Naslov
Pravnost hrvatske države
(The Lawfulness of the Croatian State)

Autori
Omejec, Jasna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik radova s okruglog stola Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava: Hrvatska država i uprava – stanje i perspektive, Biblioteka: Modernizacija prava, knjiga 9 / Eugen Pusić - Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2008, 75-138

ISBN
9789531548359

Skup
Okrugli stol Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: Hrvatska država i uprava – stanje i perspektive

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.03.2008. - 27.03.2008

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Hrvatska; pravnost; vladavina prva; demokratski potencijal; zakonodavstvo
(Croatia; lawfulness; rule of law; democratic capacity; legislation)

Sažetak
Rad se bavi sljedećim temeljnim pitanjem: može li se uz današnju hrvatsku državu vezati atribut "pravnosti" (Rechtlichkeit), ako se pod tim pojmom razumije demokratska država utemeljena na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava? Autorica smatra da se na to pitanje ne može odgovoriti bez sagledavanja razvitka normativnog sustava hrvatske države od 1990. godine nadalje. Zbog brojnosti i složenosti događaja, činjenica i okolnosti u proteklom razdoblju, podnositeljičin prikaz tog razvitka nužno je selektivan, a time i simplificiran, ali omogućava dobivanje uvida u model ponašanja hrvatske države, osobito uprave, važan za odgovor na postavljeno pitanje. Autorica razlikuje nekoliko razdoblja u zakonodavnoj djelatnosti koja su u osnovi obilježila i samu hrvatsku državu. Riječ je o korpusima ratnog, disolucijskog, tranzicijskog, poslijeratnog reparacijskog i revizijskog, a zatim i europskog (konvencijskog i komunitarnog) zakonodavstva. Prva tri zakonodavna korpusa karakterizira istovremenost: fundamentalni državni zahvati tranzicijske naravi u Hrvatskoj započeli su već 1991., a njihova provedba tekla je paralelno s vojnom obranom državnog teritorija od oružane agresije, unutar režima modificirane zakonitosti u kojem je važilo ratno zakonodavstvo, a paralelno s njim i zakonodavstvo vezano uz disoluciju bivše SFRJ. Za razliku od njih, poslijeratno reparacijsko i revizijsko zakonodavstvo, kao i europsko (u prvom redu konvencijsko) pravo javljaju se u vrijeme kada je režim modificirane zakonitosti bio zamijenjen režimom "redovite zakonitosti". Autorica po toj osnovi za provedbu testa pravnosti hrvatske države ne uzima jednaka mjerila u cjelokupnom razdoblju njezina postojanja kao samostalne unitarne države, već razlikuje dva razdoblja: prvo, razdoblje u kojem je država bila u izvanrednom stanju nužde, koje je formalno trajalo od 1990. do 1996. na cijelom državnom području, odnosno od 1990. do 1998. na istočnom dijelu državnog područja ; to razdoblje treba proširiti sve do kraja 1999. godine, jer su do tog vremena u državi bile snažno naglašene poslijeratne posljedice različitih obilježja i uzroka ; drugo, razdoblje u kojem je država bila u "normalnom", redovitom razdoblju (od 1996./1998. nadalje), pri čemu se država u cijelosti normalizira tek početkom 2000. godine. Naglašava da potreba različitih evaluacijskih mjerila proizlazi iz činjenice da prevaga javnog interesa, koja obilježava izvanredna stanja nužde, dopušta jače državne zahvate, snažnije državne mjere, jači stupanj jednosmjernosti vlasti, značajnije pojednostavljivanje interesnih odnosa u društvu i veći opseg ograničenja pojedinačnih i kolektivnih prava no što je to u "normalnom", redovitom razdoblju. Autorica poslije provedenog testa pravnosti prvog razdoblja zaključuje da je hrvatska država i u izvanrednom stanju nužde nosila demokratski potencijal, a da je objektivnu (neosobnu) pravnu normu, donesenu u propisanoj proceduri, formalno (iako ne i stvarno) ustanovila kao temelj cjelokupnog poretka. Ako bi se ostalo na tim elementarnim, minimalnim zahtjevima koji upućuju na postojanje ili nepostojanje fundamentalnih okvira pravnosti države, to bi se poglavlje u razvitku hrvatske države moglo zaključiti sljedećim utvrđenjem: od svega je najbolje to, što ga je hrvatska država uspjela prevladati, ne poništavajući pritom srž demokratske i pravne države ustanovljene Ustavom iz 1990. godine. Kad je riječ o drugom razdoblju razvitka hrvatske države (od 2000. godine), autorica smatra da domaći pravni poredak u tom razdoblju podsjeća na pabirak (patchwork) različitih normativnih sustava, od onog socijalističkog, preko disolucijskog, tranzicijskog, poslijeratnog, osobito reparacijskog i revizijskog, do suvremenog domaćeg, već prisutnog konvencijskog, ali i onog budućeg, komunitarnog. Svi ti posebni sustavi, od kojih neki manje-više izlaze izvan "normalnih", redovitih regulatornih okvira suvremenih država stabilne demokracije, danas u Hrvatskoj egzistiraju istodobno, stvarajući od njezinog pravnog poretka čudnu normativno-regulatornu tvorevinu, u kojoj se građani, ali i njegovi neposredni primjenjivači vrlo teško snalaze. Primjena propisa, koju provode sudovi i uprava, stoga doseže visok stupanj nesigurnosti, a međusobna neusklađenost različitih pravnih normi iste pravne snage dodatno otvara velik prostor za pogreške, zbog kojih se opet pokreću novi pravni (sudski i upravni) postupci, radi pokušaja njihova ispravljanja. Unatoč uočenim slabostima, s izvjesnošću se može zaključiti da je hrvatska država od 2000. godine zakoračila prema onom stupnju pravnosti koji joj osigurava atribut stabilne demokracije i države koja je svjesna temeljnih zahtjeva koji proizlaze iz načela vladavine prava. Ponašanje državne vlasti postupno se prilagođava tim zahtjevima, iako su ekscesi još uvijek učestali. Svijest nacije također se postupno mijenja u smjeru sve jačeg prihvaćanja novih pravila ponašanja, iako se osjeća izvjesna nervoza proizašla iz "umora nacije" od dugogodišnjih, u većoj ili manjoj mjeri još uvijek neostvarenih, očekivanja. Autorica na kraju rada daje preporuke za unapređenje pravnosti i stabilizaciju države, osobito državne uprave, u skladu s temeljnim načelima demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA