Naslov
Polietilenski nanokompozitni filmovi za pakiranje hrane
(Polyethylene nanocomposite films for food packaging)

Autori
Hrnjak-Murgić, Zlata ; Rešček, Ana ; Ptiček Siročić, Anita ; Kratofil Krehula, Ljerka ; Katančić, Zvonimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Polimerni materijali i ambalaža

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.11.2014. - 27.11.2014

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
aktivna ambalaža; polietilen; polikaprolakton; polimerni nanokompozit; barijerna svojstva; toplinska stabilnost
(active packaging; polyethylene; polycaprolactone; polymer nanocomposites; barrier properties; thermal stability)

Sažetak
Upotreba polimernih materijala za pakiranje hrane u znatnom je porastu zbog brojnih prednosti polimera u odnosu na tradicionalne materijale. Polimerni ambalažni materijali imaju vrlo značajnu ulogu u pakiranju hrane zbog svojih iznimnih svojstava kao što su fleksibilnost, čvrstoća i mala masa. Nadalje, kombiniranjem plastičnih masa s drugim materijalima razvijeni su kompozitni materijali, a posljednjih se godina istražuju i inteligentni i aktivni polimerni materijali. Aktivni sustavi podrazumijevaju ugradnju aktivnih tvari u polimerni materijal koja daje materijalu specifično funkcijsko svojstvo, npr. antimikrobno djelovanje ili apsorpciju plinova. Kao aktivne tvari sve se više primjenjuju nanočestice jer imaju veću površinu od mikročestica i time pridonose poboljšanju svojstava materijala1, 2. Naime, ambalažni su materijali tijekom svoje primjene izloženi promjenama temperature, mehaničkim naprezanjima, insektima i bakterijama pa je, zbog osiguranja zdravstvene ispravnosti hrane i sigurnosti potrošača, izuzetno važno da udovoljavaju zadanim specifičnim uvjetima3. Kako bi se produžio vijek trajanja zapakiranog proizvoda, bitno je da ambalaža posjeduje svojstvo smanjene propusnosti (permeabilnosti) na vlagu i plinove (kisik, CO2 i SO2) čime se sprečava onečišćenje proizvoda, odnosno kontaminacija koja potiče razvoj mikroorganizama, a time i kvarenje proizvoda. Polimerni ambalažni materijali također moraju posjedovati dobra mehanička svojstva, tj. savitljivost, elastičnost, žilavost i čvrstoću. Postojanost prema svjetlu još je jedno bitno svojstvo koje sprečava razgradnju i oksidaciju ambalaže i proizvoda. Nadalje, povećana propusnost vlage dovodi do dehidracije, površinskog sušenja proizvoda i iniciranja stvaranja mikroba, a kisik djeluje autokatalitički na procese razgradnje materijala, ali i proizvoda pri čemu se smanjuje kvaliteta, dugotrajnost i hranjivost namirnica. Za plastičnu ambalažu od presudnog su značaja i toplinska svojstva jer ambalaža mora podnositi velike razlike u temperaturi (transport, zagrijavanje ili zamrzavanje hrane). U ovom je radu provedeno istraživanje utjecaja nanočestica na svojstva nanokompozitnih polietilenskih filmova. Istraživanje je usmjereno na poboljšanje svojstava polietilenskih ambalažnih folija dodatkom modificirane montmorilonitne gline (MMT). Također su ispitana svojstva dvoslojnih materijala polietilen/polikaprolakton (PE/PCL) s dodatkom različitih aditiva (bionanokompleks kazeina sa ZnO)

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo

Napomena
Pozvano predavanje održala je Zlata Hrnjak-Murgić

POVEZANOST RADA