Naslov
Tipske stambene zgrade sagrađene 1940-ih u Solinu i Omišu – suvremeni zahvati i preobrazbe
(Standardized Housing Units Built in Solin and Omiš During the 1940s – Contemporary Interventions and Transformations)

Autori
Žižić, Dujmo ; Bartulović, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
CULTURAL HERITAGE — POSSIBILITIES FOR SPATIAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT / Obad Šćitaroci, Mladen - Zagreb : Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2015, 96-96

ISBN
978-953-8042-07-2

Skup
CULTURAL HERITAGE — POSSIBILITIES FOR SPATIAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 22.10.2015. - 23.10.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
tipske stambene zgrade; tvornička naselja; Aleksandar Guzina; Solin-Omiš-Dalmacija
(standardized housing units; industrial settlements; Aleksandar Guzina; Solin-Omiš-Dalmatia)

Sažetak
Tijekom stoljeća i pol postojanja, cementna je industrija svojim postrojenjima, tupinolomima, infrastrukturom i tvorničkim naseljima ostavila značajan trag u prostoru srednje Dalmacije. Predmet istraživanja ovog rada su tri tvornička naselja – solinski Sv. Kajo (1904.) i Majdan (1908.) te omiške Ravnice (1908.). Započeta kao industrijski poduhvati u neizgrađenim ruralnim područ- jima ta su tvornička naselja predstavljala početke urbanog sazrijevanja tih prostora. Nakon Drugoga svjetskoga rata intezivno se grade novi stambeni predjeli te brojne zgrade društvenog standarda: dvorane, ambulante, kina i domovi kulture, nastavljajući razvoj tih izoliranih urbanih minijatura. Žarište istraživanja predstavljaju zgrade izgrađene nakon Drugoga svjetskog rata te njihov utjecaj na naselja i širi prostorni kontekst. Brojem izvedenih zgrada se posebice ističe arhitekt Aleksandar Guzina koji je 1947. godine projektirao tipske višestambene zgrade i zgrade za sezonske radnike. Arhitekt Guzina u nezahvalnim uvjetima uspijeva oblikovati smirene i racionalne volumene, kvalitetno unaprjeđujući osnovni arhitektonski program. Te tipske zgrade su na različite načine ugrađene u postojeće tkivo svakog od navedenih naselja, prilago- đavajući se terenu i zatečenom stanju. Današnje stanje zgrada je odraz njihove vlasničke strukture – u višestambenim zgradama žive obitelji tvorničkih radnika, dok su zgrade za sezonske radnike napuštene ili porušene. Nedavnim ozakonjenjem neprimjerenih dogradnji trajno je izgubljena izvorna struktura postignuta ponavljanjem višestambenih zgrada. Razvojni potencijal još postoji u derutnim zgradama za sezonske radnike u kojima je moguć smještaj dijela ugašenih ili potpuno novih javnih funkcija naselja. Tim procesima bi suradnjom lokalne zajednice i drugih dionika prenamijenjene zgrade postale nositelj novog identiteta. Istraživanjem su dani prostorno-urbanistički i drugi kriteriji, te su ponuđene metode i modeli revitalizacije u tim specifičnim naseljima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA