Naslov
Mirila od rituala do teatra - prakse obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom u zaobalnom dijelu primorske Hrvatske
(Mirila from Ritual to Theater - Practices of Marking the Resting Place with the Deceased in the Region of Coastal Croatia Hinterland)

Autori
Katić, Mario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.05

Godina
2015

Stranica
277

Mentor
Grbić, Jadranka

Ključne riječi
Mirila; smrt; prakse; kontekst; značenja; funkcije; ritual; teatar; turizam; mjesta sjećanja; kulturna baština; multilokalna etnografija
(Mirila; Death; Practices; Context; Meaning; Function; Ritual; Theater; Tourism; Places of Memory; Cultural Heritage; Multi-local Ethnography)

Sažetak
Najopćenitije moguće govoreći, mirila su praksa obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom na od zajednice određenom i za to prije korištenome mjestu, na putu od pokojnikove kuće do groblja. Nakon višegodišnjeg terenskog i arhivskog istraživanja na prostoru zaobalnog dijela primorske Hrvatske te uz osnovnu metodologiju rada – multilokalnu etnografiju – autor je došao do temeljne hipoteze rada – funkcija i značenje praksi obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom ovise o kontekstu. Ovisnost o kontekstu ne odnosi se samo na povijesni i geografski kontekst koji bi mogao utjecati na promjene u praksama te funkcije i značenja koja im se pridaju. Odnosi se i na to kako istraživači i autori radova tražeći određeno značenje i funkciju svjesno ili nesvjesno biraju kontekst u kojem će promatrati određenu pojavu. U ovome radu to su prakse obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom, a izabrani kontekst omogućit će im da pronađu značenje koje traže. Ovaj doktorski rad pokazao je važnost promatranja kulturnih praksi multilokalnom etnografijom s pomoću kontekstualne analize. Ključna je ideja rada – pratiti manifestiranje objekta istraživanja u različitim kontekstima. Multilokalna etnografija omogućila je autoru promatranje istoga fenomena u različitim kontekstima bez prostornog i vremenskog ograničavanja. U ovom doktorskom radu autor je promatrao praksu gradnje mirila tako što je omogućio da praksa „vodi“ njega, odnosno da praksa pokaže koji su to sve „relevantni“ konteksti. Autor je zatim u tim kontekstima detaljnije analizirao situaciju u kojoj su se mirila našla, odnosno procese koji su utjecali na to da mirila u tom kontekstu poprime određeno značenje. Prakse koje su imale religijsko-simboličko značenje povezano s posmrtnim običajima i tradicijskim vjerovanjima o duši, promjenom se životne svakodnevnice ili prilagođavaju novim okolnostima, ili mijenjaju funkciju i značenje, ili potpuno nestaju kao prakse, dok materijalni rezultat biva estetiziran i turistički korišten te kao nadogradnja te estetske funkcije biva uzor izvedbenoj umjetnosti. Promjenom životne svakodnevice, pojavom turizma, djelovanjem nekoliko pojedinaca mirila su, u jednom od mogućih „relevantnih“ konteksta, od gotovo nestale religijsko-simboličke prakse postala nematerijalna kulturna baština i turistička atrakcija južnoga Velebita. Promjenom životne svakodnevice i institucionaliziranjem smrti mirila su, u drugom od mogućih „relevantnih“ konteksta, u Bukovici i nekim dijelovima Zagore, postala mjesta tjelesnog društvenog sjećanja. U još jednom od mogućih „relevantnih“ konteksta mirila su služeći kao inspiracija Josipu Zankiju postala izvedbenom umjetnošću. Širi, europski kontekst praksi obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom pokazao je postojanje dviju razina ovih praksi. Prva je mjesta odmaranja s pokojnikom i obilježavanja mjesta odmaranja, praksa koja je zabilježena u gotovo cijeloj Europi. Druga je razina oblik regionalnih specifičnosti kao što su mirila, karsikko, offerkast, cairns i križ-drvo. Riječ je o makro i mikrorazinama promatranja u kojoj se makrorazina odnosi na zajedničku ideju iza svih tih oblika i koja je usko vezana uz konceptualizaciju smrti, mjesta smrti, duše pokojnika, i okoliša (prirode, kamena, stabla) te se čini ukorijenjena u indoeuropskoj konceptualizaciji života i svijeta, dok mikrorazina podrazumijeva promatranje specifičnog i lokalnog povijesno-političko-religijsko-geografskog konteksta. Okupljeni u jednu cjelinu ovi rakursi promatranja mirila, odnosno različiti konteksti, pokazuju čitav spektar mogućih „relevantnih“ konteksta, značenja, funkcija i interpretacija koja mirila mogu imati. Autor ističe da bi legitimno bilo usmjeriti se i na samo jedan, što je i većina prethodnih istraživanja i autora učinila, ali, naglašava autor, to bi podrazumijevalo dokinuti mnogostrukost značenja koja mirila mogu imati, i imaju, te ostati samo na onom kontekstu koji pojedini autor i istraživači smatraju relevantnim i koji za njih ima traženo i poželjno značenje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA