Naslov
Metafizika i suverenost: analiza modernih teorija suverenosti
(Metaphysics and Sovereignty: An Analysis of the Modern Theories of Sovereignty)

Autori
Sunajko, Goran

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatsko filozofsko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2015

Stranica
481

ISBN
978-953-164-171-5

Ključne riječi
metafizika ; suverenost ; Bog ; politička teorija ; transformacija ; Hobbes ; Rousseau ; Schmitt
(metaphysics ; sovereignty ; God ; political theory ; transformation ; Hobbes ; Rousseau ; Schmitt)

Sažetak
Studija je postavljena problemski u dvije temeljne cjeline, a njezina namjera je kritika metafizike koja nije odbačena u modernim razmatranjima. U prvoj cjelini, koja predstavlja njezinu postavku, naslovljenoj Metafizička određenja Boga, u nekoliko će se poglavlja razmatrati predmoderna shvaćanja boga i metafizičko-teološkoga sustava utemeljena na ideji boga. U prvom poglavlju prve cjeline, »Bog antičke kozmologije: bog kao dio kozmosa«, naznačit će se osnovne postavke Platonove ideje Dobra i demijurga te Aristotelove fizike, metafizike i pozicije prvog nepokretnog pokretala koje postavljaju ideju božanskog kao dijela kozmosa. U drugom poglavlju, »Bog srednjovjekovne teologije: Bog izvan kozmosa«, razmatrat će se Augustinovo shvaćanje dualizma država (civitates), Tomin nauk o božanskome i vječnom zakonu te metafizičke postavke volje Dunsa Škota, Williama Ockhama i Martina Luthera. Odsudno će biti naglašavanje Boga kao tvorca kozmosa koji time, logički, stoji izvan njega. U trećem i posljednjem poglavlju prve cjeline, »Bog novovjekovne ontologije: sinteza«, naznačit će se razmatranja metafizike subjektivnosti Renéa Descartesa i Barucha de Spinoze te pokazati sintetička važnost novovjekovne metafizike koja objedinjuje antičku kozmologiju i srednjovjekovnu teologiju. Podjelom poglavlja prve cjeline ne samo na temporalnu dimenziju antike, srednjeg i novog vijeka već i na temeljni sadržaj metafizike – kozmologiju, teologiju i ontologiju, ujedno se obuhvaća cjelina metafizike koja se općenito sastoji od navedena tri dijela. U drugoj cjelini naslovljenoj Metafizička transformacija Boga u modernu teoriju suverenosti: Hobbes, Rousseau, Schmitt, sastavljenoj od tri temeljna poglavlja, a koja prikazuje i razrađuje cilj i svrhu studije, problemski će se analizirati politička teorija suverenosti triju filozofa i pokazati kako su u svojim teorijskim sustavima zadržali, transformirali i primijenili prethodno navedena metafizičko-teološka shvaćanja Boga prikazana u prvoj cjelini studije. U prvom poglavlju, »Thomas Hobbes i začetak moderne političke teorije suverenosti«, ana20 lizirat će se Hobbesovo odbacivanje tradicionalne metafizike, potom metafizička osnova osporavanja legitimiteta papinske vlasti (crkve), kritika kroz primjenu metafizičkih načela u filozofiji politike, zatim prihvaćanje metafizike kroz starozavjetni pojam saveza (ugovora), negativna metafizika prirode i metafizička pozicija »smrtnog boga« Levijatana kao njezino prevladavanje te deistička inverzija tvorac-stvorenje kao metafizička pozicija konstitucije suverena. U drugom poglavlju, »Jean- Jacques Rousseau i vrhunac moderne političke teorije suverenosti«, analizirat će se Rousseauova metafizika kao prva filozofija i osjetom spoznati Bog, kritika metafizike: od metaphysis prema physis, metafizika subjektivnosti kao sentiment d’existence, metafizička pozicija volje kao općenite volje (volonté générale), zakon i zakonodavac kao teološke pozicije te koncepcija građanske religije. U trećem poglavlju, »Carl Schmitt i kraj moderne (etatističke) teorije suverenosti«, analizirat će se heterogenost kao dokidanje metafizičkoga kriterija jedinstva, predstavništvo i complexio oppositorum kao metafizičke pozicije, politička teologija i decizionizam kao metafizičke pozicije, izvanredno stanje kao metafizički izraz političke teologije te odnos političke teologije i pojma političkoga. U zaključnom dijelu povezat će se tri prikazane političke teorije i, na problemski način, pokazati kako na početku (Hobbes), vrhuncu (Rousseau) te na kraju (Schmitt) epohe moderne nije u punom smislu izvršena nagoviještena promjena u odnosu na predmoderna razdoblja. Novovjekovna (moderna) filozofija politike i politička teorija koja se gradila na opovrgavanju srednjovjekovne metafizičko-teološke paradigme nije od nje odustala, već ju je iskoristila za transformaciju u modernu političku teoriju, što je najvidljivije u analiziranoj modernoj političkoj teoriji suverenosti, čime suvremenoj filozofiji predstavlja ozbiljne pojmovne i sadržajne poteškoće.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA