Naslov
Što liječnik treba znati o zeolitima
(What a physician should know about zeolites)

Autori
Boranić, Milivoj

Izvornik
Liječnički vjesnik (0024-3477) 122 (2000), 11-12; 292-298

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
zeoliti; ionski izmjenjivači; industrijska primjena; agronomija; stočarstvo; medicinska primjena; farmakologija; geofagija
(zeolites; ion exchangers; industrial applications; agriculture; animal husbandry; medical use; pharmacology; geophagy)

Sažetak
Zeoliti su prirodni ili sintetični hidratizirani kristalni alumosilikati sa svojstvima apsorbensa i ionskih izmjenjivača. Nalaze raznovrsnu primjenu: u industriji kao katalizatori i sušila, u pročišćavanju otpadne i pitke vode od amonijaka i teških metala, u agronomiji kao gnojiva, u stočarstvu za smanjivanje vlažnosti i zadaha ekskreta te kao mineralni dodaci hrani. U novije se vrijeme pojavljuju u medicinskoj uporabi kao filteri u inhalacijskim i dijalizacijskim uređajima, kao kontrastna sredstva za nuklearnu magnetnu rezonanciju, ali i kao ljekoviti pripravci u obliku posipa za rane ili kao dijetetski preparati za uzimanje per os kojima se pripisuje povoljan učinak kod različitih smetnji. Preparat “Megamin” sadrži prirodni zeolit klinoptilolit. Ingestija zeolita analogna je primjerima jedenja gline (geofagije), čemu se u tradicionalnoj i pučkoj medicini pripisivala ljekovita moć. Premda se zeoliti mogu otapati u kiselim ili lužnatim sredinama, topljivost u fiziološkom rasponu pH općenito nije velika. Stoga se glavnina peroralno uzetog zeolita u probavnom sustavu vjerojatno ne razgrađuje. Osnovni sastavni elementi – aluminij i silicij resorbiraju se u neznatnim količinama. Budući da su zeoliti ionski izmjenjivači, za pretpostaviti je da u probavnom sustavu mijenjaju ionski sastav, pH i pufersku moć probavnih sokova te da utječu na transportne procese kroz crijevni epitel. Također bi mogli djelovati na bakterijsku floru i na apsorpciju bakterijskih produkata, vitamina i oligoelemenata. Dodir zeolitnih čestica sa crijevnom sluznicom može pobuditi izlučivanje citokina koji djeluju lokalno i sistemno. Reaktivni silicijski ioni mogli bi stupati u kemijske reakcije s biomolekulama crijevnih stanica, ili pri resorpciji, u drugim stanicama. Opisano je mutageno i karcinogeno djelovanje zeolitnih čestica nalik djelovanju azbestnih vlakana. Lokalni i sistemni učinci ingestije zeolita mogu dakle biti slojeviti, a za egzaktnu procjenu potrebni su prikladni eksperimentalni modeli.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA