ࡱ> q` bjbjqPqP .::K %zzzl8P</DD"fffAAA///////0h2p/$AA$$/ff/+++$ ff/+$/+++f8 PXt &+.$/0/+e4T*6e4++&e4,A"c+{AAA//+jAAA/$$$$ Antonija Vranjea, mag. educ. philol. croat. Odjel za kulturologiju, Sveu iliate Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku DIOGENOV PARADOKS U INTERPRETACIJI SUVREMENE MAKEDONSKE DRAME  DIOGENOV PARADOKS TOME ARSOVSKOGA Sa~etak: Rad se odnosi na prikaz nesklada i poteakoa u funkcioniranju pojedinca u relaciji s druatvom, njegovih frustracija te unutraanjih osobnih nesreenosti. Problem je univerzalan kroz povijest i prikazuje odnos anti koga Diogena i suvremenoga ovjeka kroz njegove unutraanje probleme i nemire. Ova je tematika, promatrana u radu i kroz prizmu egzistencijalizma, obraena u suvremenoj makedonskoj drami  Diogenov paradoks cijenjenoga i plodnoga makedonskoga dramskoga autora Tome Arsovskoga. Rad se, prema tomu, temelji na interpretaciji suvremene makedonske drame i kroz Diogenov odnos prema svijetu i poimanju istoga. Klju ne rije i: Tome Arsovski, Diogen, paradoks, otuenje, egzistencijalizam. Diogen i Arsovski kao kratak uvod Tome Arsovski (1928. 2007.) jedan je (zajedno s Kole aaule, Goranom Stefanovskim te Brankom Pendovskim) od najcijenjenijih i najplodnijih predstavnika suvremene makedonske knji~evnosti. Stvarao je u drugoj polovici proaloga stoljea, a stvarala ki je rad po eo zbirkom pjesama  Grst smea ( Pregrat smijeha) i nastavio s dramama i komedijama za kazaliate. U svojim dramama uglavnom obrauje suvremene teme i probleme, a opus mu je obilje~en kriti kim odnosom prema negativnim druatvenim i moralnim pojavama u proalosti i suvremenosti. Dramu  Paradoksot na Diogen ( Diogenov paradoks) napisao je 1961. godine, a radnja romana smjeatena je u 1960.-u godinu, u Skoplje. Diogen iz Sinope (412. 323. pr. Kr.) bio je, uz Anistena, predstavnik kini ke (gr . Kynos - pas) akole. Kinici su isticali bespotrebnost kao ideal, a cilj je bio neimati potrebe i ~ivjeti u skladu s prirodom. Sve ato je Diogen imao bila je jedna ba va, a odbacio je i aau iz upotrebe kada je spoznao da mo~e piti iz ruke. Hodao je sa svijeom usred bijela dana Atenom i  tra~io ovjeka izvan sebe. Nau avao je jednostavan i oskudan ~ivot iz vjerovanja da je  kultura na krivom putu. Njegov je ~ivot danas predmetom mnogih anegdota, a svoj je put pronaaao i u drami  Diogenov paradoks. Nadalje, kinici nagovaraju na ravnoduanost prema zakonima druatva i obvezama civilizacije, a znanje smatraju utoliko potrebnim koliko slu~i djelovanju. Vrlina je isklju ivo u djelovanju, a posti~e se samo vje~bom. U naae vrijeme takvim problemima bavio se i njema ki filozof, Peter Sloterdijk, u svojoj knjizi  Kritika cini nog uma (1992.). Sloterdijk dr~i da se ovjek bori s utvarama taatine i te~i za bogatstvom, s kojim on i ne mo~e po eti niata viae od onoga, ato je u elementarnim u~itcima kini kog filozofa samorazumljivost, ato se ponavlja iz dana u dan: le~ati na suncu, promatrati zavrzlamu svijeta, njegovati svoje tijelo, radovati se i niata ne o ekivati. Nadalje, piae da je Diogenovo spektakularno siromaatvo cijena slobode, a to pak valja ispravno razumjeti. Da je mogao biti imunim, a ne izgubiti neovisnost, on zacijelo ne bi imao niata protiv. No ni jedan se mudrac ne smije dati izludjeti tzv. potrebama. Diogen je nau avao da i mudrac jede kola e mada jednako mo~e i bez njih. Kakva je pak poveznica anti koga Diogena s danaanjim suvremenim ovjekom, pitanje je koje se namee i na svoj na in objaanjava itatelju namjerniku koji te~i razumjeti  Diogenov paradoks u svoj svojoj punini. Diogenov paradoks u  Diogenovom paradoksu Glavni protagonist drame, ing. Draako Karovski, optu~en za sruaeni hotel iju je gradnju vodio, i zbog ijega je ruaenja poginulo dvoje radnika, na sudu kazuje:  Diogen je tra~io ovjeka izvan sebe. A ja sam ga pokuaao nai u sebi, ovdje... Nisam ga naaao. Iz ove izjave optu~enoga mo~emo suprotstaviti introspekciju Draaka i ekstrospekciju Diogena. Mo~emo si postaviti univerzalna, filozofska pitanja - `to mogu znati? `to trebam initi? emu se smijem nadati? `to je ovjek? (Kant) Odgovor na ova pitanja uklju uje izvjeae (gr . logos - rije , um) o prirodi duae (gr . psyche), a pokuaaj da se osigura odgovor ve je bio dodijeljen nauci ili praksi  psihologije - zbog duae ili uma. Psyche na drevnom gr kom istovremeno zna i duaa, kao izvor ~ivota, i um, kao izvor intelekta. Takoer, Draako dodaje:  Naprotiv, meni je tek sada kristalno jasno da ovjek itava ~ivota pravi samo glupe kompromise. Optu~eni Draako priznaje krivicu samo da prestane ispitivanje njegove proalosti te ka~e:  Ja sam osobno odgovoran za sve (...) Pljujem na vaae branitelje i tu~ioce! U ovome je trenutku Draako pomirljiv sa svojom sudbinom te ga nije briga za ishod suenja i vlastitu egzistenciju. Carl Gustav Jung apstrahirajui na temelju mitskih shema poistovijetio je objektivnom sklonu svijesnost s materijalnim ili  mesnatim dijelom ovje anstva, tj. dijelom ljudskoga bia koje je vezano kozmi kim ciklusom raanja i raspadanja te subjektom veza sudbine i vremena. Pa i Draako e:  Kakva je to gomila mesa koja se zove  ja? Tko sam? (...) Ova je tematika uvelika zahvaena i tzv. Ivanovim apokrifom koji pak nudi odgovore na dva osnovna pitanja: koje je porijeklo zla i kako mo~emo pobjei od zala (iskuaenja, konkretno na primjeru drame) ovoga svijeta? Ovaj traktat, osim ato nudi jasan prikaz stvaranja, nudi takoer i prikaz pada i spasenja ovje anstva. Po njemu, samo ljudi koji posjeduju znanje (a prisjetimo se, znanje je jedan od ideala Diogena) i koji su ~ivjeli asketskim ~ivotom mogu se vratiti, po apokrifu, u nebesko porijeklo, tj. ovjek e se uvijek iznova  raati dok god ne prihvati spasonosno znanje. Ljudsko stvorenje koje se identificira postojeim svijetom po inje osobnost, osjeaj sebe, tj. u osnovi, potpunu ovisnost o uvijek mijenjajuim strukturama privremene egzistencije. Rezultirajui nedostatak bilo kakvoga osjeaja postojanosti, tj. autonomije, vodi takvu individuu raznovrsnim tjeskobama te eventualno do izbjegavanja misterioznih i kolektivno zna ajnih obrazaca ljudske egzistencije u korist osobnoga i zagualjivoga konteksta, u meama koje ~ivot sam kreira, bez ikakvoga upuivanja na neki posvemaanji plan ili shemu. Rezultati su takvoga postojanja o aj i beznae. ovjek se, neminovno, tada po inje udaljavati od sebe samoga. No to nije prirodan kraj ljudskoga stvorenja jer prema Jungu privremeno izgraeno  ja nije istinsko  ja. Pa tako i Sudac u ovoj sudskoj drami na samom po etku, govori kao kakav glas savjesti:  Pobjegnite ato prije iz uza svoga ja, udaljite se barem korak od sebe i vidjet ete  u ru~ama osim trnja ima i ru~a. Dakle, istinsko je  ja najviaa svijest koja postoji i izdr~ava ponad svekolikoga prostora i vremena. Jung to pak naziva istom svijesti,  jastvom, nasuprot  egu svijesti, koja je privremeno stvoren i odr~avan oblik diskretnoga postojanja. Ovaj se kasniji oblik svjesnosti mo~e identificirati s duaom (gr . pneuma), tj. umom osloboenim svojih privremenih kontakata i konteksta. Tada pak mo~emo govoriti o tzv. duhovnom uskrsnuu. Psiholoaka ili iskustvena osnova toga stava, koja se uskoro pretvara u metafizi ki ili ontoteoloaki stav, prepoznata je nemogunost ljudskoga uma da dosegne svoj najviai izgled bivajui subjekt krutoga zakona i reda ovoga nezainteresiranoga i izdvojenoga svemira! A Diogen nas  u i da odbacimo zakone ovoga svijeta. U suvremenom nas kontekstu  u i da odbacimo otuenje od sebe samih. Kakav je danaanji odnos ovjeka prema  jastvu najbolje svjedo i citati:  Danas sve viae ljudi, osobito onih koji ~ive u velikim gradovima, pati od strahovite praznine i dosade, kao da ekaju neato ato nikada nee doi. Filmovi i televizija, gledanje sportova i politi ka uzbuenja mogu ih neko vrijeme zaokupiti, ali se uvijek iznova, iscrpljeni i razo arani moraju vraati pustoai svog ~ivota. Sli nu tezu postavlja i Zlatko Miliaa:  Stanovnici velikih gradova pod silnim su stresovima, turobnijeg raspolo~enja, otueni, anemi ni, depresivni, a prema prema jugu joa uvijek je ostalo zdrave le~ernosti i/ili opuatenijeg na ina ~ivota. U velikim gradovima ljudi su uljuljkani njegovim sjajem, a zapravo njegovim blatom (M. Mazzantini). U ekonomski manje razvijenim dr~ava joa stanuju vrjednote uljudnosti, gostoprimstva, zahvalnosti, altruizma, gdje je nutarnje zadovoljstvo pomaganje drugima. U modernom svijetu rije  korist se percipira kroz materijalnu korist, a u materijalno nerazvijenim druatvima ona ima drugo zna enje u smislu dobrobiti. Gradske vreve u gradovima s ispraznim dru~enjima (ispijanjem kavica) su pozornica ispraznih ~ivota urbanih plemena (B. Perasovi). Ljudi ~ive u patoloakom ravnoduaju za druge i prividu samoe.  ovjek je, uronjen u suvremenu civilizaciju, ostao bez mira. U njoj se namee koncept sebi nosti kao vrline, a uspjeh se esto mjeri po materijalnim bogatstvima, slavi i primanjima. Suvremeni je ovjek upao u zabludu o srei kroz zadovoljstvo materijalnim stvarima (od istoga je  bolovao i naa glavni junak), prepuatenoga stihiji ~ivota. ovjek vremenom postaje sve otueniji, imun na sve ato mu se dogaa, on ini odmak od sebe samoga i svijeta oko sebe, te napose, od svoga postojanja koje postaje podreeno pukoj materijalnosti. In~enjer Borski, u drami lik koji vrai funkciju direktora Zavoda za visokogradnju to predo ava sljedeim rije ima:  (...) materijalna sloboda je divna stvar, ali to mo~e i unakaziti ovjeka. Ona mo~e prerasti u materijalno izobilje u kome po inje nagrizanje moralnih normi i zatim  u materijalnu raskoa koja vodi u moralnu katastrofu. Prema tomu, odmak duh-duaa, koji se naravno pretvaraju u, ili mo~da predmnijevaju, temeljniju um-tijelo razliku, ozna ava po etak transcedentalisti koga i soterioloakoga stava prema svemiru, i ono nama bitno, privremenom ovjekovu postojanju openito. Egzistencijalizam kao dio problematike Osnovno iskustvo postojanja, opisano od strane filozofije znane kao egzistencijalizam, uklju uje openiti osjeaj usamljenosti ili napuatenosti u svijetu koji nije odgovoran prvobitnim ~eljama ljudskoga bia.  Egzistencijalizam je suvremeni filozofski smjer ija je osnovna postavka da na svijet, ~ivot i ovjeka treba gledati iz perspektive individualnoga Ja, a ne nikakvih vje nih i openito vrijednih istina. Egzistencijalizam zna i devalorizaciju openitoga u korist individualnoga, apstraktnoga u korist konkretnoga, racionalnoga u korist iracionalnoga. Prepoznavanje kako je prva ili primarna ~elja ljudskoga bia aktualizacija ili smjeatanje konkretnoga jastva ili  ja, autonomne i diskretne osobe koja postoji i opstaje usred istjecanja i utjecanja privremene i vanjske  realnosti, vodi do uznemirujuega razumijevanja da ovaj svijet nije srodan ljudskomu biu jer svijet, kako se ini, slijedi vlastiti smjer, smjer koji je ve iscrtan i pokrenut davno prije nastajanja ljudske svjesnosti. Nadalje, da je esencijalna aktivnost ljudskoga stvorenja, tj. aktualizacija autonomnoga jastva unutar svijeta, vraena nasuprot moi ili  volji, sili prirode, koja uvijek kao da onemoguava ili potkopava ovo najviae ljudsko nastojanje, vodei do priznavanja protuljudskih i stoga antiintelektualnih moi, a ove moi, budui da izgleda da dj VX ^ .  > X ż{sk{cWhiShiS5mHsHhNmHsHhqUmHsHh UmHsHhiSmHsHhonmHsHh/~0mHsHh/~0h/~05mHsHhonhonmHsHh/~05mHsHh{>5mHsHhe5mHsHhehh>mHsHh>DmHsHhPmHsHh%[mHsHhemHsHhQmHsHhmHsH X :<>"" $dha$gdj$dh`a$gd=q$dh`a$gd6$dh`a$gdz $dha$gd6$a$gdon$a$gdongde\8:<>Rt^øxeZRh mHsHhzhp$mHsH$jhz0JB*UmHphsHhzhzB*mHphsHhzhzmHsHhzhtmHsHh "mHsHhY3mHsHhzhEhmHsHhzhaHmHsHhaHhaH5mHsHhD[5mHsHhonmHsHhaHmHsHhiSmHsHh UmHsHhomHsH:pz:h sg[Ohp{B*mHphsHh B*mHphsHhtB*mHphsH*jh hR 60JB*UmHphsH h haH6B*mHphsHh hR 6B*mHphsHhY3B*mHphsHh]B*mHphsHh haHB*mHphsHhaHmHsHhzhonmHsHhzhaHmHsH!jhzhaH0JUmHsH<H:<( . 0 0!2!""""""2##R$4%6%8%%𹭡䭕xeYh<B*mHphsH$jhj0JB*UmHphsHhi.B*mHphsH hjhj5B*mHphsHhjB*mHphsHh=qB*mHphsHhl/B*mHphsH$jh 0JB*UmHphsHh B*mHphsHh6B*mHphsHhp{B*mHphsHh h B*mHphsH"2#HRBTDTTXp\ZzҁbܑVX $`a$gd$dh`a$gd} $dha$gdqU$dh7$8$H$a$gdCi $dha$gdCi $dha$gd U$dh`a$gdK $da$gdj%&&&*'@'T'^'h''''''''((N)P)B*D*++x,z,羲veYFYFY$jhj0JB*UmHphsHhjB*mHphsH hBWhBW6B*mHphsHhc6B*mHphsH hchc6B*mHphsHhBWB*mHphsH hI>I>I>hCihCimHsHhCih-mHsHhCihCiB*mHphsHhCihZ 2B*mHphsH*jhCih U0JB*UmHphsHhCih UB*mHphsHh U5B*mHphsH h Uh U5B*mHphsHh UB*mHphsH$jh0JB*UmHphsHhKB*mHphsHh3XB*mHphsH$jh=s0JB*UmHphsHXXXp\_xXzZzR|Z|}~~4HЁҁbDxxgxgx[H[$jh]0JB*UmHphsHhRB*mHphsH hh6B*mHphsHhB*mHphsHh7D6B*mHphsH h7Dh7D6B*mHphsHh7DB*mHphsH h#h#6B*mHphsHh#B*mHphsHUheBB*mHphsHhB*mHphsHhCih UmHsHjhCi0JUmHsHeluju, takoer moraju postojati. Ipak, injenica da se njihovo djelovanje ne manifestira kao komunikacija izmeu ljudskosti i  prirode, ili pak iste objektivnosti, ve radije kao mehani ki proces slijepe nu~nosti ato se dogaa usprkos ljudskim nastojanjima, postavlja ovjeka u superioran polo~aj. Priroda je u mogunosti izbrisati individualno (ali i kolektivno!) ljudsko postojanje, no ona je jednako tako lako i u mogunosti stvoriti ga. I mada prirodna silina nije svjesna svojih aktivnosti, u njezinoj je opreci ljudski um, koji s druge strane jest. Na taj je na in uspostavljen procjep ili pukotina, proizvod refleksije, pa se ljudska stvorenja mogu orijentirati pomou i zahvaljujui svijetu u kojemu, na kratak trenutak, egzistiraju i opstaju. Njema ki filozof, Martin Heidgger, opisao je ovaj kratak trenutak orijentacije prema svijetu kao  brigu (Sorge), koja je uvijek briga ili zaokupljenost  trenutkom (Augenblick) u kojemu se cjelokupno postojanje odvija. Ova je  briga shvaena kao prizvod ljudskoga prepoznavanja neizbje~noga kretanja-prema-smrti. No ta orijentacija nikada nije dovraena budui da ljudska duaa pronalazi ono ato ne mo~e postii njezinu svrhu ili potpunu aktualizaciju unutar ograni enja postavljenih prirodom samom. Dok je ometajua du~nost prirode, prema egzistencijalistima, jednostavna, neupitna injenica, gnosticima je, primjerice, ishod zloudnoga projekta inferiornoga boga Demiurga, provoenog zbog i od nerazumnih zakonga istoga toga bo~anstva. Tj. drugim rije ima, priroda je po suvremenomu egzistencijalizmu tek indiferentna, dok je prema gnosticima aktivno neprijateljska spram ljudskom nastojanju. Kozmi ki zakon, napominje Jonas (2001), jednom obo~avan kao izra~aj razuma s kojim ljudski razum mo~e komunicirati kroz spoznajni proces, sada je vien jedino u svojem aspektu prisile koja prije i ovjekovu slobodu. Vrijeme i povijest shvaeni su kao izvor ljudskoga uma, nasuprot ispraznih idealisti kih konstrukcija poput reda i zakona, nomos i cosmos. Znanje, na ovoj to ki, postaje konkretno postignue, zadatak ljudske rase, vlastito pomazanje, tj. ono o emu govori Diogen. Znanje, ako je zadatak, ono je i svrhovito. I ono je potrebno - ako slu~i svomu djelovanju! Gdje je dakle paradoks? Danaanji je ovjek uistinu rastrgan izmeu jednostavnosti i kompliciranosti. Rastrgan je izmeu prenja duae i uma. Izmeu ljudskih i prirodnih zakona. Bombardiran je svakodnevno s toliko nepotrebnih informacija, u toj mjeri da iako ~elimo bogatstvo radi materijalne sigurnosti, opet nas istovremeno privla i Diogenova jednostavnost. Postajui svjesni sebe, naae jastvo takoer otkriva da nije istinski svoje, ve prije nehoti ni izvraitelj  planova svemira. Znanje, tj. gnosis, mo~e osloboditi ovjeka ovoga ropstva, no budui da je svemir suprotan ~ivotu i duhu, spaaavanje znanja ne mo~e pomoi pri integraciji u kozmi ku cjelinu i kod usklaivanja s njegovim zakonima. ovjekovo se otuenje od svijeta i druatva napose, (Draako je rezigniran sa svojom sudbinom i u jednom ga trenutku uope ne zabrinjava ishod suenja), produbljuje i postaje osnovno pitanje, zbog oslobaanja unutarnjega ja, koje se jedino tako mo~e postii. I dok je Diogen tra~io ovjeka u sebi, tra~ei sebe, izgubio se u labirintu vlastitoga  ja. To je ujedno i Draakova  krivica. Oslobaanje unutarnjega  ja i znanje tim imaju veu simboliku i paradoks u drami ako ih usporedimo i s Diogenovom ba vom. Premda je, po nekim u enjima, kako smo vidjeli, znanje mogue postii asketizmom, ako samo malo zakopamo ispod povraine nailazimo na joa jedan paradoks. Ba va, koja je esto ujedno i simbol neugasivosti ~elje prirode, ogleda se i u drugom simbolu gr koga udorea: tj. opiranju prirodnom inu, onome ato je u legitimnim uvjetima prirodno, zna i osuditi sebe na besmisao, jalovost, na kaznu koja je isto tako neumjerena kao i krivica. A baa u ba vi Diogen pronalazi uto iate! I baa u sudnici Draako odbacuje sve zakone i sve ato je imao, on rezignira:  Imam samo svoj ~ivot. Konzumerizam kao otuenje i zaklju ak Od roenja je ovjek uba en u neki ve predodreen raspored i s godinama sve ato ima, osim sebe samoga, zapravo je  odijelo saaiveno od druatvenih normi, zakona i pravila ponaaanja te ispada da je Diogen, odnosno njegova ba va, jedino ime se ovjek mo~e u kona nici zadovoljiti - izgubljenom jednostavnoau. Jalovi konzumerizam i sveimanje na koncu vodit e u otuenje:  SUDAC: }elite li rei da ste bili nesretni baa zbog toga? DRA`KO: Baa zbog toga! SUDAC: Zbog toga ato ste imali sve? U najboljim godinama vaaeg ~ivota? DRA`KO: Da. Baa za to... Suvremeni tijekovi utje u na kolektivnu ljudsku svijest, a i kojima Draako nije podlegao:  (...) Hvatala me je panika kada sam pomialjao da mi niata ne treba, da ne moram niata osvajati, da nemam nikakav ideal, nikakav cilj, nikakvu ~elju... Imao sam sve. Imao sam i odviae! Ljudi su mi zaviali... Zaviali su mi na velikom udobnom stanu iz kojega sam istjerao vlastite roditelje [konformizam, op. A.V.], na automobilu u kome se moja ~ena vozi tko zna s kim i tko zna kamo, zaviali su mi na velikom uvoznom televizoru u boji koji slu~i susjedima, na telefonu koji mi kida ~ivce, zaviali su mi na crnom odijelu, na bijelom odijelu, na brijaem aparatu su mi zaviali! Oprosti, ali jednog dana ovjeku prekipi, prevrai mjeru, i onda mu bude dosta. To je sve. Draako uvia da ga je bilo zahvatilo duaevno stanje potroaa koga ludila koje je i drugima stvaralo problem: jedni imaju, drugi nemaju ato stvara opu sliku novoga ropstva i nihilizma, a svi su nezadovoljni, niata zbiljski ne postoji, i problem joa uvijek nije rijeaen, pa e Draako:  Dosta!... Dosta!... Dosta Literatura: Arsovski, Tome,  Diogenov paradoks, Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982. Donat, Branimir (ur.), Rje nik simbola : mitovi, sni, obi aji, geste, oblici, likovi, boje brojevi. Drugo proaireno izdanje, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1987, str. 30. Franz, Mario Louise von,  Odnos prema jastvu, ovjek i njegovi simboli, Ljubljana: ZGP Mladinska knjiga, 1987, str. 212.-217. Hrvatska enciklopedija. Jezik i knji~evnost, http://hebeta.lzmk.hr/ispis.aspx?ID=4020, (22. rujna 2013.) Joji, Ljiljana i Matasovi, Ranko, (gl. urednici), Hrvatski enciklopedijski rje nik. Sim Tap, Zagreb, EPH d.o.o. i Novi Liber, 2005. Jonas Hans, Gnosti ka Religija : Poruka Stranog Boga i Po etci Kraanstva, Boston: Beacon Press, 2001. Kalin, Boris, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa : Ud~benik za gimnaziju, Zagreb: `kolska knjiga, 1976, str. 41. Kusi, Ante,  Dva aspekta suvremenog egzistencijalizma. Kako Jean-Paul Sartre i Gabriel Marcel gledaju na temeljne problemeljudske egzistencije?, Church in the world, br. 2., 11 (1976), str. 123. Ladan, Tomislav (priredio), Hrvatski obiteljski leksikon. Pali-Ral. Zagreb: EPH d.o.o., Zagreb i Leksikografski zavod Miroslav Krle~a, Zagreb, 2005, str. 31. Miliaa Zlatko, Upozorenja : `ok danaanjice, Zagreb: Domovinski sto~er, Zavjet za Hrvatsku, PAUK Cerna, 2013. Robinson, M. James (ur.) Ivanov apokrif (II, 1, III, 1, IV, 1 I BG 8502,2),  Gnostika : Izvorni koptski tekstovi. Nag Hammadi Codices i Papyrus Barolinensis , San Francisco: Managing Editor Harper, 1990, str. 107.-123. Sloterdijk, Peter, Kritika cini nog uma, Zagreb: Globus, 1992. DIOGENES PARADOX IN THE INTERPRETATION OF THE MODERN MACEDONIAN DRAMA  DIOGENES PARADOX BY TOME ARSOVSKI Summary This paper refers to the display of confusion and difficulty in functioning of individual in relation to society, his frustration and internal personal imbalance. The problem is universal throughout history and shows the relationship between ancient and modern man through its internal problems and disturbances. This theme, seen in the work through the prism of existentialism, is processed in modern Macedonian drama  Diogenes paradox written by esteemed and prolific author of Macedonian drama, Tome Arsovski. The paper is, therefore, based on the interpretation of the modern Macedonian drama through Diogenes relationship to the world and the perception thereof. Key words: Tome Arsovski, Diogenes, paradox, alienation, existentialism.  Hrvatska enciklopedija. Jezik i knji~evnost. Preuzeto s: http://hebeta.lzmk.hr/ispis.aspx?ID=4020, (22. rujna 2013.)  Zlatko Crnkovi (ur.), Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982.  Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa : Ud~benik za gimnaziju, Zagreb: `kolska knjiga, 1976, str. 41.  Peter Sloterdijk, Kritika cini nog uma, Zagreb: Globus, 1992.  Tome Arsovski,  Diogenov paradoks, Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982, str. 77.  Isto, str. 78.  Isto, str. 58.  Isto, str. 76.  James M. Robinson (ur.), Ivanov apokrif (II, 1, III, 1, IV, 1 I BG 8502,2),  Gnostika : Izvorni koptski tekstovi. Nag Hammadi Codices i Papyrus Barolinensis , San Francisco: Managing Editor Harper, 1990, str. 107.-123.  Usp. Marie-Louisevon Franz,  Odnos prema jastvu, ovjek i njegovi simboli, Ljubljana: ZGP Mladinska knjiga, 1987, str. 212.-217.  Tome Arsovski,  Diogenov paradoks, Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982, str. 18.  Usp. Marie-Louisevon Franz,  Odnos prema jastvu, ovjek i njegovi simboli, Ljubljana: ZGP Mladinska knjiga, 1987, str. 212.  Zlatko Miliaa, Upozorenja : `ok danaanjice, Zagreb: Domovinski sto~er, Zavjet za Hrvatsku, PAUK Cerna, 2013, str 129.  Isto.  Tome Arsovski,  Diogenov paradoks, Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982, str. 31.  Soteriologija (kra.) grana teologije koja preispituje vjerovanje u spasenje, otkupljenje ljudi. (Ljiljana Joji i Ranko Matasovi, (gl. urednici), Hrvatski enciklopedijski rje nik. Sim Tap, Zagreb, EPH d.o.o. i Novi Liber, 2005, str. 93.)  Usp. Hans Jonas, Gnosti ka Religija : Poruka Stranog Boga i Po etci Kraanstva, Boston: Beacon Press, 2001.  Ante Kusi,  Dva aspekta suvremenog egzistencijalizma. Kako Jean-Paul Sartre i Gabriel Marcel gledaju na temeljne problemeljudske egzistencije?, Church in the world, br. 2., 11 (1976), str. 123.   Paradoks (gr .), iskaz suprotan o ekivanomu, uobi ajenomu; zaklju ak koji protuslovi ( esto samo prividno) zdravomu smislu shvaanja, ispravnomu rasuivanju. (Tomislav Ladan (pr.), Hrvatski obiteljski leksikon. Pali-Ral, Zagreb: EPH d.o.o., Zagreb i Leksikografski zavod Miroslav Krle~a, Zagreb, 2005, str. 31.)  Usp. Tome Arsovski,  Diogenov paradoks, Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982, str. 93.  Usp. Branimir Donat (ur.), Rje nik simbola : mitovi, sni, obi aji, geste, oblici, likovi, boje brojevi. Drugo proaireno izdanje, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1987, str. 30.  Tome Arsovski,  Diogenov paradoks, Suvremene makedonske drame : Od aaule do Stefanovskog, knjiga 90, biblioteka itd, Zagreb: Znanje, 1982, str. 84.  Isto, str. 86.  Isto, str. 78.  Isto, 58.     PAGE  PAGE 9 DPؐؑڑܑ"$.@r68ȖRTVXz׸nbQChI5B*mHphsH hIhI5B*mHphsHhIB*mHphsH$jhz0JB*UmHphsHhB*mHphsH$jh10JB*UmHphsHh1B*mHphsHh2q B*mHphsHhzB*mHphsH$jh%0JB*UmHphsHh%B*mHphsHhRB*mHphsH hRhR6B*mHphsH,̷pUD<1<)h{WmHsHhThTmHsHh ~QmHsH h}h* <5B*mHphsH5jh* <0JB*UfHmHphq sH9hh* <6B*CJaJfHmHphq sH(hB*fHmHphq sH(h}B*fHmHphq sH(h* <B*fHmHphq sH.h}h}B*fHmHphq sHhI5B*mHphsHhv5B*mHphsH4›,f~b$a$gdd$a$gd;2$dh`a$gdT$8]^8`a$gd{W$dh`a$gdr$dh`a$gd} $`a$gd$dhȣʣ,bdf|~Ȥʤ6Zʺʺyqfq]TqLqDhe!mHsHh)imHsHh6mHsHh6mHsHhzhmHsHhmHsHhgmHsHh;2hgmHsHhT6mHsH!jhofhT0JUmHsHhThT6mHsHhTmHsHhUmHsHh{WmHsHhrmHsHjh ~Q0JUmHsHhgh ~QCJaJmHsHh{Wh ~Q6CJaJmHsH̥b.68:fb֨ڨܨDآؒ̆wlww`QAQh'hs6CJaJmHsHh'hsCJaJmHsHhsCJaJmHsHhtYhtYCJaJhtYhtYCJaJmHsHhtYCJaJmHsHh;2hd6CJaJmHsHRh;2hd0J56B*CJOJQJ\]^JaJfHmHphDDDq sHhdCJaJmHsHh;2hdCJaJmHsHhdmHsHhh6mHsHhhmHsHbڨܨJLdfv$a$gdU$a$gdgd;2$a$gd{ $7$8$H$a$gdw$a$gde!$a$gd;2$a$gdd|֪l JЭޮdfºxhx`UIU>h;2hfmHsHh;2h;26mHsHh;2h;2mHsHhkh{]h{h{6CJaJmHsHh{h{CJaJmHsHh{mHsHh>hH6mHsHhHmHsHh'hw6mHsHh'hwmHsHhwmHsHhmHsHh;2h6mHsHh;2hmHsHhe!he!6CJaJmHsHhe!he!CJaJmHsHDltvx·ķƷطڷ8TżvkZNB3hXhXB*mHphsHhXB*mHphsHhCB*mHphsH hChC5B*mHphsHhCh>DmHsHhUfHq hChCfHq hThUhT5hUhU5hghmHsHhUh5mHsHhU5mHsHh)mHsHhfmHsHhfCJaJmHsHh;2hf6CJaJmHsHh;2hfCJaJmHsHvxķƷXZ\JNTԻ&Hj$a$gdf$a$gdf1Q$a$gd6$a$gdtY$dh`a$gds $dha$gdqU$a$gdC$dh`a$gdT$dh`a$gdU $dha$gdgTVXZ\^`Ҹ"HJLN|LNPlTV|һԻֻػ »°§œtlaVhzhO:mHsHh hO:mHsHhl/hO:6h;2hO:6mHsHh;2hO:mHsH!jh;2hO:0JUmHsHh6hO:mHsHhO:6mHsHhzhO:mHsH hzhO:hO:mHsHhO:jhO:0JUh4tB*mHphsHhXhzB*mHphsHhXB*mHphsH ^&(HJLhjl"$&2ƻƻ⢍~n~[E6h;2hO:B*mHphsH*jh;2hO:0JB*UmHphsH%h;2hO:B*CJaJmHphsHh;2hO:6CJaJmHsHh;2hO:CJaJmHsH)jh;2hO:0JCJUaJmHsHhXhO:mHsHhO:jhO:0JUh;2hO:mHsH!jh;2hO:0JUmHsHhjhO:mHsHhO:mHsHhO:6mHsHh&hO:6mHsHj$.^^N^rNT2Tv$a$gd{W$a$gd1$a$gd%$a$gdY3 $7$8$H$a$gd6$a$gd U$a$gd$a$gd=s$a$gdg$a$gdR%$a$gdm$a$gdo2JL^.02Pxz\^`bl$\^`ΰzozfz[ΰODhlhO:mHsHhO:B*mHphsHhR%hO:mHsHhO:6mHsHhzhO:mHsHhO:mHsHhO:jhO:0JU h;2hO:6B*mHphsHh;2hO:B*mHphsH;h;2hO:0J6B*\]fHmHphq sH2h;2hO:0JB*fHmHphq sH.h;2hO:B*fHmHphq sH`bLNPR\^`b rtvLNPRpv|qbqbh6hO:CJaJmHsHh6hO:CJaJ!jh6hO:0JCJUaJh UhO:mHsHh&hO:6mHsHh&hO:mHsH!jh&hO:0JUmHsHh=shO:mHsHhzhO:mHsHjhO:0JUhghO:mHsHhO:6mHsHhO:mHsHhO:"vLRTVX^$LN0246Rɾ}rgh1hO:mHsHh%hO:mHsHhEN]hO:mHsHhO:6mHsHhzhO:mHsHhO:jhO:0JUh>hO:6mHsHhO:mHsHhY3hO:mHsH!jhY3hO:0JUmHsHh6hO:CJ]aJhO:CJaJmHsHhO:6CJaJmHsH$RTVXtvxzŽŽŽŽų糭ŖhXB*mHphsHh)i0JmHnHu hO:0JjhO:0JUjhH UhH hThO:mHsHh ~QhO:mHsHhO:mHsHhO:jhO:0JUh* <hO:mHsH $dh`a$gdsh]hgdR 6 &`#$gd,1h/ =!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmH sH tH DA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List >@> aH Footnote TextCJaJ@&@@ aHFootnote ReferenceH*4 @4 R 6Footer  !.)@!. R 6 Page NumberB^@2B  Normal (Web)dd[$\$BOAB ;2apple-converted-space.X@Q. ;2Emphasis6]4U@a4 z Hyperlink >*ph`I !d!#"%%'z(V4y8:6;=@A{W w|Tevdy y?|  k | {W,tuvwNOcdm n $%!&"&I&|(8*,v0>4{88;9;_;<<='=n====@@AAAA[B\BCCCCCCCDDDDlEmE2F3FFF?G@GHH[H\H]H^HHHHHoKpKKKK2LL7MwMN N1NBNOOPOPPPYP\PPPPPPPPP3Q6Q;Q>QMQNQaQbQ}QQQQQQQQRRRRSS3S6SmSqSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTTTTT6U9UMUNUaUbUUUUUVVVVVVVVVVV%W(W6W9WGWJWSWUWUWWWWWXWXWZW[W]W^W`WaWyW|W+,swMObdl n #%$% &"&H&J&{(}(7*9*,,u0w0=4?4z8|87;9;^;_;<<==&='=m=n=====@@AAAAAAZB\BCCCCCCDDDDkEmE1F3FFF>G@GHHZH^HHpKKKK1L4LLL6MyMNNN"N0N3NANDNO!OOO;P>PPP3Q6Q;Q>QQQRR3S6SmSSSS6U9UUUVV%W(W6W9WGWJWSWUWUWWWWWXWXWZW[W]W^W`WaWyW|W3 )%%X8X8Z8z8999999AAAAAZBCCDmE2FZH]HKK2L4LLL7M9M9M_MvMwMN1NBNOQRST6U7UTW|WUBYBKUWUWWWWWXWXWZW[W]W^W`WaWyW|WI4@m+ H 3Xk D[s{>2q #-9)%ll< Y#m "."p$&:)(N+i.!/l//~0Z 2;2Y3Y5R 6 [6@d7 9O:* <J<O~<\7=eBC7D=DHaHJJdMNLP(Q#-Qf1Q ~Q=RS(RiST UqUBW{WXS@XtYZ_[%[EN]E_l1`cofDgjonq4tEzwyp{'j}KCire!XruTs<1>D)i,':t!-#zwm.oRU=sC:7 r6d1{Ph>gyi-m]wh5=Id6vIR%e|tfQ 3VR|gEh`>}x6=qz "/{ztTBoUKKAN|W@ (*+{W00 0000 040<0X0\0xUnknownG:Ax Times New Roman5Symbol3& :Cx Arial"1h"''g&M n@&M n@&4KK2HP ?on2Odnos anti koga Diogena i suvremenoga ovjeka kroz njegove unutraanje probleme i nemire u interpretaciji suvremene makedonske drame Tome ArsovskogaAntonijaAntonijaOh+'0@L`lx     Odnos antičkoga Diogena i suvremenoga čovjeka kroz njegove unutrašnje probleme i nemire u interpretaciji suvremene makedonske drame Tome Arsovskoga AntonijaNormal Antonija161Microsoft Office Word@dL@~.@E@Zq M n@՜.+,0 hp|  _&K Odnos antičkoga Diogena i suvremenoga čovjeka kroz njegove unutrašnje probleme i nemire u interpretaciji suvremene makedonske drame Tome Arsovskoga Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxy{|}~Root Entry Fpxt 1Tableze4WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q