Naslov
Utjecaj tjelesne aktivnosti aerobnog i anaerobnog tipa na smanjenje doze inzulina dijabetičara
(The effects of aerobic and anaerobic type of physical activity on insulin dose reduction in diabetic patients)

Autori
Brlečić, Hrvoje ; Ružić, Lana

Izvornik
Hrvatski športskomedicinski vjesnik (0354-0766) 29 (2014), 2; 60-66

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
tjelesna aktivnost ; dijabetes ; doza inzuilna
(physical activity ; diabetes ; insulin units)

Sažetak
Ovisno o vrsti i trajanju vježbanja, okoline i razine glukoze u krvi prije vježbanja, doza inzulina mogla bi se smanjiti do 14 – 50%. Kako bi spriječili hipoglikemiju i hiperglikemiju tijekom vježbanja, dijabetičari moraju prilagoditi svoju prehranu i doziranje inzulina. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi da li i u kojoj mjeri tjelesna aktivnost utječe na razinu glukoze u krvi i potrebnu količinu inzulina kod pacijenata oboljelih od dijabetesa tipa 1 koji prethodno nisu redovito vježbali. Trideset ispitanika (prosječne dobi 26, 8 ± 8, 6 ; starosti 16-49 godina), 17 ženskih i 13 muških, prošli su jedan mjesec treninga koji se sastojao ili od dominantno aerobnog tipa treniranja (34% ispitanika) ili od anaerobnog tipa treniranja (20% ispitanika) ili mješovitog (46% ispitanika), u skladu s njihovim željama ili sugeriranim od strane osobnog trenera. Svi ispitanici boluju od dijabetesa tipa 1 i primali su inzulinsku terapiju. Ispitanici su članovi Hrvatske Udruge za dijabetes. Vrijednosti HbA1c, prosječne visine glukoze u krvi i dnevnog broja jedinica inzulina bile su zabilježene prije i poslije razdoblja treniranja. Prosječno dnevno vrijeme bavljenja fizičkom aktivnošću bilo je 61, 00 ± 22, 9 min (u rasponu od 30 do 120 minuta dnevno) . Promatrane vrijednosti izmjerene su opet nakon razdoblja treniranja. Rezultati Student t-testa za nezavisne uzorke pokazali su da su srednje vrijednosti HbA1c značajno smanjene (7, 95 ± 0, 73 vs 7, 74 ± 0, 56 %, p < 0, 001). Također, smanjenje dnevne potrošnje inzulina je statistički značajno (52, 1 ± 6, 0 jedinice inzulina vs 42, 68 jedinica, p < 0, 001), kao i izmjerene prosječne visine glukoze u krvi (8, 25 ± 0, 78 vs 7, 84 ± 0, 68 mmol/L, p < 0, 001). Iako su uzorci podijeljeni u skupine prema vrsti treninga bili relativno mali, pokušali smo primijetiti razlike između aerobnog, anaerobnog i mješovitog tipa treninga. Nije bilo razlika, ali zbog problema malog uzorka ne možemo tvrditi da one ne postoje (ANOVA rezultati: Wilks Lambda = 0715 , F (6, 22) = 0.679, p = 0.674). Iako nismo bili u mogućnosti utvrditi odnos između vrste aktivnosti i smanjenja promatranih vrijednosti, uspjeli smo potvrditi smanjenje u odnosu s količinom aktivnosti. Ne-parametarski korelacijski test potvrdio je statistički značajne korelacije između količine dnevne tjelesne aktivnosti u minutama i smanjenje HbA1c (Spearman R = 0, 57) ; prosječnog smanjenja razine glukoze u krvi (Spearman R = 0, 44) i dnevne količine jedinica inzulina koja se uzima (Spearman R = 0, 54). Istraživanje je još jednom potvrdilo blagotvorne učinke organizirane fizičke aktivnosti na regulaciju šećerne bolesti i kontrole glukoze u krvi. Nije bilo utvrđenih razlika između vrsta aktivnosti koja se primjenjuje, ali postojala je snažna veza između dnevne količine vježbanja (u minutama) i smanjenja HbA1c, koncentracije glukoze u krvi i potrošnje dnevnih jedinica inzulina, odnosno, više minuta vježbanja uzrokovat će veći pad u gore navedenim promatranim vrijednostima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Kineziologija

POVEZANOST RADA