Naslov
Filozofsko propitivanje odgoja u djelima Milana Polića
(Educational paradigm in the work of Milan Polic - philosophy for the future)

Autori
Tomić, Draženko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Nove smjernice u odgoju i obrazovanju / Znanstveni prinosi Dragutina Rosandića / Brala Mudrovčić, Jasminka - Gospić : Odjel za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru, 2017, 123-133

ISBN
978-953-331-122-7

Skup
Nove smjernice u odgoju i obrazovanju / Znanstveni prinosi Dragutina Rosandića

Mjesto i datum
Gospić, Hrvatska, 07.05.2015. - 08.05.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Milan Polić ; filozofija odgoja ; pedagogija ; odgoj ; obrazovanje ; odgojna manipulacija
(Milan Polić ; philosophy of education ; pedagogy ; education ; education ; educational manipulation)

Sažetak
Milan Polić (Zagreb, 1946. - 2015) je vodeći hrvatski filozof teoretičar odgoja. U prvom dijelu ovoga članka istražujemo Polićeva gledišta o filozofiji odgoja: ona ima zadatak na teorijskoj osnovi kritički promišljati bit odgoja kako bi otvorila nove mogućnosti pedagoškog djelovanja, ali i spriječila pokušaje zlorabljenja (manipulacije) odgoja. Polićeva je misao da je pedagogija zapravo filozofija odgoja na djelu, a svaki pedagog je i filozof. Polić se ograđuje od tog da bi filozofija odgoja težila pedagogiji, kao općoj znanosti o odgoju, oduzeti njezin predmet (odgoj): filozofija odgoja je u konačnici (samo) filozofija, dakle, kritičko propitkivanje. S druge strane upozorava, i to je njegova ključna misao, da pedagogija kad pretendira postati i normativna znanost o odgoju, nastupa kao znanstveni privid vladajuće ideologije. U poglavlju o odgoju polazimo od temeljne činjenice kako je ljudska priroda odgojiva i kulturabilna. Odgoj je svjesna, namjerna i svrhovita djelatnost, određena nekim životnim vrijednostima prema kojima se čovjek djelujući upravlja. Za Polića je presudno to da istinski odgoj njeguje i razvija čovjekove stvaralačke mogućnosti, ali i to da je on uzajamni proces (komunikacija) u kojemu odgajatelj odgojem posredno stvara i uvjete vlastitog razvitka. Temeljna stvar u promišljanju odnosa odgoja i obrazovanja bi bila ova: odvajanjem vrednota od znanja znanje potpuno zastire svoje vrijednosno podrijetlo, vrijednosne implikacije i spoznajnu osnovu, pa kao takvo potvrdu traži i nalazi u autoritetu kojim je posredovano. S druge strane, apsolutiziranjem samo nekih vrednota suzbija se stvaralačka raznolikost i zaprječuje mogućnost postati nešto drugo. U poglavlju o manipulaciji u odgoju otkrivamo Polićevu misao da se, odgoj ukoliko nije stvaralačko sudjelovanje, komunikacija koja uvažava potrebe odgojenika, pretvara u zloporabu (manipulaciju). Zloporaba je zapravo funkcionalna prilagodba predmeta zloporabe ("odgojenika"), jednosmjerna obrada koja ne ide za optimalnim zadovoljenjem odgojenikovih i odgajateljevih potreba. Upravo se demokratske vlasti prepoznaju po odgoju, a nedemokratske po zlorabljenju i ideološkoj indoktrinaciji. U posljednjem dijelu ovoga članka nalase se Polićeva shvaćanja uloge odgojitelja u odgojno-obrazovnom procesu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Filozofija

Napomena
Milan Polic (Zagreb, 1946 - 2015) is a leading Croatian philosopher education theorist. In the introductory part of this article we will explore Polic's attitudes about the philosophy of education: its task is to view the theoretical basis of critical thinking origins of education. In order open to up new possibilities for pedagogical activities, but also to prevent attempts to manipulate education. Pedagogy is the philosophy of education in action, says Polic, and every teacher is a philosopher. He does not want to say that philosophy of education pedagogy wants to take away her subject (education): philosophy of education is in the end only a philosophy, and therefore, only a critical looks at the same. On the other hend, and this ist his hey thought, when pedagogy aspires to become a normative science of education it acts a research instrument for an ideology. In the chapter on upbringing we start from the basic fact that human nature can be brought up and cultivated. Education is a conscious, deliberate and purposeful action. It is determined by some life values. Polic says that true education cultivates and develops man's creative possibilities. It is a reciprocal process in which the teacher through upbringing indirectly creates the conditions of its own development. A fundamental issue in reflecting on the relationship of upbringing and education is this: separation of values and knowledge (educational intentions and educational content) knowledge hides its original value, value implications cognitive bases. It then searches for and finds confirmation in an authority, usually the authorities. On the other hand, when some values are absolutised they stop creative variety, and hinder its possibilities to become something else. In the last chapter of this article we see how Polic says: If education is not creative participation, if education is not the communication that takes into account the needs of children, then education is manipulation. Manipulation is actually the functional adjustment of sue misuse of items. It's a one-way process that does not meet the optimal satisfaction of needs. Democratic authorities are recognized by their upbringing and nondemocratic by its abuse and ideological indoctrination.

POVEZANOST RADA