
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 30.09.2014
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
rendgenska difrakcija u polikristalu
(X-ray diffraction in polycrystal)
Sažetak
Paul Scherrer i Peter Debye izradili su 1916. kameru s pomoću koje su uspjeli ostvariti prvu rendgensku difrakciju u prahu LiF. Neovisno o njima, A. W. Hull je iste godine uspio ostvariti difakciju u prahu željeza. Zajedno s W. P. Daveyjem izračunao je i nacrtao posebne logaritamske krivulje s pomoću kojih je uspio indicirati mnoge metalne strukture. Te krivulje, kasnije nazvane Hull-Daveyjeve, bile su u upotrebi sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća i tek su pojavom snažnih računala polako pale u zaborav. Zahvaljujući P. Scherreru, već se 1918. moglo određivati veličinu kristalita iz proširenja difrakcijskih linija (Scherreova jednadžba). Rendgenska difrakcija u prahu omogućila je procvat istraživanja višefaznih materijala što je pospješilo određivanje kristalne strukture kao i definiranje faznih dijagrama. Kasnije je primjena elektronske difrakcije omogućila istraživanje vrlo sitnih uzorka, a neutronska difrakcija istraživanje magnetskog uređenja u materijalu. H. Rietveld je 1966. predložio matematičku obradu cijele difrakcijske slike polikristala s ciljem određivanja kristalne strukture, a to je bilo omogućeno razvojem računalne tehnike i suvremene instrumentacije. Bitni napredak u nizu istraživanja kristalne strukture i mikrostrukture polikristala kao i vremensko razlučivanje dimamičkih procesa u kristalu ostvaren je sinkrotronskim zračenjem nakon 1970. Mogućnosti difrakcije u polikristalu ilustrirane su primjerima iz znanstvenih radova autora
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Fizika
POVEZANOST RADA
Projekti:
119-0982886-1009 - Struktura i svojstva posebnih nanomaterijala dobivenih suvremenim tehnikama (Tonejc, Antun, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb