Naslov
Značaj akutnog bubrežnog zatajenja u prognozi i ishodima akutnog infarkta miokarda
(Significance of Acute Kidney Injury in Prognosis and Outcomes of Acute Myocardial Infarction)

Autori
Madžar, Barbara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
28.03

Godina
2014

Stranica
49

Mentor
Bubić, Ivan

Ključne riječi
akutni infarkt miokarda; akutno bubrežno zatajenje; kardiovaskularni čimbenici rizika; nadomještanje bubrežne funkcije
(Acute myocardial infarction; Acute kidney injury; Cardiovascular risk factors; Renal replacement therapy)

Sažetak
Cilj istraživanja: Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je analizirati učestalost akutnog burbežnog zatajenja u bolesnika s akutnim infarktom miokarda liječenih tijekom 2011. godine na Klinici za internu medicinu Kliničkog bolničkog centra Rijeka te usporediti učestalost primjene konzervativnog i invazivnog liječenja bolesnika s akutnim bubrežnim zatajenjem kao i utvrditi učestalost neželjenih događaja, komplikacija i ishod liječenja ovih bolesnika. Ispitanici i metode: Tijekom jednogodišnjeg razdoblja (od siječnja 2011. do prosinca 2011.) analizirali smo ukupno 210 bolesnika koji su zbog nastanka AIM hospitalizirani na Odjelu intenzivnog liječenja Zavoda za kardiovaskularne bolesti Klinike za internu medicinu Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Bolesnike smo podijelili u dvije skupine: prvu skupinu činili su bolesnici koji su razvili ABZ, a u drugoj oni s očuvanom funkcijom bubrega. Za svakog pojedinog bolesnika analizirali smo demografske podatke, dob i spol, kardiovaskularne čimbenike rizika te vrstu medikamentozne terapije koju su bolesnici uzimali prije hospitalizacije koje smo dobili uvidom u anamnezu bolesnika. Također smo analizirali vrstu nadomještanja bubrežne funkcije te oporavak iste, kao i prosječno trajanje hospitalizacije te neželjene ishode, smrt, zatajivanje srca i ponovni nastup bolova. Rezultati: Ukupno je 68 bolesnika (32%) razvilo ABZ unutar prvih pet dana od hospitalizacije. Bolesnici u kojih je došlo do razvoja ABZ bili su statistički značajno starije životne dobi (67±11 godina), ali se nisu bitno razlikovali po spolu. Nije bilo statistički značajne razlike između dvije skupine bolesnika u učestalosti kardiovaskularnih čimbenika rizika s izuzetkom pretilosti. Bolesnici s AIM u kojih nije došlo do razvoja ABZ imali su statistički viši indeks tjelesne mase (28, 4±4, 3 kg/m2). U skupini bolesnika s ABZ bilo je statistički značajno više bolesnika koji su prilikom hospitalizacije imali simptome i znakove popuštanja srca (28%), a značajno smanjena bila je i istisna frakcija lijeve klijetke (42±11%) u ove skupine bolesnika. Nije bilo značajne razlike u serumskim razinama TNI kako onima pri prijemu tako niti u vršnim vrijednostima. Primarna koronarna intervencija s postavljanjem metalne potpornice učinjena je u 164 bolesnika (78, 10%), dok je konzervativnom terapijom liječeno 46 bolesnika (21, 90%). Učestalost ABZ bila je podjednaka neovisno o provedenoj metodi liječenja AIM . Od 68 bolesnika s ABZ, u četvoro bolesnika (5, 9%) bilo je potrebno nadomještati bubrežnu funkciju i u tu svrhu korištena je kontinuirana metoda CVVHD. Zaključak: Bolesnici s AIM u kojih dođe do razvoja ABZ imaju veći broj neželjenih događaja, odnosno zatajenje srca, ponovna ishemija ili smrt bez obzira kojom su metodom bili liječeni od osnovne bolesti u odnosu na one bez ABZ. O prisustvu ili odsustvu ABZ u bolesnika s AIM ovisi i konačni ishod liječenja ovih bolesnika. Podaci dobiveni ovim istraživanjem govore u prilog tome kako ABZ nastalo u AIM možemo smatrati značajnim predskazateljem neželjenih događaja u bolesnika s AIM.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA