Naslov
Vektori flavivirusa
(Flaviviruses vectors)

Autori
Klobučar, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Emergentni i re-emergentni flavivirusi - zajednički izazov i odgovornost humane i veterinarske medicine / Barbić, Ljubo ; Vilibić-Čavlek, Tatjana ; Hađina, Suzana - Zagreb : Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2014, 6-10

ISBN
978-953-7031-52-7

Skup
Emergentni i re-emergentni flavivirusi - zajednički izazov i odgovornost humane i veterinarske medicine

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.10.2014

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
komarci; krpelji; vektori; flavivirusi
(mosquitoes; ticks; vectors; flaviviruses)

Sažetak
Flaviviruse prenose komarci i krpelji. Životni ciklus i stanište komaraca i krpelja određuje način širenja flavivirusa. Radi sposobnosti prijenosa flavivirusa i drugih medicinski važnih patogena i parazita koji mogu uzrokovati ozbiljne bolesti (malarija, dengue groznica, žuta groznica, Chikungunya groznica, različiti encefalitisi i filariaza), komarci su u središtu svjetskih entomoloških istraživanja. Tijekom sisanja krvi, komarac može steći patogene ili parazite iz jednog domaćina kralježnjaka i prenijeti ga drugom domaćinu, ukoliko je fiziologija i ekologija komarca podobna za prijenos. Visoko učinkoviti vektori moraju biti usko vezani s domaćinima, a njihov životni vijek treba biti dovoljno dug da omogući patogenima ili parazitima razmnožavanje i razvoj do infektivne faze u vektoru. Za uspješan prijenos neophodni su višestruki krvni obroci. Vektorski potencijal komaraca došao je do izražaja posljednjih nekoliko godina i na području Hrvatske pojavom dengue groznice 2010. na području poluotoka Pelješca te neuroinvazivnih bolesti izazvanima virusom Zapadnog Nila na području kontinentalne Hrvatske 2012. i 2013. i Usutu virusom 2013. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Glavni vektori virusa dengue su komarci Aedes aegypti i Aedes albopictus. Komarac Ae. aegypti primarni je vektor virusa dengue, do sada nije pronađen u Hrvatskoj, a niti u okolnim zemljama. Na području Europe trenutno je prisutan na otoku Madeira, u Nizozemskoj i na području sjeveroistočne obale Crnog mora. Ae. albopictus (Stegomyia albopicta), azijski tigrasti komarac je invazivna vrsta komaraca udomaćena na području Mediterana, prisutna na području Hrvatske od 2004. Invazivnost i zdravstveni značaj razlog su praćenja globalnog i ekspanzivnog širenja ove vrste u svijetu tijekom posljednja tri desetljeća. Najčešći put širenja je trgovina rabljenim gumama u koje ženke komaraca rado polažu jaja. Dok su tropske i suptropske populacije ove vrste aktivne tijekom cijele godine (nema faze prezimljavanja), populacije u umjerenom klimatskom pojasu prezimljavaju u stadiju jaja. Na europskom području jaja koja ženke stvaraju za prezimljavanje bolje podnose niske temperature i imaju veći postotak izlijeganja od jaja koja ženke stvaraju tijekom sezone, što omogućava brzu prilagodbu novim područjima i staništima. Tigrasti komarac se razvija u raznolikim leglima koja stvara čovjek: otvorene posude s vodom, stare gume, vaze na grobljima, odbačeni predmeti u okolišu, začepljeni oluci i dr. Dakle, brojnost ove vrste je u uskoj vezi s ljudima. Dostupnost i brojnost domaćina ima izravan utjecaj na prehranu tigrastog komarca. Vrsta ima sklonost hranjenju na ljudima, ali bode i domaće i divlje životinje, ptice, gmazove i vodozemce. Aktivna je u traženju krvnog obroka tijekom cijelog dana. U eksperimentalnim uvjetima Ae. albopictus je vektor 22 arbovirusa. Među njima je nekoliko flavivirusa koji su izolirani iz tigrastih komaraca prikupljenih u prirodi, a zatim je dokazan prijenos flavivirusa u laboratoriju. Ae. albopictus je sposoban prnijeti virus dengue (serotipovi DEN 1-4) s visokim potencijalom prijenosa bolesti, virus žute groznice, virus Zapadnog Nila i virus japanskog encefalitisa. Usutu virus je izoliran iz komaraca Ae. albopictus u Italiji, ali nije poznato može li komarac prenijeti ovaj virus. Osim flavivirusa, Ae. albopictus je vektor alphavirusa i virusa iz skupine Bunyavirida, vjerojatno je odgovoran kao vektor chikungunya virusa u Italiji tijekom epidemije 2007. Ae. albopictus važan je i kao napasnik (molestant), u područjima gdje je udomaćen može značajno narušiti kvalitetu života. Tijekom 10 godina koliko se bilježi na području Hrvatske, Ae. albopictus postao je najučestalija vrsta u priobalju, rasprostranjen je od sjevera Istre do dubrovačkog primorja uključujući otoke. Proširen je i na veće područje grada Zagreba, pronađen u Krapinsko-zagorskoj županiji. Prisutnost ove vrste značajno je povećala angažiranost javnozdravstvenih djelatnika u nadzoru nad ovom vrstom te edukaciji stanovništva, povećao se opseg programa suzbijanja komaraca kao i sredstva potrebna za njihovo provođenje. Prirodni rezervoari virusa Zapadnog Nila su različite vrste divljih ptica. Virus se održava u prirodnim žarištima gdje uz pomoć komaraca kao vektora trajno cirkulira u populacijama divljih ptica. Više je vrsta komaraca koje mogu prenijeti virus Zapadnog Nila s ptica na ljude. Među vrstama u kojima je dokazan virus Zapadnog Nila na području Europe, u Hrvatskoj su prisutne slijedeće vrste: Culex pipiens kompleks, Anopheles maculipennis s.l., Aedes albopictus, Aedes vexans, Aedes cinereus, Ochlerotatus cantans i Ochlerotatus caspius. Zbog svoje sklonosti hranjenja na ljudima i pticama, među navedenim vrstama najveći vektorski potencijal ima Cx. pipiens biotip molestus, sve ostale navedene vrste su slabijeg vektorskog potencijala. Prema različitim autorima Culex pipiens kompleks obuhvaća nekoliko vrsta, podvrsta, formi ili biotipova od kojih su Cx. pipiens pipiens i Culex pipiens biotip molestus zastupljeni na području Hrvatske. Ženke, kao i ličinke, ovih formi je teško razlikovati. Osnovna razlika vrsta je u više bioloških karakteristika. Forma Cx. p. pipiens se razvija u raznolikim prirodnim i umjetnim leglima i primarno je ornitofilna, dok je forma Cx. pipiens biotip molestus isključivo vezana za okruženje čovjeka i primarno je antropofilna. Obje forme se hrane na ljudima, pticama i drugim sisavcima. Stvaraju veći broj generacija u godini ovisno o uvjetima. Obje forme prezimljuju u stadiju odrasle jedinke u podrumima, tamnim tehničkim etažama zgrada, skloništima, kanalizacijskim prostorima. Cx. pipiens kompleks je široko rasprostranjena vrsta. Najveća aktivnost u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bilježi se krajem kolovoza i u rujnu. Aedes japonicus nova je invazivna vrsta komaraca u Hrvatskoj, pronađena tijekom 2013. i 2014. na više lokaliteta Krapinsko-zagorske županije. Prema referencama, virus Zapadnog Nila i virus japanskog encefalitisa dokazani su u Ae. japonicus komarcima prikupljenima u prirodi, a zatim je dokazan prijenos ovih flavivirusa u laboratoriju. Prirodni ciklus Usutu virusa (kao i virusa Zapadnog Nila) uključuje ptice kao glavne domaćine virusa i komarce kao vektore. Biološke karakteristike vrste Cx. pipiens kompleks te dokazivanje Usutu virusa u komarcima ove vrste na područjima pojave bolesti (sjeverna Italija 2010. i druga područja) potvrđuju ulogu Cx. pipiens kompleks kao vektora u prijenosu virusa na području Europe. Na području Europe krpeljni encefalitis endemski se pojavljuje gotovo u svim zemljama, a u Hrvatskoj u sjeverozapadnom području. Krpelj Ixodes ricinus je vektor virusa u zapadnoj i srednjoj Europi. Glavni domaćini virusa su mali šumski glodavci, a važan mehanizam održavanja virusa je transstadijalni prijenos u krpeljima (što uključuje i transovarijalni prijenos), stoga su krpelji vektori i domaćini virusa krpeljnog encefalitisa. Krpelje nalazimo u različitim staništima. Za njihovu aktivnost važna je temperatura i visoka vlažnost zraka zbog čega su najbrojniji i najaktivniji u proljeće i početkom ljeta. Susrećemo ih i u jesen, ali znatno rjeđe. Staništa krpelja su prizemni sloj šume, sloj niskog raslinja i grmlja, šikare i visokotravnata staništa. U nepovoljnim uvjetima zavlače se ispod lišća, na skrovita mjesta i u legla glodavaca. Optimalne uvjete za razvoj krpelja određuje prisutnost različitih životinja koje su krpeljima potrebne kao domaćini za prehranu i razvoj, odgovarajuće stanište i vegetacija te povoljni klimatski čimbenici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA