ࡱ> ~})`$bjbj .{{B$$$9$TTTTTTTT@#B#B#B#B#B#B#$$hW'^f#TTTTTf#TT####TTT@##T@####TH !,!R!hThL6CJaJh}1?hLCJaJh6whLCJaJhyhL5CJaJhL5CJaJh,hLCJaJhE}hL6CJaJhL56CJaJhEyhL6CJaJhL6CJaJh{hLCJaJhLCJaJ2 b z|# &((-Z.3:H<<??Z?z@gdL$R!h!! "0%B%%%&&'4'N'P'***+p++67>>|AAAAFFHHHHH4HJHXHIIIIKKLVXXlXY(Y@\L\\hL56CJaJUh) |hL6CJaJhKbhLCJaJhKbhL6CJaJhnhLCJaJh[F@hL6CJaJh hL6CJaJh hLCJaJhThL6CJaJhLCJaJhL6CJaJ4z@A^EGGJ8VWWZ [R\]_`a0b2bPh*j@mnnoprqrss2ugdLkrv i meso... nemogua je! U nadasve apsurdnoj, ali i vrlo tu~noj sekvenci filma, pokuaaj tjelesnog kontakta i snoaaja izmeu Theodorea i Samanthina surogata, prelijepe Isabelle (Portia Doubleday) zavraava katastrofom. Mnogi su suvremeni teoreti ari i filozofi ve govorili o ovoj, vrlo izvjesnoj katastrofi. Mo~da je najuvjerljiviji i najkriti niji bio Jean-Franois Lyotard u svojoj knjizi Neljudsko (L'inhumain, 1988.). Tamo je scenarij pretvaranja svih ljudskih bia, kakve danas poznajemo, u virtualne egzistencije kojima je tijelo tek bespotrebni relikt proalosti, zapravo, katastrofi an. Neato je ato bismo svakako trebali izbjei. Ne radi se, naime, tek o, pateti ki govorei, de-humanizaciji. Rije  je o ne emu dubokose~nijem. Naravno, ako gledamo iz vizure filozofije, radi se o  smislu. O tomu su, uostalom, filmski sugestivno progovorili ve montipajtonovci. Njihov je The Meaning of Life (Terry Jones, 1983.) duhom pro~eta posveta ne samo filozofiji vei ~ivotu samome. U emu je, dakle, smisao? Filozofija jezika (barem od Gottloba Fregea naovamo) kazati e: Smisao je spoznajna dimenzija zna enja. Neato je to ato nadilazi svaku racionalnu kalkulabilnost i mogunost izra unavanja i predvianja nadolazeeg u ~ivotu. Ustvari, kod smisla, radi se ~ivotu smome. Ukoliko propustimo dogaaj ~ivota, njegovu ljudsku kulturnu oplemenjenost, ali i njegovu sirovu i nepredvidljivu naravnost, mo~e nam se desiti da viae ne znamo odgovoriti na pitanja: `to ~ivot jest?, emu sve to?, te Koji je smisao naae egzistencije? Agamben e tako, na fukoovsko pitanje o dispozitivu, rei i sljedee: Poato smo se prepustili totalnoj kontroli od strane gadgeta  ra unala, tableta, mobilnih telefona  izgubili smo svoju subjektivnost. Identiteti koji se  tako misle  prepuataju navodnoj slobodi de-subjektivacije, postaju tek objektima upravlja kog stroja. Jer, telefonini (kako nesumnjivog boga suvremenosti, njegovo zlo ina ko veli anstvo, Mobitel, naziva Agamben, a koji je naoko tek puko komunikacijsko sredstvo) zasigurno nam ne olakaavaju kontakt s drugim osobama, nego su tek aparati upravljanja naaim ~eljama. A kada su nam jednom okupirane i posve bespomone naae ~elje, postajemo istinski robovi kapitalisti ke (de)subjektivizacije. Joa je veliki Boetije to nazvao dobrovoljnim ropstvom! Suvremeni korpo-kapitalizam osvaja naaa tijela, ali i naae ~elje. Mobilni telefoni i ra unala, u tome nikako nisu nedu~no sredstvo. Naoko, ovdje prevladava tek ravnoduanost u sveope korisnom informacijsko-komunikacijskom okviru. Ipak, onaj tko sebi dopusti da ga posve obuzme celularni telefon, bez obzira koliki u svemu tome bio intenzitet ~udnje njime pokrenut  a isti je nesumnjivo golem u slu aju nesretnog Theodorea Twomblyja  ne mo~e si prisvojiti neki novi subjektivitet. On si mo~e priuatiti tek  broj. To je broj putem kojega, eventualno, mo~e biti zabilje~en u statisti kim anketama i tako... kontroliran. Pojedinac postaje tek brojkom u opoj kalkulabilnosti, entropijski svepro~imajueg druatva kontrole. Postaje dijelom aparata, dijelom dispozitiva. Naravno, dispozitiva jedinog subjekta-supstancije danas  Kapitala. Prisjetimo se ovdje kako stvari stoje s pojmom 'dispozitiva', odnosno aparata kod Foucaulta. Ako se spomenemo njegove tvrdnje iz klasi nog spisa Nadzor i kazna (Surveiller et punir, 1975.), zatvor funkcionira kao aparat znanja. Naravno, u filmu se ne radi, doslovno, o zatvoru! Radi se o sistemskoj strategiji. Zatvoreni smo, putem reklamne maainerije, u strateaki zatvor sistema. Jer, znamo prema istome autoru, disciplinarno je druatvo ono koje oblikuje, odnosno dresira pojedinca umjesto da ga ka~njava. Tako ga i aparatura nenasilno, ali strateaki precizno i neumoljivo uvla i u sebe. Stalni diskurs o po~eljnosti komunikacije mobitelima i ra unalima  na koncu i OS1!  govori o, kod Foucaulta implicitnoj, povezanosti diskursa, moi i politike. Aparat, doista, proizvodi ~elju! Kroz slo~eni mozaik tehnika i procedura, kontrolira se diskurzivna proizvodnja, pa onda i ~elja za takovim gadgetima. U analizama tijekom 70-ih kod Foucaulta se deaava metodologijski pomak od arheologije (znanja) prema genealogiji (moi). Tada e u igru ui i njegov pojam 'moi', kao proizvodnje i konstitucije subjekta. No kakav je to subjekt? Za Foucaulta je on  metodoloaki sugestivno, no pomalo teorijski nategnuto  bez ostatka proizvod politi kih tehnika, procedura i moi, bez ontologijske bti. Pretjerano? Naravno, ali vrlo sugestivno je ovo ugraeno u konstituciju subjekta filma Ona! Ne represivna, ali produktivna mo  ovdje mo stvaranja emotivnog i erotskog odnosa sa strojem  znak je da je aparat/dispozitiv strateaki u inkovito na djelu. Ako mo~emo ovdje preuzeti Foucaultov konceptualni instrumentarij, unosimo i joa jedan pojam iz njega. Naime, anatomopolitika tijela. Njezina je racionalnost na djelu i u filmu Ona. Sadr~ana je u sklopovima diskursa i moi prisutnih u druatvu, a utje u na ~elje pojedinaca. Tako je i mogue (ili je ipak nemogue?) da Theodore prihvati i tijelo Samanthe. Opet emo ovdje uvesti (i) joa jedan Foucaultov pojam. Tzv. pastoralna mo u zapadnom je svijetu oznaka one moi koja kontrolira duau. Za okcidentalnog ovjeka ona se, doista, mo~e utjeloviti i u ovakovome tipu emotivne vezanosti kakvu u filmu prikazuje: odnosa ovjeka i stroja. Aparat, tj. dispozitiv, na neki na in, preuzima pastoralne moi koja upravlja protagonistovim emotivnim ~ivotom. Posljedice? Katastrofa! Joa jedan filmski primjer svega toga je i posljednje ostvarenje Terryja Gilliama Nulti teorem (The Zero Theorem, 2013). Qohen Leth (Christoph Waltz) ra unalni je genijalac, hacker koji svojim virtualnim ekvilibrizmom pokuaava dohvatiti  ni manje ni viae  sam smisao postojanja. No, Kapital je, ali i Qohen sm, pod stalnim nadzorom. Gilliam hladnim okom crno-bijele fotografije utjelovljuje jednog od glavnih aktera suvremenosti, nadzornu kameru. Ova je smjeatena na raspelo, umjesto razbijene bo~je glave. (Sjetimo se ovdje Benjamina i njegove teze o Kapitalizmu kao religiji!) Mo~emo li se svega toga spasiti? Postoji li umjerena, pravilna upotreba aparata poput, recimo, mobilnog telefona? Ili pravilno, odnosno nepravilno troaenje vremena na njega? Jer, ako je ve jezik sm dispozitiv, gdje onda mo~emo pronai utjehu u svakodnevnom funkcioniranju s takovim aparatima? Da ne bude nesporazuma, i sam je humanizacija djelo dispozitiva, tj. aparata. Dispozitivi nam daju stanovite oblike subjektnih identiteta. Mo~emo biti pisac, tango fanatik, anti-globalizacijski aktivist, pa onda i web-surfer i mobitelski ovisnik... u istoj osobi. Dispozitivi daju multiple subjektivitete istoj supstanciji. Ipak, niti u jednom trenuutku ne mo~emo rei da smo sebi pribavili subjektnost! Radi se tek o ulogamu ato ih igramo u strategijskom planu sustava. Spomenuti, pak, sustav video-nadzora, pokazuje da smo tek u jednom velikom zatvoru. Aparat nas  sli no eshatoloakom pozivu Providnosti  vodi u Katastrofu. Nema pravilne uporabe aparata, rei e Agamben. Uvijek emo pogrijeaiti u tome. No, nije, zapravo, stvar u tome... Stvar je u sakralizaciji kojoj smo podvrgnuli naau uporabu svekolikih aparatura. Nesumjerljivost njihove realne uporabe prema njihovoj zbiljskoj, smislenoj uporabljivosti  katastrofi ka je. Ljudska je priroda ipak suviae krhka za toliku nesumjerljivost. Stoga, rei e Agamben, trebamo profanaciju... trebamo subjektivizaciju. (Ovdje je talijanski autor vrlo blizak politi koj filozofiji jednog Jacquesa Rancirea.) Trebamo, dakle, ono joa malo preostalog od mizerne, slabe, pokvarene, poni~ene... profane, ali ipak ljudske, isuviae ljudske egzistencije. Kraj je Jonzeova filma neo ekivano obeavajui. Zapravo, utopijski! U naglom nestanku Samanthe, pa onda i svih OS1-ova, pru~ena nam je, barem u dramaturgiji filma, joa jednom prilika da se ponovno primaknemo svojim bli~njima. Amyna glava koja se spuata na Theodoreovo rame mo~e biti tek pateti an happy end, ali volio bih ga vidjeti kao otvorenost i novi po etak (Iako se radi tek o ameri kom filmskom hitu koji je trijumfalno zavraio proalogodianju kino-sezonu, Ona Spikea Jonzea viae je od tek... filma. Budi nam nadu ne samo u vitalnost ameri kog kina nego i vjeru u ~ivot sam. \\\ ]_`b&c4cccccn p>ppqqqrttt.uuuvvdwfwwwwwyy"$hW^ hJ8hL6CJaJhrihL6CJaJhL6CJaJhE}hL6CJaJhLCJaJhL5CJaJ"$gdL,1h. A!"#$% @`@ LNormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No ListBAeDXn o [\-V$Q=O!"""Y$$)%%&''(((+,-}.~..f//0001222233345536$777799";p;g<<S===>??G@H@@FBBB0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000AeDXn [\-V$Q=O!"""Y$$)%%&'(((+,-}.~..f//0001222233345536$77799";p;g<<S===>??G@H@@FBBB@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0002@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0/00/0000020*0000200200400400400900900;00;00;00>00A00A00C0@0@0060@0@0@0@0 @0 @0 @0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 00BR!\$&)LNz@2u$'*MO$( JL}~beUX     n o   LN[\OP|~   , . !!""6#8###%%&%)%%% ''''((((((((****}.~./ /*/+//////000O1Q111 222222223344S4U4445555&5'53555K5M56666667$77788 8888o9q999::;;====B?F?`?a?@@G@H@AA}AAAABB@AdeCDWXm o Z\,-UV#$PQ<=N!O!""""X$Y$$$(%)%%%&& ''''(('+(+,,--|.~...e/f///00000011222222223333334455552636#7$7777799!;";o;p;f<g<<<R=S===>>????F@H@@@EBFBBBBBBW^ U]L@,m "B`` `````"`&`:`@`VUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"3,Ǯ3, 8Z 8Z$r4d8B8B2QHP)?L2`to je to aparatUserUserOh+'0|  8 D P\dltto je to aparatUser Normal.dotUser1Microsoft Office Word@F#@PZ@ Z 8՜.+,0 hp|  Z8B' to je to aparat Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUVWXZ[\]^_`abcdefghijklnopqrstvwxyz{|Root Entry F ^ [Data Q1TableY'WordDocument.SummaryInformation(mDocumentSummaryInformation8uCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q