Naslov
Modernost i nacionalno sjećanje
(Modernity and national memory)

Autori
Rogić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Kultura, identitet, društvo - europski realiteti (Zbornik radova I. međunarodnog interdisciplinarnog skupa, Osijek, 2013.)

Urednik/ci
Brekalo, Miljenko i dr.

Izdavač
Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ; Umjetnička akademija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar ; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Grad
Osijek

Godina
2014

Raspon stranica
122-152

ISBN
978-953-6931-69 -9

Ključne riječi
modernost, pamćenje, carstvo, nacionalna država
(modernity, memory, empire, national state)

Sažetak
Rad se sastoji od sedam dijelova. U prvom dijelu autor pojašnjava vezu između društvenog djelovanja i sjećanja ističući kako je sadržaj sjećanja ključna varijabla koja oblikuje djelovanje društvenih sudionika. U idućim dvama ulomcima izlaže se osnovna shema sjećanja i njezina dvovrsnost: sjećanje je koliko psihičko toliko i tjelesno. U četvrtom dijelu analizira se kulturni sklop i poredak kao ključni čimbenik formatizacije memorijske zalihe. Pri tomu autor posebno ističe tri obilježja kulture koja izravno utječu na tu formatizaciju. To su: semiotičnost, tvorbena sposobnost i normativnost kulture. U idućim dvama ulomcima autor obrazlaže osnovne odrednice modernosti i njihov utjecaj na društveno sjećanje. Autor polazi od tvrdnje kako je sržna intencija modernosti: prijelaz iz neslobode u slobodu. Na tom tragu modernost teži u društvu razviti i ustaliti različite viškove u rasponu od viška proizvodne sposobnosti, viška vremena do doživljajnog viška i viška dobara. Stoga teži oblikovati i "otvoreni" subjekt sjećanja, kako bi se i u sjećanju razvio modernosti potrebni višak ( sjećanja). U zaglavnom dijelu autor obrazlaže zašto je modernosti nužno nacionalno sjećanje. Polazi od teze kako je nacija autentičnim proizvodom modernosti središnja svrha kojega je socijalno ostvariti prijelaz iz neslobode u slobodu. Nacija, stoga, rekonstruira i memorijsku zalihu društva kao temeljno (nacionalno) dobro. U suvremenim društvima modernoj intenciji nacije suprotstavljeni su sudionici kao što su carstvo, korporacija, društvo pojedinaca. Oni nastaju specifičnim uzurpacijama modernosti. Stoga osporavaju i naciju kao središnji proizvod te modernosti. Autor zaključuje kako iz suvremena obzora nije vidljivo kako će se taj konflikt okončati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA