Naslov
Hrvatska i Bizant u 10. stoljeću
(Croatia and Byzantium in the 10th century)

Autori
Budak, Neven

Izvornik
Tabula : časopis Filozofskog fakulteta u Puli (1331-7830) 12 (2014); 51-63

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Hrvati; Bizant; Dalmacija; Bugari; Simeon; Konstantin VII.; Ivan I. Cimisk; Tomislav; Stjepan I. Držislav; hrvatski vladari
(Croats; Byzantium; Dalmatia; Bulgarians; Simeon; Constantine VII; John I Tsimisc; Tomislav; Stephen I Držislav; Croatian rulers)

Sažetak
Tijekom 9. St. hrvatsko je ime bilo poznato samo unutar granica Hrvatske. Razni autori koji su pisali o području antičke Dalmacije stanovništvo su nazivali Slavenima ili Dalmatincima. Od prve četvrtine 10. St., međutim, to se mijenja i hrvatsko ime se pojavljuje u izvorima pisanim u Veneciji, Rimu i Carigradu, od kojih je najvažniji De administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta. Rast zanimanja za Hrvatsku i Hrvate može se protumačiti događajima vezanim uz hrvatsko-bugarski sukob koji je bio posljedica bizantskog ratovanja protiv Simeona. Čini se da je Bizant, u želji da privuče Hrvate na svoju stranu, hrvatskim vladarima prepustio upravu nad dalmatinskim gradovima koji su priznavali nominalnu bizantsku vlast. Onovremena važnost Hrvata bila je posljedica njihove vojne snage koja se očitovala i u pretjerano velikim brojevima hrvatskih ratnika koje navodi Konstantin. Nakon duljeg vremena nestabilnosti u drugoj polovici 9. St., čini se da se krajem stoljeća Trpimirova dinastija uspjela ustaliti na prijestolju. To je Hrvatima omogućilo da preuzmu aktivniju ulogu na Balkanu. Nova dimenzija u odnosima Hrvata i Bizanta dosegnuta je, čini se, poslije 968. Kada je Svjatoslav osvojio Bugarsku i ugrozio carstvo, dok je istovremeno Bizant bio suočen s teškoćama u južnoj Italiji. Ivan I. Cimisk odlučio je osigurati lojalnost Hrvata time što je njihovom vladaru poslao krunu i učinio ga kraljem Hrvatske i Dalmacije. Istovremeno ga je, međutim, proglasio eparhom, pokazujući time njegov ovisan položaj. Odnos kralja i cara jasno pokazuje način na koji je Bazilije II. Natjerao Krešimira III. I Gojslava da priznaju njegovo vrhovništvo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA