Pregled bibliografske jedinice broj: 760133
Jezična raslojavanja na hrvatskome kao nasljednome jeziku - prikazi, problemi, perspektive
Jezična raslojavanja na hrvatskome kao nasljednome jeziku - prikazi, problemi, perspektive // Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja / Udier, Sandra Lucija ; Kovačević Cergol, Kristina (ur.).
Zagreb: Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), 2015. str. 127-144 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 760133 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Jezična raslojavanja na hrvatskome kao nasljednome jeziku - prikazi, problemi, perspektive
(Language stratification in Croatian as a heritage language - reviews, problems and perspectives)
Autori
Pavličević-Franić, Dunja
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Višejezičnost kao predmet multidisciplinarnih istraživanja
/ Udier, Sandra Lucija ; Kovačević Cergol, Kristina - Zagreb : Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), 2015, 127-144
ISBN
978-953-7963-27-9
Skup
XXVIII. međunarodni znanstveni skup Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.04.2014. - 27.04.2014
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
hrvatski kao nasljedni jezik; hrvatska nastava u inozemstvu; dijastratičko raslojavanje; dijafazijsko raslojavanje
(Croatian as a heritage language; Croatian classes abroad; diastratic stratification; diaphasic stratification)
Sažetak
Usvajanje se prvoga jezika (J1) razlikuje od učenja inoga ili drugoga jezika (J2) jer se u procesu ovaladavanja inim jezikom stvara međujezik u kojemu interferiraju elementi prvoga i drugoga jezika. Pritom inojezično učenje može imati dvojako značenje: učenje potpuno novoga i nepoznatoga jezičnoga sustava (strani jezik) te usvajanje jezičnoga idioma kojim je govornik djelomično ovladao, najčešće u ranome djetinjstvu (nasljedni jezik). Kako hrvatski jezik, osim izvornih govornika u Hrvatskoj, u komunikaciji rabi još gotovo isto toliko govornika izvan domovine, pitanje hrvatskoga kao nasljednoga jezika nužno postaje dijelom hrvatske obrazovne politike. Iako većina hrvatskih govornika u inozemstvu hrvatski jezik smatra materinskim, rezultati istraživanja i komunikacijska praksa potvrđuju da su ispitanici kompetentniji na jeziku okruženja u kojemu žive. Bez obzira na njihov osobni stav, hrvatski jezik uče kao ini odnosno nasljedni jezik, budući da je ovladavanje hrvatskim u inozemstvu pod utjecajem specifičnih jezičnih i izvanjezičnih uvjeta u kojima se jezik upotrebljava. Posljedica je neminovno jezično raslojavanje koje se ogleda u varijetetima, ponajprije dijastratičkm (društvenim) i dijafazijskim (funkcionalnim) jezičnim posebnostima više ili manje različitima od standardnojezične norme. Rad donosi prikaz stanja u procesu usvajanja hrvatskoga jezika kao nasljednoga u inozemstvu. Zaključci su temeljeni na rezultatima longitudinalnoga istraživanja (MZOS, 2008.−2012.) provedenoga u Njemačkoj i Švicarskoj. Sudjelovalo je 200 učenika hrvatske nastave u inozemstvu u dobi od 7 do 18 godina. Testom komunikacijske kompetencije i samostalnim pisanim radovima, utvrdila se usvojenost jezičnih kompetencija na gramatičkoj, pravopisnoj i leksičkoj razini (u skladu s dobi, kognitivnim razvojem, izloženošću jezičnoj komunikaciji i jezičnim predznanjem), a anketnim upitnikom bili su ispitani stavovi o hrvatskoj nastavi u inozemstvu (zadovoljstvo učenika, razlozi i potreba učenja, sociokulturno ozračje). Podatci su obrađeni SPSS programom za statistiku. Rezultati istraživanja poslužit će za procjenu razine usvojenosti hrvatskog kao nasljednoga jezika te dati smjernice za osposobljavanje učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
