Pregled bibliografske jedinice broj: 755370
Franjevac Rafael Rodić na čelu Beogradske nadbiskupije
Franjevac Rafael Rodić na čelu Beogradske nadbiskupije // Međunarodni znanstveni skup Biskup i redovnička zajednica
Trogir, Hrvatska, 2014. (predavanje, nije recenziran, neobjavljeni rad, ostalo)
CROSBI ID: 755370 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Franjevac Rafael Rodić na čelu Beogradske nadbiskupije
(Franciscan Frair Rafael Rodić and the Belgrade Archbishopric)
Autori
Patafta, Daniel
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, ostalo
Skup
Međunarodni znanstveni skup Biskup i redovnička zajednica
Mjesto i datum
Trogir, Hrvatska, 05.06.2014. - 07.06.2014
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
franjevac; nadbiskup
(franciscan; archbishop)
Sažetak
Franjevac Ivan Rafael Rodić bio je prvi beogradski nadbiskup (1924.-1936.). Osim ove zahtjevne službe Rodić je u razdoblju prije nego li je postao nadbiskup obavljao niz važnih i zahtjevnih službi unutar svoje franjevačke provincijske zajednice, ali i na razini Crkve u Hrvata. Između ostalog bio je profesor biblijskih predmeta na bogoslovskom učilištu u Baji, sudionik reformskog pokreta Franjevačkog reda u Hrvatskoj, prvi kustod novoosnovane Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, tu je službu vršio u dva navrata, gvardijan u Zagrebu, Varaždinu i na Trsatu te provincijski definitor i zatim provincijal od 1912. do 1918. godine. Obnovio je crkve u Zagrebu, Iloku i Beču. Uređivao je homiletsku reviju Dušobrižnik. Reorganizirao je Treći red na razini Hrvatske i Bosne i Hercegovine i povezao ga u Savez Trećeg reda. Osnivač je društva sv. Rafaela i započeo je organiziranu pastoralnu skrb za hrvatske iseljenike u Kanadi i SAD-u, gdje je ujedno bio i prvi crkveni vizitator. Sudjelovao je u Hrvatskom katoličkom pokretu i bio izabran u njegovo vodstvo. Godine 1923. postavljen je za apostolskog administratora Banata, a godinu poslije i za prvog beogradskog nadbiskupa. Kao nadbiskup organizirao je i uredio život katolika na području svoje nadbiskupije, osnivajući nove župe, od kojih je neke povjerio redovnicima, potičući katolički tisak i organizaciju katoličkih udruženja. Uspješno je poduzeo izgradnju upravnog i pastoralnog života Beogradske nadbiskupije. Odstupio je s mjesta nadbiskupa nakon financijskog sloma do kojega je dovela izgradnja konvikta bl. Krizina u Zagrebu i zbog neuspjele lutrije kojom je namjeravao prikupiti novčana sredstva za izgradnju beogradske katedrale. Nakon odreknuća boravio je u franjevačkim samostanima u Hrvatskoj Kostajnici i Požegi, gdje je umro 1954. godine.
Izvorni jezik
Hrvatski