Naslov
ULOGA AUTOFAGOCITOZE U NEURODEGENERACIJI
(THE ROLE OF AUTOPHAGY IN NEURODEGENERATION)

Autori
Musa, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski

Mjesto
Zagreb

Datum
01.04

Godina
2015

Stranica
44

Mentor
Žuntar, Irena

Neposredni voditelj
Walter Balduini

Ključne riječi
autofagocitoza; neurodegeneracija; stres endoplazmatskog retikuluma; fagocitoza; ishemijsko-reperfuzijska ozljeda; hipoksija/ishemija; azbest
(autophagy; neurodegeneration; ER stress; phagocytosis; ischemia/reperfusion injury; hypoxia/ischemia; asbestos)

Sažetak
Autofagocitoza (grč. auto - sebe, phagein - jesti) je osnovni stanični katabolički mehanizam koji podrazumijeva staničnu razgradnju nepotrebnih ili nefunkcionalnih staničnih dijelova aktivnošću lizosoma. Tijekom tog procesa određeni citoplazmatski dijelovi izolirani su od ostatka stanice unutar vezikula s dvostrukom membranom – autofagosomima. Autofagosom se spaja s lizosomom te se njegov sadržaj reciklira i razgrađuje. Autofagocitoza je uočena u mnogim temeljnim biološkim procesima poput stanične homeostaze, starenja, imunosti, kontrole kvalitete proteina kao i u različitim bolestima poput raka, kardiomiopatije, neurodegeneracije, infektivnim bolestima i hepatičkoj encefalopatiji. Dok smanjena autofagocitozna aktivnost može imati utjecaja na razgradnju proteina, njezina povišena aktivnost olakšava uklanjanje citoplazmatskih patogenih proteina sklonih stvaranju agregata poput mutantnog huntingtina ili α-sinukleina te patogena kao i poticanje neuronalnog preživljavanja u modelima raznih bolesti. Međutim, pretjerana autofagocitozna aktivnost može biti štetna te dovesti do stanične smrti, ukazujući na važnost njezine regulacije. Autofagocitoza može biti inducirana različitim proteinskim sustavima stresa poput termalnog stresa, oksidativnog stresa i stresa endoplazmatskog retikuluma. Blagi stres endoplazmatskog retikuluma inducira citoprotektivni odgovor koji štiti stanicu od jačeg napadaja u modelima hipoksije/ishemije. U sisavaca autofagocitoza je stalno aktivna u neuronima i nužna je za održavanje neuronalne funkcije. Njezinom supresijom u neuronima može doći do nastanka neurodegenerativnih bolesti. Daljnja istraživanja vezana za put autofagocitoze, ATG gene i njihov točan doprinos tijekom biogeneze vezikula s dvostrukom membranom, stresa endoplazmatskog retikuluma, selektivnih tipova autofagocitoze i njihove važnosti u kontroli kvalitete proteina će zasigurno proširiti naše razumijevanje autofagocitoze u neuropatogenezi, a razvoj novih eksperimentalnih pristupa, metoda i sofisticiranih farmakoloških alata će osigurati identifikaciju meta lijekova i njihov racionalan dizajn u tretiranju širokog spektra bolesti povezanih sa starenjem, neurodegenerativnih bolesti u djece i odraslih te informacije dobivene tim istraživanjima bi mogle biti korisne u liječenju mnogih drugih s autofagocitozom povezanih bolesti poput raka, kardiovaskularnih i plućnih bolesti, infektivnih i autoinflamatornih poremećaja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Farmacija

POVEZANOST RADA