ÐÏà¡±á>þÿ ?Aþÿÿÿ<=>ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿì¥Á` ð¿àábjbjËsËs .©©{¤Ñ( ÿÿÿÿÿÿ¤lllXÄ@ÀÀÀ8ø<4LÛKìŒŒŒŒŒgggÈHÊHÊHÊHÊHÊHÊH$ÇLh/O”îH‘ÿggÿÿîHŒŒÛK õ3õ3õ3ÿHŒŒÈHõ3ÿÈHõ3õ3:ì8,t9Œ€°¯ÐÀG0|9 ´HŸK<ÛK"9RÃOÃ0ÃOt9t9ÃOˆ9,gsvõ3é,êgggîHîHS2¢gggÛKÿÿÿÿÄ ÜäÜÿÿÿÿ U ime oca i keri i duha vremena: funkcionalna odnosnost u Konjanik-djevi N. A. Durove Odnosnost (relationality) u teoriji autobiografije razli ito je koncipirana od osamdesetih godina proalog stoljea kada postaje aktualna, posebno pri itanju ~enskih autobiografija. U ovom radu e se pokuaati ukazati na odnosnost kao na jednu od moguih funkcionalnih strategija samooblikovanja u svrhu zadovoljenja aireg druatvenog i kulturnog konteksta te e se kroz itanje roditeljskih uloga u vojnoj autobiografiji Nade~de Durove pokuaati podvui njihova potencijalno apologetska narav kako bi rodno i profesionalno ekscentri na ~ivotna pri a mogla biti prezentirana ruskoj javnosti prve polovine 19. stoljea. Pri tome e naglasak biti stavljen i na surogatne roditeljske figure i pitanje roda prema kojem autobiografkinja, slijedei roditeljske modele, zauzima odnos i ini odabir. Klju ne rije i: funkcionalna odnosnost, matrilinearnost, rod, autobiografija, Nade~da Durova. Od sredine 20. stoljea, kada zapo inje borba za knji~evni status autobiografije, lakou s kojom se mo~e pretpostaviti neka pripovjedna struktura pod injena subjektu koji tekst potpisuje poniatava niz dimenzija ~anra. Meu njima je i intersubjektivitet, koji je u inio zaokret u prou avanju kada su na njega ukazala feministi ka itanja, ali je prvobitno rezultirao otklonom zbog pretpostavki o jedinstvenoj ~enskoj iskustvenosti i podreenosti ~enske autobiografije jednako univerzalno percipiranoj muakoj. Odnosnost je po etkom osamdesetih godina aktualizirala Mary G. Mason usporedivai po njoj paradigmatske muake i ~enske autobiografije, pri emu je na osnovu etiri ~enska modela autobiografije doala do zaklju ka da je "egoisti nom sekularnome arhetipu" Rousseaua suprotstavljeno "samootkrie ~enskog identiteta koje, ini se, priznaje stvarnu prisutnost i prepoznavanje druge svijesti te je otkrivanje ~enskog jastva povezano s identifikacijom nekog 'drugog'. Ovo prepoznavanje druge svijesti (...), ovo utemeljivanje identiteta kroz odnos s odabranim drugim, naizgled omoguava ~enama da piau otvoreno o sebi..." (Mason 69). Univerzalnost navedenih tvrdnji stvarala je radne hipoteze koje su rezultirale jakim zamahom u prou avanju, ali je fokus na rodnu komponentu kao "hermeneuti ki klju autorske namjere i tekstualne produkcije" (Peterson 81), uz zanemarivanje druatvenog polo~aja, etni ke pripadnosti i sli nih odrednica, ubrzo otvorio prostor za pitanja o razli itosti meu ~enskim autobiografijama samim. Dihotomijski stav nije se pojavljivao isklju ivo u rodnom nego i u kulturnom smislu pa se tako, na primjer, subjektivitet ameri kih Indijanaca u opreci sa zapadnja kim smatrao odnosnim zbog povezanosti subjekta sa zajednicom (Wong 168). I ruska se kultura u usporedbi sa zapadnja kom nerijetko atribuira kolektivnom. Jane Gary Harris je u tom pogledu razliku izmeu zapadnog i ruskog pristupa izu avanju autobiografije vidjela kao orijentaciju zapadnih pristupa na aspekte individualnosti i ispovjednosti te ruskih (sovjetskih) na kontekst (1990, 14). Iako nam namjera nikako nije dovoditi u pitanje kolektivnu narav ruske kulture, na redukcionisti ke koncepte imanentno odnosnog subjektiviteta ne gledamo s jednakom dozom sigurnosti, pa kako su joa i za rad koji slijedi marginalni, zadr~at emo se na razini ovih uvodnih zapa~anja. Umjesto toga koncentrirat emo se na funkcionalni aspekt odnosnosti, to jest na njenu moguu strateaku upotrebu kako bi za odreeni kontekst ekscentri na ~ivotna pri a mogla postati prihvatljiva i distribuirana. Odabrani tekst ujedno je mo~da jedan od boljih primjera koji se u tu svrhu mo~e izdvojiti iz ruske autobiografske produkcije. Naime, Nade~da Andreevna Durova (1783.-1866.) prva je ~ena u ruskoj povijesti odlikovana Kri~em svetog Georgija, sahranjena je uz pune vojne po asti i prva je autorica koja je za ~ivota objavila autobiografski tekst na ruskom. Zirin je smatra izuzetnom zbog odlu nog bijega iz onog ato je sama nazvala "~enskom rodu prirodom i obi ajem propisane sfere" (1988, ix), a Savkina govori o sui generis "rodnom i ~anrovskom ekscesu" (158). Kelly je proglaaava jedinom autobiografkinjom ranog 19. stoljea koja se usudila oslikati u stvarnom profesionalnom postojanju i koja je izborom muake odjee odbacila zanimanje za sferu kuanskog, dok su suvremenice, s izuzetkom Daakove i Ekaterine II. s ekskluzivnim pristupom sferi javnog, bile na nju osuene (50). Njena vojna autobiografija unekoliko je ekscentri na i po pitanju odnosnosti u okvirima roditeljskog naslijea. Bruner "narodnom psihologijom" naziva kontekst koji postavlja odreena o ekivanja pri oblikovanju autobiografije kojima je potrebno udovoljiti da bi pri a bila razumljiva, ali predstavlja i normu od koje treba u initi devijaciju da bi ~ivot postao vrijedan kazivanja. Autobiografija je u tom smislu pri a koja je "prepoznatljivo kanonska i prepoznatljivo nekanonska" (30). Prepoznatljivo nekanonski dio ovog vojnog autobiografskog teksta svakako su i jako naglaaena, neo ekivana, vrlo tegobna matrilinearnost, no i izrazito prisutna i njoj naizgled suprotstavljena patrilinearnost, a obje te~imo tuma iti (i) funkcionalnima. Georges Gusdorf prije viae od pola stoljea na eo je temu samopredstavljanja i otvorio vrata raspravama o neizbje~noj fikcionalizaciji pri rekreiranju autobiografskog jastva, no ato se dogaa van epistemoloakog okvira kada postoji mogunost da airi druatveni i kulturni kontekst postavlja uvjete samooblikovanja (self-fashioning u Greenblattovom smislu) i kojim strategijama autobiograf/kinja u tom slu aju mo~e pribjei? Cilj ovog rada je ukazati na odnosnost kao na jednu od moguih strategija, to jest kroz itanje roditeljskih narativnih uloga u vojnoj autobiografiji Nade~de Durove pokuaati podvui njihovu potencijalno apologetsku narav u svrhu dopuatenja ispri ati rodno i profesionalno ekscentri nu ~ivotnu pri u. Pri tome e naglasak biti stavljen i na surogatne roditeljske figure i pitanje roda prema kojem autobiografkinja zauzima odnos i ini odabir. 1. Tekst i kontekst. Prvi od dva teksta iz vojnog autobiografskog opusa Durove i onaj kojim e se ovdje baviti nosi naslov Konjanik-djeva. Dogodilo se u Rusiji. (Kavalerist-devica. Proisaestvie v Rossii, 1836.). Nastao je na temelju neredovito voenih dnevnika pod pretpostavkom obitelji i prijatelja (Zirin 1988, ix) ili ak izri ito oca kao publike (Renner-Fahey 193), a mogu dio motivacije objavljivanja pripada dokidanju glasina, od autori ina postojanja uope do navodne smrti (Savkina 162). Kontekst koji bi pred autoricu postavio strogo odreene uvjete oblikovanja viae je mogue nazrijeti nego precizno definirati. Prije svega i ovdje najva~nije ~ensko nova enje zasigurno je predstavljalo protuzakonit in koji bi bilo po~eljno opravdati pri distribuciji u javnosti. Tridesetih godina autobiografski zapisi su uglavnom postojali u rukopisima obiteljskih i dr~avnih arhiva emu je na kraj stao procvat povijesnih asopisa tek krajem stoljea. Zirin smatra da je autoricu na ideju objavljivanje osobne ~enske ~ivotne pri e za ~ivota ohrabrila dominacija koju je nad tekstom imala njena muaka persona Aleksandrova (1988, xii), ato podupiru i neke druge okolnosti. Vrijeme kada je tekst bio u pripremi za tisak bilo je obilje~eno potra~njom za povijesnim svjedo anstvima zbog dvadesetpetogodianjice 1812. godine. Premda ovi vojni memoari toj potra~nji udovoljavaju nizom karakteristika (autenti nost vremena i lica, detalji vojnog ~ivota, nacionalna superiornost...), ~anr iz viae razloga biva iznevjeren i tekst upravo zbog toga izuzetan i aktualan. Promjenom povijesnog konteksta mijenja se i prihvatljivost teksta pa su ~enska predanost lutanju, simpatiziranje stranih zemalja, nepodreen duh u openju sa zapovjednicima, obo~avanje Aleksandra I., skepsa naspram muake prednosti i zaobila~enje stereotipne ~enske podreenosti mogui uzroci da je cjelovit tekst tiskan u Sovjetskom Savezu tek 1983. godine (Zirin 1988, xxxi). Ono ato pri razmatranju samooblikovanja ne treba zaboraviti je da je smjelost na objavljivanje u po etku vjerojatno bila potaknuta idejom da se ne potpiae pravim imenom, ato je osujetio Puakin izdavai prvi dio teksta u asopisu Sovremennik 1836. godine s predgovorom koji je i u sebi i u naslovu nosio autori ino puno ime (Puakin [t. 12] 64). U "Godini ~ivota u Peterburgu" ("God ~izni v Peterburge") opisala je kako mu je prepustila da prosudi je li ga "mogue pokazati svijetu bez straha od osuda zbog drske samouvjerenosti" (Durova 1998, 293), a uzbuenje zbog pjesnikova odgovora punog pohvala i s ponudom pomoi usporeuje s onim kakvo je osjeala "joa u djetinjstvu kada sam mogla tr ati po polju bez nadzora" (294). Puakinov predgovor ne nudi nikakav klju za samooblikovanje kakav, recimo, mogu ponuditi predgovori urednika viktorijanskih autobiografskih tekstova (Peterson 94) ili nekih ruskih ~enski autobiografija, poput one Dolgorukove (Vidi 132). Dok oni isti u udorednu uzoritost autorica za potomstvo, opravdavajui tiskanje didakti noau, Puakin smjelo i otvoreno stvara senzaciju, u pismima zahtijevajui od Durove jednostavnost i nekienost zbog zanimljivosti same teme (Nakorjakova n. pag.). Iako je Durovu kasnije smetala radoznala publika gladna tragova autobiografi nosti, istodobno je protestirala protiv odreenja teksta kao romana. Fikcionalizacija je, meutim, evidentna. U stvarnosti je imala dvadeset i tri godine kada se priklju ila vojsci, a u tekstu aesnaest. Heldt proglaaava Konjanik-djevu "ultimativnom pri om o djevojci i konju" (girl-and-horse story), a razloge iskrivljavanja injenica vidi upravo u ovakvom odreenju: u njima je junakinja uvijek mlada i na kraju odrasta, pa se Durova sama u inila dobno prikladnom za avanturisti ki ~ivot (83). Nije bila niti devica iz naslova ve udana ~ena koja je prije nova enja napustila mu~a i sina i vratila se roditeljima. O okolnostima braka nije poznato viae od godine njegova sklapanja (1801.) i godine roenja sina (1803.), a o cenzorskim razlozima mogue je samo nagaati: je li rije o slu~benoj cenzuri Nikolaja I. ili o samocenzuri Durove. Izuzimanje braka je povremeno otvaralo prostor razli itim interpretacijskim te~iatima pri e koji e naglasak u obradama u veoj ili manjoj mjeri stavljati na nikad potvrenu glasinu o navodnom ljubavniku. Ova pomalo fantasti na sudbina lako se mogla pretvoriti u romanti nu pri u "o djevojci koja pobjegne 1812. boriti se protiv Napoleona, pronai ljubav i sretno se vratiti kunom ognjiatu nakon zavraetka neprijateljskih sukoba" (Zirin 1988, xxix), ato je iskoriateno u veini obrada, na primjer onoj L. A. arskaje u popularnoj pripovijetci "Odva~an ~ivot" ("Smelaja ~izn'") iz 1905. godine. Prvih godina Sovjetskog Saveza interes za Durovu, zbog povezanosti s Aleksandrom I., posve se ugasio, a javio se s valom patriotizma u Drugom svjetskom ratu, kada postaje propagandno zanimljiva kao uzor ~enskog junaatva. Meu bizarnijim obradama je muzi ka etvero inka u jampskom pentametru s umetnutim songovima iz 1942. godine. Autori Lipskerov i Ko etkov raste~u ~ivotnu pri u Durove do granica nemogunosti i neukusa: u njihovoj drami ona putuje na leteem tepihu, u svega dva mjeseca napreduje u vojnoj slu~bi, zbiljske zasluge Aleksandra I. prebacuju na fikcionalnog Arak eeva, a car se pojavljuje da je kudi zbog kraenja religiozno propisane ~enske podreenosti i sli no (xxx). Ryka eev u kratkoj biografiji iz iste godine to no navodi faktografiju, no naglaaava njenu usamljenost u vojnim redovima, slobodno interpretirajui dio iz Konjanik-djeve koji govori o umoru, najvjerojatnije u svrhu odbijanja sovjetskih graanki od vojne karijere (xxx). Manipulacije tekstom upuuju na dvije stvari: Ono na ato sve manipulacije tekstom upuuju dvije su stvari: prva, da svi va~nost ove pri e vide upravo u njezinoj neobi nosti te , a druga da je s promjenom konteksta dolazilo do razli itih preinaka kako bi pri a bila prihvatljiva, od vremena originalnog izdavanja sve do prvog sovjetskog izdanja, ato podupire pretpostavku pod kojom se ovdje promatra odnosnost. 2. Postati vojnik. Vojni poziv je, kako emo vidjeti, dvojako motiviran, pri emu se misti na prenatalna predodreenost i posve racionalno kauzalno itanje slijeda dogaaja meusobno ne isklju uju te jednako po ivaju na odnosnosti. Iako tekst ne zapo inje nikakvim jasno izra~enim opravdanjem ina pisanja ili iskazom o svrsi teksta, ato je est slu aj kod suvremenica, prvo poglavlje naslovljeno "Godine mog djetinjstva" ("Detskie goda moi") mo~e se u potpunosti itati kao apologija odlaska u vojsku, a u tom slu aju i pisanja. Svakako je za pretpostaviti da ono s prvobitnim dnevnikom nema nikakve veze, jer obuhvata razdoblje od prije roenja autobiografkinje do odlaska iz roditeljskog doma. Kao naknadan i zaseban konstrukt uokviruje i zaokru~uje cjelokupno pripovijedanje koje e zavraiti najavom povratka ostarjelom ocu i proglaaavanjem vojnih avantura uspomenama koje su na po etku bile tek plan. Tekst bi i bez njega funkcionirao kao zaokru~ena cjelina koja bi u tom slu aju zapo ela in medias res priklju ivanjem vojsci, pa razraenost i sam sadr~aj dodatno privla e pozornost. Durova autobiografiju otvara biografijom roditelja, poseibce poglavito majke, koja na po etku teksta bje~i iz roditeljskog doma. Smjeatanje ove epizode ve na prvu stranicu, detaljnost opisa i paralelizmi koji se otkrivaju kroz itanje zrcale se na kraju poglavlja, kada bje~i i sama. Predo eni odnos majke i keri daje za pretpostaviti da od nje nije ula pri u tako detaljno kako je rekonstruira ve je strateaki pa~ljivo fikcionalizirala svaki korak maj ina bijega od kue tako da biva uparen s kasnijim vlastitim, takoer vjerojatno ne potpuno dokumentarnim. "Moja majka, roena Aleksandrovi eva, bila je jedna od najljepaih maloruskih djevojaka. Kad je skoro napunila aesnaest godina, prosci su se hrpimice dolazili predstaviti tra~ei njenu ruku. U tom mnoatvu maj ino srce davalo je prednost husarskom konjani kom kapetanu Durovu, no, na~alost, taj izbor nije bio i izbor njenog oca, ponositog vlastoljubivog maloruskog pana. Rekao je majci da izbije iz glave fantasti nu zamisao o udaji za Rusa (u originalu pogrdno moskal', op. a.), osobito za vojnika. Moj je djed u svojoj obitelji bio veli anstven despot: ako bi neato naredio, trebalo se slijepo pokoravati i nije bilo nikakvih izgleda da ga se umilostivi ili promijeni ono ato je jedanput odlu io. Posljedica te neumjerene strogosti je da se jedne olujne jesenje noi majka, koja je spavala u istoj odaji sa svojom starijom sestrom, tiho ustala iz postelje, odjenula se i u samim arapama, uzevai pelerinu i kapulja u, priguaujui dah, iskrala mimo sestrina kreveta, otvorila tiho vrata dnevne sobe, tiho ih zatvorila, hitro pretr ala i, otvorivai vrata u vrt, kao strijela poletjela po duga koj kestenovoj aleji koja je zavraavala kod kapije. Moja majka brzo otvara ta vrataaca i baca se zagrljaj konji kom kapetanu koji je ekao s ko ijom upregnutom s etiri jaka konja, koji su ih kao vjetar koji je tad bjesnio povezli po kijevskoj cesti" (Durova 1999, 49-50). Usporede li se dva na ina napuatanja roditeljskog doma, detaljnost opisa i va~nost uklju ivanja maj ina bijega u vojne memoare postaju jasniji. Sli nosti su o igledne, a nepodudaranja mogu ukazivati na nejednaku prirodu sudbinskih odabira. U tekstu su iste dobi, pa je mogue da se Durova pomlauje upravo zbog matrilinearnog paralelizma. No koju je ki odabrala za svoj bijeg iznenaujue je sli na ranije citiranoj jednako je jesenska i atmosfera je ponovo goti ka. Meutim, za razliku od keri, majka pri svom bijegu obla i, a ne svla i ~ensku odjeu. Time je njen bijeg iz u tekstu otvoreno imenovanog patrijarhata tek djelomi an jer mu se vraa ulaskom u brak. Stariju Nade~du eka budui mu~ s ko ijom kojom vjerojatno on upravlja, mlau s Alkidom konjuaar Efim kojemu konspirativno plaa za uslugu i odjaae sama. Zatvorenost maj ina izbora i otvorenost vlastita impliciraju svraeci dva bijega: maj in zavraava re enicom iz koje se mo~ekoja da naslutiti ostatak ~ivota ("U prvom su se selu vjen ali i otputovali pravo u Kijev gdje je konakovala Durovljeva pukovnija", 50), dok za svoj ni~e ekstati ne do~ivljajne re enice. Ipak, Marsh-Flores isti e da sli no majci bje~i od oca kako bi ispunila vlastite ~elje, a zatim opet, kao ato majka ~eli pomirenje s djedom, Durova lamentira za ocem i u kona nici mu se obudovljenom doista i vraa zauzimajui maj ino mjesto pa se "do kraja narativa patrijarhalna obitelj s patrijarhatom (...) uspjeano obnavlja, a preruaenica nanovo upisuje unutar njenih granica" (614). Bijeg u vojsku jeste ponovno kretanje u smjeru patrijarhata na ije uvjete je i majka bila osuena udajom za vojnika, stoga poti e pitanja o sli nosti i razli itosti dva izbora, no ne dovodi u pitanje postojanje odnosnosti. Istaknutost maj ina bijega ne povezujemo isklju ivo s povrainskim otklonom od njene sudbine nego i s neprekinutom matrilinearnoau: njen hrabri postupak mogao bi opravdati bijeg keri u suprotnom smjeru, ali i objasniti kasniju hrabrost Durove na bojianici. I sama priznaje maj inu odva~nost jer, iako je majka bila djevojka koja se mogla povesti za kvalitetama muakarca, njen je bijeg bio "toliko protivan patrijarhalnoj prirodi maloruskog kraja da je moj djed u prvom naletu bijesa prokleo svoju ki" (Durova 1999, 50). O bijegu je sanjarila od desete godine, kada je otac privremeno napustio obitelj tra~ei posao, pa je bila prepuatena maj inom projektu feminizacije kojemu se odupire iskradanjem nou. Poslije ga je posve zaboravila u arkadijskom ukrajinskom okru~enju koje joj je pru~ilo mogunost izra~avanja vlastite prirode uz odreena ograni enja koja, vi na skrivanju, zaobilazi. Zaborav se dogaa kao izravna posljedica odsutnosti nadzora, meutim, uskoro jasno artikulira namjeru u initi otklon od maj ine sudbine koju prikazuje reprezentativno ~enskom uparujui je s analogno muakom o evom. "Mo~da bih i zaboravila sve svoje husarske navike i postala obi na djevojka kao i sve da majka nije na naj~alosniji mogui na in prikazivala ~ensku sudbinu. U mojoj je nazo nosti najuvredljivijim izrazima govorila o sudbini tog spola: po njenom mialjenju ~ena je morala roditi se, ~ivjeti i umrijeti u ropstvu. Vje na nesrea, tegobna ovisnost i sve vrste ugnjetavanja njena su sudbina od kolijevke do groba, ispunjena je slaboau, liaena svih savraenstava i ni za ato nije sposobna. Rije ju, ~ena je najnesretnije, najniatavnije i najprezrenije stvorenje na svijetu! U glavi mi se vrtjelo od tog opisa. Odlu ila sam da se, makar me koatalo ~ivota, izbavim od spola koji se nalazio, kako sam mislila, pod Bo~jim prokletstvom. I otac je esto govorio: 'Kada bih umjesto Nade~de imao sina, ne bih mislio o tome ato e sa mnom biti u starosti, on bi mi bio potpora u sumrak mojih dana.' Skoro bih zaplakala od tih rije i oca kojeg sam neizmjerno ljubila. Dva osjeaja, tako suprotstavljena ljubav naspram oca i odvratnost prema vlastitom spolu jednaku su uzrujavali moju duau i s vrstinom i ustrajnoau nesvojstvenima mom uzrastu prihvatila sam se smialjanja plana izlaska iz sfere koju su priroda i obi aj nazna ili ~enskom spolu" (Durova 1999, 61-62). Bezbri~an ukrajinski ~ivot koji neposredno prethodi bijegu primorana je napustiti zbog maj ine histerije uslijed o eve nevjere. Majka se potpuno zatvara u kuu, joa gore nego prije opisuje ~ensku sudbinu ato psiholoaki i tehni ki biva prilika za "postati vojnik, biti sin za svoga oca i zauvijek se odijeliti od spola ija su me sudbina i vje ita ovisnost po eli plaaiti" (1999, 71). Ambivalencija je sveprisutna: iako naizgled bje~i od nadzora kojim majka nastoji kontrolirati rodne uloge, od kuanske histerije, sudbine koja joj se prori e i predo uje primjerom, istodobno bje~i tamo odakle dolazi nevolja u smjeru patrijarhalnih struktura i po uzoru na oca koji je izvor maj ina nezavidnog stanja. 3. Biti sin za svoga oca. I maj ina preuranjena smrt predstavljena je posljedicom ~enske sudbine, ali je po nekim detaljima jednako fantasti na kao i maj in bijeg. Malo je vjerojatno da joj je priopena u tako sitnim i okrutnim pojedinostima, pa se i ona ini strateaki domialjena. Paralelizmi su ponovno o iti: majka na samrti okree lice prema zidu jednako kao i pri roenju keri koja nije ~eljeni sin i u skoro mutantskom izgledu nosi esenciju onog u ato e se razviti u paralelnoj sceni smrti, kada je ve priznata kao vitez i vojnik. U odreenom evolucijskom smislu mo~e se u initi da majka umire kad je ~ivotna svrha ispunjena nakon ato saznaje da je ki sigurna od jada koji ju je samu zadesio. "Majka je strastveno ~eljela imati sina i za cijele trudnoe se zanosila maatanjem. Govorila je: 'Rodit u sina, prekrasnog kao Amor! Dat u mu ime Modest, sama u ga odgajati, dojiti, u iti i moj e mi sin, moj dragi Modest, biti utjeha cijelog ~ivota...' Tako je maatala moja majka, no pribli~avao se poroaj i muke koje su prethodile mom roenju vrlo su je neprijatno iznenadile. Za njih nije bilo mjesta u njenoj maati, a proizvele su prvi po mene nepovoljan dojam. Morali su pozvati akuaera koji je smatrao nu~nim pustiti krv. Majka se toga izuzetno plaaila, no nije bilo druge, trebalo se pokoriti nu~nosti. Krv su pustili i ubrzo nakon toga sam na svijet doala ja, bijedno stvorenje ija je pojava uniatila sve maj ine snove i svrgnula sve nade. 'Dajte mi moje dijete!', rekla je majka im se malo oporavila od boli i straha. Dijete su donijeli i polegli joj ga na koljena. Ali, avaj! To nije bio sin, prekrasan kao Amor! Bila je to ki i to ki vitez!!! Bila sam neuobi ajeno velika, imala gustu crnu kosu i glasno plakala. Majka me odgurnula s koljena i okrenula se prema zidu" (Durova 1999, 50-51). Distribucija predodreenosti u estala je i odnosna kroz cijelo prvo poglavlje. Pored maj ina imena i prezimena, Durova nosi apologetsko breme neispravnosti joa od prije roenja. Poroajne muke i puatanje krvi kao mitoloaki grandiozan uvod u roenje bivaju promaaeni kad se raa dvostruko krivo kodirano "bijedno stvorenje" djevoj ica koja nije o ekivani dje ak i rodno je devijantna izgledom. Usporedbom tek roene sebe s vitezom, ali i navodei maj inu ~elju da ima sina, prvi put govori o predodreenosti. Kao ato majka pri roenju i smrti okree lice zahtijevajui da joj viae ne pokazuju dijete, tako se i Durova pomalo simboli no odri e maj inske dojke fantasti no osjeajui da je majka ne voli. Nakon napunjena etiri mjeseca, obitelj kree putem o eve prekomande, pa ju je preko dana pre vrsto i bolno zavijenu u pelene hranila maj ina sobarica. Detalj s pelenama o ito je ponovo domialjen i prvi vezan uz odjeu koja je guai i sputava kao kasnije ~enska, ali i vojna. Nakon ato majci pla em nije dala zaspati u krevetu ni u ko iji, ova je "izgubila vlast nad sobom i, otevai me iz djevoj inih ruku, bacila kroz prozor!" (Durova 1999, 52), ime zapo inje muaki odgoj. Kao dje aka je po inje odgajati husar Astahov posjedajui je na konje, dajui joj da se igra piatoljem i maaui sabljom pred njom. U maj inoj sobi spava, a od straha su je tamo mogli unijeti samo ve usnulu, ato je opet upitno vjerodostojno stvarnosti. Prominentnost i sadr~aj maj ine uloge impliciraju toliko razli itih tuma enja da je teako donijeti zaklju ak o pravoj prirodi o igledne odnosnosti. itajui Konjanik-djevu kao ~ensku goti ku prozu, Schönle isti e da navedeni ~anr odlikuje nastojanje keri za uspostavom identiteta razli itog od maj ina, za ispitivanjem granica i odnosa ~enskog identiteta i parametara moi, spolnosti i maj ina tijela (65). Durova to naizgled radi, ali Schönle tvrdi da je zadatak ote~an nepostojanjem odgovarajueg ~enskog modela. Majka opetovano stvara tmurnu sliku ~enskog roda verbalizirajui i utjelovljujui vlastito iskustvo. Iako je pasivna, u trenutku kada otac preuzima maj insku funkciju skrbi za ki, ona preuzima analognu o insku i dr~i Durovu u okovima patrijarhalnog okvira kuanstva. Neato sli no primjeuje i Savkina, negirajui simplificiran stav Rosenholm po kojemu bi odnos majke i keri u ovoj prozi pratio klasi an obrazac karakteristi an za spisateljice aezdesetih godina, koje svoj identitet grade suprotstavljajui se maj inom stereotipno pasivnom, trivijalnom, submisivnom i sli no. Umjesto toga naglaaava ambivalentnost maj ina ponaaanja, jer je istovremeno "ona koja se bavi patrijarhalnom dresurom i ona koja provocira (moglo bi se rei i svjesno) osjeaj odvratnosti prema ~enskoj sudbini" (Savkina 2001, 170). Ova svjesna projekcija proizlazi iz nepomirenosti s vlastitom sudbinom, pa frustraciju izra~ava pred kerkom u kojoj vidi i dvojnicu i predstavnicu muakog svijeta, jednako je viktimizirajui u obje uloge. Budui da u njoj vidi dvojnicu, ~eli s njom podijeliti vlastito breme i tjera je da pati, a predstavnicom muakog svijeta je smatra zbog o eve naklonosti i vojskoljublja. Kako nema drugog na ina da se obra una s muakim svijetom koji ju je zarobio udajom i uniatio nevjerom, ini to preko keri. Ovaj pritisak ini da se dom za Durovu pretvara u zatvor ato jasno artikulira slavljenjem slobode poslije bijega. Savkina ovdje ne vidi nikakvu transseksualnost, jer prema njoj Durova ne ~eli "postati muakarac" ve izbjei ~ensku sudbinu (171). Intrigantan je odnos Durove prema ocu koji maata o sinu kao utjesi u starosti, jednako kao ato je prije roenja o sinu maatala majka, ali i prema ostalim muakim figurama. S ocem se puno du~e i te~e opraatala uz skoro religiozno ritualne dimenzije: "'Dobra keri!', proaaptao je otac i izaaao pomilovavai me po obrazu. Kleknula sam pored onog naslonja a na kojem je sjedio i klanjajui se pred njim do zemlje, oroaena suzama ljubila ono mjesto na podu na kojem je stajala njegova noga" (Durova 1999, 74). Nje~no ga krivi za maj inu prijevremenu smrt zbog, ini se, njegove muake prirode, prvobitnim uzrokom nesree proglaaavajui sebe, a izravnim kraj o eve ljubavi i vjernosti, dovodei se tako u odnos suu esniatva. Povodom o eva pisma u kojem je moli da se vrati iz Ukrajine, jer je to i njegova i maj ina ~elja, ka~e: "To mi je bilo neshvatljivo, znala sam da me majka ne voli, dakle, otac ~eli da budem s njim, no kako je majka na to pristala? (...) Moj otac, koji nikad nije bio ravnoduaa&,6DHtz–°²´Êäúü , 2 L ˜ Æ ° Ì ,dñìçß×ÏÇÂ½ÂÇ¸Ç®Ç¦¢˜‰˜‚~zvzv~vrvrnr~rdhòNõB*aJphhm¶hòNõh£¤h yih4e„h4e„h4e„h4e„h4e„6B*aJphh4e„B*aJphh"xúh20hqj/5hth2056 hÆK•5 h'65 h¼£5h20h205h'6h205h'6h¼£5h'6hÄ5þ5 hÄ5þ5 h205h20h¥ CCJaJnH tH $²´Þàœž ^Ž*77@7BFúòòðßßßËË»§§§“ƒ$„„^„`„a$gdû^k$„„„]„^„`„a$gdš@í$„„„]„^„`„a$gdK$„„^„`„a$gd@ ÆX „„dh^„`„gd"xú ÆX „„^„`„gdm¶$a$gd20gd20"ÄáÞáýýýdvxz~€Œ–À|Š˜žL f € dfh ¢¤ÜÞàþ0NR\všž FòèòÞÔÃòèòÔòÔòÔÞÔò¹òÔ¹Ôò¯¢˜ÔŽÔ„zpÔŽ˜c_hz!ßh\%Ðh¥ CB*aJphhlTB*aJphh:ŠB*aJphhÎÜB*aJphhC÷B*aJphhZ@LB*aJphh4e„hm¶B*aJphh"xúB*aJphh‹b³B*aJph HhDÃ#'hÓžB*aJphhm¶B*aJphhu~B*aJphhòNõB*aJphh4e„h4e„B*aJph%FhŒÂØÚ*02Pnr˜š¤¸î02TdfxzˆŒŽ–®°üT†”–˜šª¬²èê "üøüøôðìèüäðàÜäàäØäÔÐàÜÔÌÔÈÄÈàÀàÀ¹²«¤«²™•‘‰Ì…Ì‰h`U#h÷6ýhiMÐh|$ h‹b³hkB¿h‚"Nh`U#h‚"Nh`U#h§Rh`U#hùåh`U#hÎ5Rh`U#hÏMŽhÎ5Rh§RhžE©hbÆhaJh"ÉhWAøhY½hò ›hý_ÒhÃ3hæChërüháVBhvTh'62":f˜ °¼<>JLŒŽÄÆ "ZØz|Ä ^`bdnvxz|~¼ÎÔ”ž 68ZpÂÔÖØäìüøüôüôðôüðéðéðéðåðáåðÝÙÝÙÝÕÝÑÊÝÆüÆÂ¸Â´°©°©°¥ž¥žš–°©°’–’°’hŸñh«\©hx·h\%ÐhÍ%hÍ%hPžhùåhùåh[j@jhqé0JUhbÆh`Óh\%Ðh Ph Ph^ähÏ#0h1!”hMÕhkB,h\%Ðh{CÍh{CÍhÒG®hiMÐh’o"9ìòr€‚„¦´¶ÌÎâ4>Xtž´¶ºÄÎÐÞàðòô(DFPX\d¢º¼ÎÐúþ &@bv‚–ÊüõñíñéåáåÝáÝÙéÕÑÍÙÍÉÅÁÅÙÅÝ½¹µ¹½±½É©Á©¥ž—“Œˆ“„Œ€Œ„h› ah7$Xh h\%Ðh7$Xh#Õh„R„hYh„R„hth„R„hYhñh\h¹X•hø°h41ôhÈL{h{EÔhODhzlÅhF˜h.íh.)h‡{h%ëhŸñhODhèt¸h[j@hùåhPžhùåhAh2Êàâú 4<z|†ˆž ¢º¼¾ÊÎÒÔÖÞ 6 J f v | ž ¬ ® ° Â Ô ò ô !!@!D!F!R!T!Z!f!t!Ž!¦!Â!Ä!Æ!üøüôðìèäìàìàèìÜìØÔìÊÆÂ¾º³¾ô¯«ô¯§è£Ÿ›—¯—¯“¯¯“¯—¯—‹‡hckhúÈh8dh|3Çh(r]h-D—hE,¬h§~\h—^íh¹~,hëp¿hY½h+/zhÛ_~hUéhlHhø°jh«\©0JUh¬$(hèo¡h Ph#Õha4Üh‰T%h7$Xhe}®h+/zh€fnhÑ@73Æ!Ì!Ø!â!ä!ò!""" """"$"<"L"N"¶"Ä"è"ò"ú"$#<#>#N#X#Z#f#t#’#®#°#Î#Ð#Ü#â#ð#$$ $2$:$®$°$¾$Ú$ì$ð$%%%J%Œ%%¦%¬%Ö%ä%üøôøíøüéåéáÝÙéåÙåÒÎåÙôÊÙåÊÆÙÆÙåÂ¾Ù¾ÂºÙ¶Ù²Ù«Â«§ §«§œ«œ«’«§HhFÃ#'hÓžhJh nhF,0hF,0h\%ÐhF,0h»Knh™‹h hûhnkChúÈhÀ ShgWh hUéhWUhãy0hÈ@hUéh=fŽh h‰T%h|3ÇhÊmýhìh`9ä%æ%ì%ü%&"&4&R&p&r&t&€&†&º&ø&>'r'„'Œ'œ'ª'®'Ä'æ'((( (Ú())")\)t)–)˜)¾)ä)**&*6*:*~*‚*Š*Œ*Ž*œ*Â*Ä*Æ*ú*>+@+\+l+p+Ô+ùïëùçùçùãçùçùçùßùçùçù×ùçùÓßÓÏËïËÓÏÇÏÓÃÓÃÏÃÏ¿ÓÃã»··©¥¡·¥™hÂ_ôhth#pzhÛ_~hJjhÓœ0JUh–5öh¶ÿhèo¡hŒ01hbe¯hæDÍh…,h@h\%ÐhF,06hf(>h hF,0h”QHhFÃ#'hÓžh\%ÐhF,0:Ô+,(,2,ˆ-Æ-D.‚.°.ð.ò.ö./J/L/j/l/n/t/x/‚/ˆ/ž/ /Ú/Ü/0 00,02040P0T0t0ª0¬0¶0¸0¾0È0ì0ò0>1`1j1p1®1Ò1Ô122<2j2l2¢2üøüøôøðøðìèäøàìøàøðøðìÜÕøèÑÜÍÉÅÍÑä¾·¾·ä·°©¾¥¡··™•‘‘™¥h+THh·^‡h!Pmh:rhvHÐhS§hÑ*ÙhCN"hêhvHÐhêhCN"h:rhCN"hCN"hUÔhNëhšTŸh nh4e„hÂ_ôhã8†hÛ_~hJhÓ!þh–5öhbe¯hÙk4hÂ_ôh¯t»7¢2¬2Â2Ä2Æ2ä233f3‚3œ3 3¤3Ä3Ø3Ú3ì3ô3ú34D4~4œ4Ê4ê4 5545j5~5º5ø5777<7>7@7J7l7¤7²7´7Ò7Ø7ä7ô7 88üøüøðøüìèìüäàèàèÜèÜìØàÔÐàØàØÉØÅÁ½¹±œ”ŒˆŒˆŒŒ}h¹7h\%Ðh§h±{h«Êh…ahš@íhx·5(h4{÷hÓž5cHdhdhdhGÃ#'hx·hx·5hx·h¿áh¥h^97hvHÐh‡6'h¡0hÓœh‡6'hNhã8†hÂ_ôh+THh‘h3vœhÀ_6hÀ_h:r08X8\8’8”8¬8°8º8¼8¾8Ì8Î8Ô89 9(9*9D9F9T9X9r9’9¢9Ô9Ö9ø9ú9ü9:.:H:š:°:¼:¾:ò:þ:;N;n;’;œ;ö;ú;b<|<–<ž<È<==2=öïöèöäïäïàïàïàÜÕàÜïÜÑïàÍÆÂà¸à±à±à±©à¥¡¡™¥¡’ŽŠ’Ž’Š’hïíh;…hïíhïíhYhw`h±t¢h|£hŠ6¿hU/gh\%Ðh¬#jh±t¢0JUhŠm‰h\%ÐhT0hT0h!v„hT0hT0h±{h¬#h¾Šh§6]h\%Ðh§h\%Ðh§6]42=4=V=‚=ˆ=>.>h>p>¸>Ü>ö>l?n?Â?î?ð?@2@D@H@f@h@z@’@¤@¬@²@´@Þ@à@$A&ApArA|A~ABBNBfBšB¦BîBHCJCLCNCbCxCÖCØCÞCàCêCDRDùõñõñíñéñåñåñåõáõåíåÝÖÝÒÝÖÒÖÎÖÎÒÖÎÊÃÎÃ¿Ã¿»ÃÎÃ±Ãª¦ªžš–š–h\%ÐhçEÈhçEÈh>P«hçEÈB*phÿh–&—h0hçEÈjhQq0JUh§hýtƒh\%Ðh§h^@h«Êhšd h\%Ðhšd hû^kh“=hX_h4hw`hì;Rh#Óh\%Ðhïí8RDªDêDxE”E EÀEüEFFF&F2F4FF@FBFÄFÞFGG*G\G´GöGH H HRH˜H²HÄHÆHÖHæHîHðHòHöHøH,I.I2I4I`IbIfItIzI¦IÎIÐIÒI^J`JùõùõñùñùñùíéùñùâÞÚÓÚÓÚÓÚÓÏÓÇÓÚÃÓÚ¼¸¼«Ó§ § § ˜ ”§”Œ§ § hM5hth†8—hM5hë¥6h±t¢hë¥hë¥jh |híÙ0JUh |h |híÙhS‘h\%ÐhíÙ6h4h\%ÐhíÙhíÙhû^khû^khû^kh“=h¨ehçEÈh>P«h\%ÐhçEÈ7`J†JÜJK^K`KšKØKÚKèKêKìKBMDM~M€M°MÄM8N”N–NºNO¼O¾OÀOÂOÄOâOòOPBP¼PÂPäPèPqhÆ'õhïk¿h\%Ðh"xúhFsåh4{÷hI=ha(hA\7hÓž5cHdhdhdhMÃ#' h¥$+5h¥$+h¥$+5hºvTh&…h¨]-hºvThÆK•hºvThºvThü+hühÆK•hÓžcHdhdhdhMÃ#'HhMÃ#'hÓžhühÆK•)Nifiœi¼iÀiÂijÈvÈxÈ¢È¤ÈÉÉ`ÉdÉüõñõíõíõüæâæÞæÞÚñÖíÒÊÒíÒíæÖæÖæÒæÖæÒæÒæÆÂ¾æÖæÖæüºæ¶æ¶æ¶æ¶æ¾æ¶æºæ¶æ¶æ¶æ²hbSŸh"xúhz&kh_ahjRÀhˆ`OhOhJaÛ6hJaÛh5\…h|×h áh"öh\%Ðh"xúhÜ|hoÓh\%ÐhÜ|hÜ§FdÉpÉvÉ¦Ê¬ÊbÌdÌÆÌÎÌÐÌÍÍªÍ¬Í®ÍàÍDÎPÎbÎrÎªÎ¶Î¾ÎþÎÏÏÐBÐ^Ð`ÐÜÐêÐþÐÑ6ÑPÑhÑ¨ÑÀÑÜÑðÑøÑXÒ¦Ò¨ÒªÒÔÔ¸ºÚü.x$&*0 JLNœùõùëùçùãçùçÜØÜØÜØÜØÜØÜØÜËÜØÜØÜÇÜØÜØÜØÜØÜØÜØÜÀ¼º¼¶Ü¶ÜØÜØÜØÜØÜØÜØÜØ¬ØÜjhY0JUhµUhos–hos–hos–h_ah\%ÐhYB*aJphhYh\%ÐhYhÔaHh"xúHhUÃ#'h·3ãhbSŸh\%Ðh"xúDÍ|Óº,$.$t$t)„7t<ÜBëÛÇ³£sc$„H„]„H^„a$gd^5‰$„^„a$gd¦Bø$„„^„`„a$gdÿ5$„J„„]„J^„`„a$gdt¸$„„^„`„a$gd"ö$„H„„]„H^„`„a$gdZ#À$„H„„]„H^„`„a$gdY$„H„]„H^„a$gd–´$„H„„]„H^„`„a$gdos– n naspram ljepote, prevario je majku u njenoj odsutnosti i uzdr~avao prekrasnu mladu djevojku (...) Nesretnica! Bilo joj je sueno prevariti se u svim svojim o ekivanjima i ispiti aau gor ine do dna! Otac je iaao od jedne do druge ljubavi i nikada se nije vratio majci! Ona se mu ila, venula, razboljela, otputovala na lije enje u Perm kod slavnog Grala i umrla u trideset i petoj godini ~ivota, viae kao ~rtva nesree nego bolesti! (...) Jao meni koja sam prvobitni uzrok jada moje majke! Moje roenje, spol, crte, sklonosti niata nije bilo ono ato je ~eljela moja majka. Moje postojanje joj je trovalo ~ivot, a neprekinuta srd~ba iskvarila narav i bez toga prirodno naprasnu, te je u inila okrutnom. Tada je viae ni neobi na ljepota nije spasila. Otac je prestao voljeti i prerani grob je bio kraj ljubavi, mr~nje, patnje i nesree!" (Durova 1999, 67-70). Otac je svojevrstan uzor koji je snabdijeva idejom o izbavljenju od ograni enja vlastitog spola, a car nakloni zaatitnik, bo~anski zastupnik na zemlji koje uva tajnu njenog spola i omoguava joj ostanak u sferi izbavljenja. Car je kao Bog stvara na svoju priliku i svojim djetetom poklonivai joj vlastito ime, te sli no Bogu postavlja odreene zahtjeve i ograni enja kako bi mogla ostati u zemaljskom raju neograni ena kretanja. Viaestruko ga slavi i veli a, a njihov prvi susret nosi dimenzije susreta s bo~anskim: strahopoatovanje, skruaenost, molbu, usliaanost, bacanje pred noge. Pri sljedeem je susretu car za "mu~evno" spaaavanje ~ivota oficira nagrauje Kri~em sv. Georgija, ato ponovno nije liaeno eksplicitnih religioznih konotacija: "Tim je rije ima car uzeo kri~ sa stola i vlastitim ga rukama zataknuo u naaivak na mojoj uniformi. (...) 'Nadam se', rekao je car, 'da e vas ovaj kri~ podsjeati na mene u najva~nijim dogaajima vaaeg ~ivota.' (...) Kunem se da se obo~avani otac Rusije nee prevariti u svojim nadama, taj e kri~ biti moj aneo uvar!" (Durova 1988, 66). Predodreenost Durove za vojni poziv, podr~an rodnim modelima roditelja, verificira sam car kao najviaa dr~avna instanca. 4. Zauvijek se odijeliti od spola. Rasprava o roditeljskom naslijeu neodvojiva je od teme roda, odnosno definiranog modelima oca i majke. Kulminacijsko voriate teksta po tom pitanju predstavlja romanti ni prizor preobla enja pri bijegu. Nakon kratkog oproataja s majkom te du~eg i puno emocionalnijeg oproataja s ocem, slijedi kratak niz radnji preobla enja izra~enih odlu nim svraenim glagolima. Skida haljinu, prilazi ogledalu, re~e uvojke, stavlja ih na stol, obla i koza ku uniformu i, nakon petnaest minuta promatranja, zaklju uje da nitko nee sumnjati u njen spol. Odjeu na obali namjerno ostavlja tako da sugerira samoubojstvo utapanjem, izri ito svima osim ocu. Prema Heldt, Durova "odbacuje ko~u" (80), potpuno mijenja identitet i predstavlja primjer povijesnog potencijala ~ene kojeg je sni~avao kuanski odgoj srednjeg i viaeg srednjeg sloja. "Durova dihotomizira svoju percepciju slobodnog, maskulinog svijeta oca i ograni enog, bezna ajnog svijeta majke. Izbor prvog od ova dva ini se neizbje~nim, iako je morao biti u injen preruaavanjem" (81). Zirin tvrdi da se iz prvog poglavlja jasno mo~e vidjeti kako se Durova ne buni protiv ~enskog roda ve protiv nametnutih ograni enja te da se i dalje s njime poistovjeuje (1988, xvi). Sama injenica da se u tekstu bavi ~enama u svakodnevnici razlikuje je od muakih pisaca, a odnos prema njima u tekstu je ambivalentan: od tolerancija i simpatije prema konzervativnijim ~enama do podrake patrijarhalnom ustroju u koji se upisuje kao "po asna" pripadnica muakog roda. "Durova izbjegava dati nagovijestiti da bi se njena pobuna na bilo kakav na in trebala smatrati uzoritom, ali sama injenica da s takvim zadovoljstvom opisuje svoju prilagodbu na vojnu karijeru govori za sebe" (1988, xvi). U tekstu inzistira na injenici da je postupila u skladu s o evom tvrdnjom da ima kvalitete "dobrog sina", a iz perspektive suvremenog itatelja njena se preobrazba mo~e initi tragi nom, jer "da bi dobila muake slobode koje je tra~ila, prvo je odlu ila, a zatim je i sam car zamolio da zamaskira i vlastiti identitet i vlastiti spol" (Zirin 1990, 44). Carevu poruku Zirin ia itava iz njegova obraanja prilikom kojeg je sve ano imenuje svojim imenom, ali je istodobno obvezuje uvjetom neporo nosti (imja eto do~no vsegda byt' besporo no) (1988, 63). Smatra da je rije o spolnoj neporo nosti uparujui dio u kojem je zahtjev iznesen s kasnijim u kojem se vidi njena reakcija i koji ovu pretpostavku ini vrlo moguom. "O, gospodaru! Obo~avani naa o e! Nema dana u kojem ti ne bi grlila koljena u mislima! Tebi dugujem vlastitu sreu, kojoj na zemlji nema ravne: sreu da sam potpuno slobodna! Tvojoj milostivosti, tvojoj aneoskoj dobroti, no prije svega tvome velikome duhu koji ima snagu shvatiti mogunost visokih junaatava kod slabijeg spola! Tvoja ista duaa nije u meni pretpostavljala niata mene nedostojno! Nije se plaaila da u zloupotrijebiti zvanje koje mi je povjereno! Uistinu, gospodar je proniknuo u moju duau. Moje su misli potpuno neporo ne: niata ih nikada ne zauzima osim prekrasne prirode i du~nosti slu~be" (Durova 1988, 169). Poziciju dvostruke maskiranosti esto koristi da bi se nasmijala muakoj ambiciji (Zirin 1984, 106), pa Schönle naglaaava i razvija upravo ovaj kriti ki odnos naspram muakosti postavljajui niz pitanja o rodnoj nestabilnosti njenog glasa u razgovoru i pisanju (2001, 56). Nekonzistentnosti u kona nici pripisuje injenici da Durova nije te~ila preuzeti obrasce muakog ponaaanja ve je neprestano te~ila izraziti otklon od njih te pokuaala iznai vlastiti rodni identitet uporabom konvencija goti kih narativa. Schönle vidi i politi ku svrhu teksta, jer njime plasira i brani ideju da ~enama treba dati pristup muakim institucijama. Prema njemu Durova preuzima druatvenu ulogu muakarca za ispitivanje ~enskog identiteta i "promoviranje oblika ponaaanja koje je do~ivljavala podesnijima plemenitim kvalitetama ~ena" (67). Stav prema ~enskom rodu ovdje je sveprisutan, deklarativan, ali i prisutan izmeu redaka, ato svakako treba povezati i s pretpostavljenom ~enskom publikom. Spomenimo joa i represivnost ~ena koje Savkina naziva nositeljicama ideja "nadzora, kontrole i prisile" (2001, 168). Ve je spomenuta dadilja koja je grubo stezala pelenama, a tu spadaju i stroga teta iz Ukrajine i baka koja openito nije ograni avala njenu slobodu, no "da sam se samo i usudila spomenuti jahanje, mislim da bi me osudili na crkveno pokajanje. Toliko je nelicemjeran bio u~as moje rodbine pri samoj pomisli na te po njihovu mialjenju protuzakonite i protuprirodne radnje za ~ene, a osobito djevojke" (Durova 1999, 63). Savkina analizira i glagole koje Durova koristi za maj ine postupke te pokazuje da su mahom vezani uz agresivnost (vyala iz sebja, vyhvativ menja, vybrosila, otdernula i sli no) za razliku od zaatitni kih, suosjeajnih stavova husara i oca (168) iz ega zaklju uje da su ~ene nositeljice patrijarhalne vlasti. Rije je o vrlo pravilnom obrascu ureenja po kojem su upravo ~ene majke i surogatne majke imale ulogu u iteljica patrijarhalnog ponaaanja (169). U maj inom slu aju situacija je neato slo~enija. S jedne strane je nasilno domesticira, a s druge pokazuje odvratnost prema "normalnoj ~enskosti. U i je ~enskim poslovima kao ato osuenog na smrt u e zatvorskom rasporedu" (169-170). Kvaliteta ~enskog, kako je predo ava ovaj tekst i generira majka, nosi prije svega osobine sku enosti i zatvorenosti (kua, tijesna soba, kut, kruto stezanje pelena ili pletenica) (170) o kojima Durova progovara tematizirajui slobodu kretanja koju zadobiva promjenom roda. Ne isklju ujui umjetni ke ili duboko intimne porive zbog kojih je odnosnost u Konjanik-djevi, a posebno u prvom poglavlju, toliko naglaaena i mjestimice za uujua, mialjenja smo kako se ovim razlozima mo~e pridodati i njena funkcionalna narav, neovisno na koju od njenih osobina da se postavi naglasak. Bilo da razmatramo predodreenost protiv koje se uzalud buniti ili apologetsko neimanja izbora postati neato drugo, strateako samooblikovanje u oba slu aja omoguuje pokazati tekst svijetu "bez straha od osuda zbog drske samouvjerenosti", kako je to sama autorica formulirala ponudivai ga uredniku za objavljivanje. Taj svijet, to jest druatveno-kulturni kontekst u koji se tekst pustio, upitno je strogo odrediv, ali brojne injenice, poput one da je sredianji in koji tekst opisuje i koji ga ini toliko posebnim najvjerojatnije protuzakonit, da je svakako morao proi cenzuru te, naposljetku, da se i poslije smrti autorice u promijenjenim uvjetima pokazao neprihvatljiv u odreenim segmentima i bivao manipuliran u obradama, govore u prilog pretpostavci da je o njemu kao o initelju samooblikovanja ipak mogue govoriti. Odnosnost je ovdje u svakom preciznijem odreenju ambivalentna, ato je osobito slo~eno u slu aju majke, ostalih ~enskih figura i odnosa prema ~enskom rodu i njegovim implikacijama. Majka, kakvom je tekstualno rekonstruira, bez obzira na to do~ivljava li se kao izravno ili posredno zaobilazan uzor, u cijelosti funkcionira kao strateaki oblikovan imbenik motivacije za odlazak u vojsku, a time i nastanka teksta. Izvori: Durova, Nadezhda. The Cavalry Maiden. Journals of a Russian Officer in the Napoleonic Wars. Prev. Mary Fleming Zirin. Bloomington: Indiana UP, 1988. Print. ---. "Iz povesti 'God ~izni v Peterburge'." Puakin v vospominanijah sovremennikov v dvuh tomah. Tom 2. Sankt Peterburg: Akademi eskij proekt, 1998. 293 298. Web. 2. 2. 2014. <http://feb-web.ru/feb/pushkin/critics/vs2/vs2-293-.htm>. ---. "Pis'mo Puakinu A. S., 24 ijunja 1836 g. Peterburg" Puakin A. S. Polnoe sobranie so inenij v 16 t.; T. 16. Perepiska, 1835-1837. Moskva: Izdatel'stvo AN SSSR, 1949. 129. Web. 15. 1. 2014. <http://feb-web.ru/feb/pushkin/texts/push17/vol16/y1621284.htm>. ---. Zapiski kavalerist-devicy. Povesti. Kaliningrad: Jantarnyj skaz, 1999. Print. Puakin, A. S. "Pis'mo Durovoj N. A., okolo 10 ijunja 1836 g. Peterburg." Puakin A. S. Polnoe sobranie so inenij v 16 t.; T. 16. Perepiska, 1835-1837. Moskva: Izdatel'stvo AN SSSR, 1949. 125-126. Web. 15. 1. 2014. <http://feb-web.ru/feb/pushkin/texts/push17/vol16/y1621253.htm>. ---. "Pis'mo Durovoj N. A., okolo (ne ranee) 25 ijunja 1836 g. Peterburg." Puakin A. S. Polnoe sobranie so inenij v 16. t.; T. 16. Perepiska, 1835-1837. Moskva: Izdatel'stvo AN SSSR, 1949. 129-130. Web. 15. 1. 2014. <http://feb-web.ru/feb/pushkin/texts/push17/vol16/y162129-.htm>. ---. "Predislovie k zapiskam N. A. Durovoj." Puakin A. S. Polnoe sobranie so inenij v 16 t.; T. 12. Kritika. Avtobiografija. Moskva: Izdatel'stvo AN SSSR, 1949. 64. Web. 2. 2. 2014. <http://feb-web.ru/feb/pushkin/texts/push17/vol12/y12-064-.htm>. Literatura: Bruner, Jerome. "Self-Making and World-Making." Narrative and Identity: Studies in Autobiography, Self and Culture. Ur. Jens Brockmeyer i Donal Carbaugh Amsterdam: John Benjamins Publishing Co., 2001. 25-24. Print. Friedman, Susan Stanford. "Women's Autobiographical Selves: Theory and Practice." Women, Autobiography, Theory: A Reader. Ur. Sidonie Smith i Julia Watson. Madison: The U of Wisconsin P, 1998. 72-82. Print. Kelly, Catriona. A History of Russian Women's Writing 1820-1992. New York: Oxford UP. 1994. Print. Harris, Jane Gary. "Diversity of Discourses: Autobiographical Statements in Theory and Praxis." Autobiographical Statements in Twentieth-Century Russian Literature. Ur. Jane Gary Harris. Princeton: Princeton UP, 1990. 3-35. Print. Heldt, Barbara. Terrible Perfection: Women and Russian Literature. Bloomington: Indiana UP, 1987. Print. Mason, Mary G. "The Other Voice: Autobiographies of Women Writers." Women, Autobiography, Theory: A Reader. Ur. Sidonie Smith i Julia Watson. Madison: The U of Wisconsin P, 1998. 321-324. Print. Nakorjakova, K. M. O erki po istorii redaktirovanija v Rossii XVI XIX vv. Opyt i problemy. Moskva: Izdatel'stvo "VK", 2004. Web. 14. 1. 2014. <http://evartist.narod.ru/text12/22.htm>. Marsh-Flores, Ann. "Coming out of his Closet: Female Friendships, Amazonki and the Masquerade in the Prose of Nadezhda Durova." The Slavic and East European Journal 47.4 (2003): 609-630. JSTOR. Web. 2. 2. 2014. <http://www.jstor.org/stable/3220248>. Peterson, Linda H. "Institutionalizing Women's Autobiography: Nineteenth-Century Editors and the Shaping of an Autobiographical Tradition. The Culture of Autobiography: Constructions of Self-Representation. Ur. Robert Folkenflik. Stanford: Stanford UP, 1993. 80-103. Print. Renner-Fahey, Ona. "Diary of a Devoted Child: Nadezhda Durova s Self-Presentation in The Cavalry Maiden." The Slavic and East European Journal 53.2 (2009): 189-202. Web 8. 2. 2014. <http://www.jstor.org/stable/40651112>. Savkina, Irina. "Piau sebja...": Avtodokumental'nye ~enskie teksty v russkoj literature pervoj poloviny XIX veka. Diss. U of Tampere, 2001. Acta Electronica Universitatis Tamperensis. Web. 22. 8. 2013. <http://tampub.uta.fi/bitstream/handle/10024/67429/951-44-5059-0.pdf?sequence=1>. Schönle, Andreas. "Gender Trial and Gothic Thrill: Nadezhda Durova's Subversive Self-Exploration." Gender and Sexuality in Russian Civilization. Ur. Peter I. Barta. London: Routledge Harwood Academic Publishers, 2001. 55-70. Print. Smith, Sidonie, Julia Watson, ur. Women, Autobiography, Theory: A Reader. Madison: The U of Wisconsin P, 1998. Print. ---. "'My Childhood Years': A Memoir by the Czarist Cavalry Officer, Nadezhda Durova." The Female Autograph: Theory and Practice of Autobiography from the Tenth to the Twentieth Century. Ur. Domna C. Stanton. Chicago: The U of Chicago P, 1984. 104-125. Print. ---. "Nadezhda Durova, Russia's 'Cavalry Maiden'." Introduction. The Cavalry Maiden. Journals of a Russian Officer in the Napoleonic Wars. Bloomington: Indiana UP, 1988. ix-xxxvii. Print. ---. "A Woman in the 'Man's World': The Journals of Nadezhda Durova (1783-1866)." Revealing Lives: Autobiography, Biography, and Gender. Ur. Susan Groag Bell, Marilyn Yalom. Albany: State U of New York P, 1990. 43-52. Print. Vidi, Adrijana. "Osobno i javno u ranoj ruskoj ~enskoj autobiografiji: Slu aj Natal'je Dolgorukove." Folia Linguistica et Litteraria: asopis za nauku o jeziku i knji~evnosti. 6 (2012): 129-143. Web. 1. 2. 2014. <http://www.folia.ac.me/image/folia6.pdf>. Zlatar, Andrea "Autobiografija na kuanji srednjovjekovlja." Autotematizacija u knji~evnosti. Ur. Magdalena Medari. Zagreb: Zavod za znanost o knji~evnosti, 1996. 9-33. Print. Watson, Julia. "Toward an Anti-Metaphysics of Autobiography." The Culture of Autobiography: Constructions of Self-Representation. Ur. Robert Folkenflik. Stanford: Stanford UP, 1993. 57-79. Print. Wong, Hertha D. Sweet. "First-Person Plural: Subjectivity and Community in Native American Women's Autobiography." Women, Autobiography, Theory: A Reader. Ur. Sidonie Smith i Julia Watson. Madison: The U of Wisconsin P, 1998. 168-182. Print. In the name of the father, and of the daughter, and of the spirit of the age: functional relationality in N. A. Durova's The Cavalry Maiden Ever since the 1980's when relationality came into the focus of autobiographical theory, it has been differently conceived, especially in approaching women s autobiography. This paper attempts to point to relationality as one of possible functional strategies of self-fashioning destined to content socio-cultural context through underlining potentially apologetic nature of parental roles in Nadezhda Durova's military autobiography, thereby enabling presentation of life narrative, eccentric both in terms of gender and career, to the Russian public of the first half of the 19th century. Additional emphasis is put on surrogate parental figures and also on issue of gender choices following models established by parents. Keywords: functional relationality, matrilineality, gender, autobiography, Nadezhda Durova. Susan Stanford Friedman upozorila je na neprimjenjivost Gusdorfovog individualisti kog pristupa autobiografiji na ~ene i manjine zbog neosjetljivosti na "ulogu kolektivnih i odnosnih identiteta pri procesu individuacije", te posegla za povijesnim konceptom Sheile Rowbotham i psihoanaliti kim Nancy Chodorow kao onima koji imaju sluha za povijesne rodne razlike (Friedman 72). Meu teoreti arkama s antiesencijalisti kim stavom o neispravnosti pristupa ~enskoj autobiografiji kao "nemuakoj" bile su Domna C. Stanton i Nancy K. Miller, koje su predlo~ile "mapiranje ~enskog dijalekti kog pregovaranja s povijeau samopredstavljanja idealiziranim ili nevidljivim" (Smith i Watson 1998, 10). Stanton predla~e zaseban termin autoginografija, no Watson i tu vidi problem jer "predstavljanje raznolikosti ~ena pod unificiranim ginocentri nim znakom, kada njihovi polo~aji u odnosu na etnicitet, klasu i na ine samopredstavljanja nisu tek divergentni nego organizirani unutar strukture odnosa moi, u inio je argument privilegiranja drugotnosti i zamjene bios-otklona gino-otklonom nepodesnim i politi ki sumnjivim" (1993, 71). Prema ovoj autorici to vodi i do razli itih terminoloakih odabira, to jest termina autobiografija u prvom, a memoari i dokumentarna knji~evnost u drugom slu aju (14). Savkina dr~i tvrdnju o usredoto enost na referencijalnost i autenti nost pretjerivanjem navodei da su se sovjetski prou avatelji poput zapadnih kolega bavili "specifi nom literarnoau memoarsko-autobiografskih ~anrova" (26), posebno isti ui da se sedamdesetih godina dogodio pomak prema iskustvu koje je ve interpretacija, ali tra~i i dodatnu (30). Meutim, uzrok preferencije termina "dokumentarna, neizmialjena ili memoarsko-autobiografska knji~evnosti" (27) takoer vidi u ruskoj kulturnoj tradicije koja ne stavlja jednak naglasak na individualizam kao, "uvjetno re eno, 'paneuropska'" (27). Prihvatimo li uobi ajeno razlikovanje izmeu centrifugalne usmjerenosti memoara i centripetalne u slu aju autobiografije (Zlatar 12), ovdje emo nai argumente za oba odreenja pa e se u radu ovom tekstu pristupati s terminoloakom slobodom. Pitanje adresata ostavljamo otvorenim. Puakinu pismom iz 1835. preporu uje tekst kao interesantan za "naae sunarodnjakinje" (Zirin 1984, 105), te se u njemu izravno obraa vranjakinjama koje su zasigurno najviae mogle u~ivati itajui o njenoj novopronaenoj slobodi i same eznui za istom. Renner-Fahey ovo smatra zanemarivim, jer im se obraa samo jedanput kao i openitom itateljstvu, te tri preostala puta svome ocu (193-194). injenica da nije mogla o ekivati napredovanje poput sinova vienijih ruskih obitelji, koji su ujedno inili sloj iz kojeg su dolazile tada tiskane vojne autobiografije, odnosno injenica nepostojanje zapisa o iskustvima mladih, ni~e pozicioniranih vojnika, inila je ovo ativo dodatno posebnim. Autobiografi su obi no retrospektivno preispitivali vojne strategije i poteze "sa samouvjerenoau roenom iz obrazovanja na elitnim akademijama" (Zirin 1988, xiv), a Durova, liaena takve pozadine, pisala je o neposrednim utiscima, tek povremeno komentirajui vojnu taktiku. Dok je u muakom slu aju mir priprema za rat koji e postati fokus teksta, Durova je posvetila dvije treine teksta mirnodopskim uvjetima ili pisala o spaaavanju vojnika (Savkina 180). Vojni autobiografi usredoto ivali su se na javno iskustvo, dok se Durova po svom novom ~ivotu kretala viae po sferi osobnog, bez inhibicija i pomalo nespretno (Zirin 1988, xiii-xiv). Ili, kako navodi Savkina, od nje o Borodinskoj bici mo~emo saznati samo da su svima promrzle ruke (2001, 178). Teakoe vojni kog ~ivota (teaku opremu, glad& ) ne motivira rodom ve mladoau, iako itatelju upotrebom ~enskog roda ne dopuata zaboraviti svoj spol. Ova pozicija je oslobaa prisile da, poput kolega, piae podreujui se idealu mu~evnosti, koji ne dopuata nikakvo izra~avanje slabosti, a slobodna je i od jarma ideala ~enstvenosti (177). Durovu je sve ovo izbezumilo, pa predla~e naslov Vlastoru ni memoari ruske Amazonke, poznate pod imenom Aleksandrov (Svoeru nye zapiski russkoj amazonki, izvestnoj pod imenem Aleksandrova). "(...) Memoari Amazonke, nekako je preizvjeata eno, usiljeno, podsjea na njema ke romane. Memoari N. A. Durove jednostavno je, iskrenije i plemenito. Budite hrabri, kro ite na popriate knji~evnosti jednako odva~no kao i na ono koje Vas je proslavilo" (Puakin 126). Sa uvana prepiska iz 1936. godine otkriva incidentnu prirodu nestrpljivosti Durove koja Puakinu postavlja ultimatum za pokretanje objavljivanja: "U toj mi je mjeri dosadio ~ivot bez djelovanja i beskorisno o ekivanje da vam strpljenje obeavam samo do 1. srpnja, a poslije prvoga, poaaljete li mi ili ne poaaljete moje memoare, djelovat u sam (oba korespondenta za Durovu u ovim pismima koristi muaki rod, op. a..). Aleksandre Sergeevi u! Naete li u ovom pismu izraze koji vam se nee dopasti, sjetite se da sam se rodio, odrastao i sazreo u taboru: druge isprike nemam." (Durova 1949, 129) Puakin na ovo odgovara po to kama, izrazito smireno, pojaanjavajui joj proces pripreme za izdanje u koji o ito nije bila upuena (Puakin 129-130) "Kakvi su razlozi natjerali mladu djevojku dobra plemika roda da ostavi o inski dom, odrekne se svoga spola, prihvati na sebe zadatke i obaveze koji plaae i muakarce i da je pojavi na bojnom polju i to kakvom? Napoleonskom! `to je na to pobudilo? Tajna obiteljska ogor enost? Plamena maata? Uroena, neukrotiva sklonost? Ljubav? To su danas zaboravljena pitanja koja su, meutim, u ono vrijeme jako zanimala druatvo. Sada e N. A. Durova sama razrijeaiti svoju tajnu. (...) S nepojmljivim suosjeanjem pro itali smo ispovijed ~ene, tako neobi ne, sa zaprepaatenjem vidjeli da nje~ni prstii koji su nekada stezali krvavi dr~ak konjani ke sablje vladaju i perom hitrim, slikovitim i plamenim. " (Puakin [t. 12] 64) Poznato da je Aleksandar I. znao za njen brak, jer je naredio istragu o vojakinji "udanoj za ernova" (Zirin 1988, xx). Schönle e o Durovoj govoriti kao o pravoj goti koj heroini koja ita Ann Radcliffe i recitira "Ljudmilu" }ukovskoga, luta nou u blizini groblja, mo vara ili po bojianicama punih trupala, ime ispituje granice svoje hrabrosti, istodobno izazivajui i odbacujui nadnaravno. Iako je preautonomna za tipi nu pasivnu goti ku heroinu, Schönle navodi neke reprezentativne junakinje Radcliffe (Emily iz Misterija Udolpha) koje su joj sli ne, a neke druge ak i po pitanju preruaavanja u muakarca (junakinje Charlotte Dacre i Josepha Foxa) (2001, 63-64). "Okru~ena mrtvom tiainom aume i mrakom jesenje noi, potonula sam u misli. I tako, sad sam na slobodi! Slobodna! Neovisna! Ugrabila sam ono ato mi pripada, moju slobodu: slobodu! Dragocjeni nebeski dar, neosporiva svojina svakog ovjeka! Znala sam je ugrabiti, o uvati od svih tra~bina u budunosti i od sada do groba e biti moja sudbina i moja nagrada!" (1999, 76-77) "Govorile su joj da majka koja sama doji svoje dijete kroz to po inje i da ga voli. Donijeli su me. Majka me uzela ~eni iz ruku, polegla me na grudi i dala mi da siaem, ali sam ja o ito osjeala da me ne hrani maj inska ljubav, pa nisam primala dojku bez obzira na sve napore da me se natjera. Mamica je mislila nadja ati moju tvrdoglavost upornoau i nastavila me je dr~ati na grudima, ali je od dosade ato dugo ne zapo injem sisati prestala paziti na mene i po ela pri ati s damom koja je bila kod nje u gostima. U meuvremenu sam, o igledno upravljena sudbinom koja mi je predodredila vojni ku uniformu, odjednom ulovila maj inu dojku i iz sve je snage pritisnula desnima. Majka je prodorno zajauknula, povukla me od grudi i, bacivai me ~eni u ruke, pala licem u jastuke. 'Nosite, nosite mi s o iju to podlo dijete i nikad mi ga viae ne pokazujte', govorila je majka, maaui rukom i pokrivajui se po glavi jastukom" (Durova 1999, 51-52). "'uo sam', rekao je car, 'da niste muakarac. Je li to istina?' Nisam smogla hrabrosti da odmah odgovorim. 'Da, Vaae Veli anstvo! Istina je!' Stajala sam trenutak spuatena pogleda i autjela; srce mi je jako lupalo i ruka u carevoj ruci drhtala. Car je ekao! Naposljetku sam podigla pogled prema njemu i dok sam odgovarala vidjela sam da se car crveni. Odjednom sam se i ja zacrvenjela; spustila sam pogled i nisam ga podizala sve do trenutka kada me nehotimi an pokret tuge bacio do carevih nogu. Ispitujui me u detalje o razlozima koji su me naveli da se priklju im vojsci, car je naveliko hvalio moju neustraaivost kazavai da predstavlja primjer za Rusiju; da su me svi moji zapovjednici jako hvalili nazvavai moju hrabrost osobitom; da mu je drago ato to mo~e potvrditi i da me stoga po~elio nagraditi i vratiti me s po astima o inskom domu davai... Car nije imao kada dovesti misao do kraja, na spomen izraza 'vratiti doma' sam viknula u u~asu i smjesta mu se bacila do nogu. (...) '`to ~elite?' 'Biti vojnik! Nositi uniformu, oru~je! To je jedina nagrada koju mi mo~ete dati, gospodaru, druge za mene nema! Rodila sam se u taboru! Zvuk vojne trube bio je moja uspavanka! Od dana svog roenja volim vojni poziv, od desete godine smialjam kako stupiti u slu~bu, s aesnaest sam dosegla svoj cilj sama, bez ikakve pomoi!' (...) Govorila sam to slo~ivai ruke kao pred ikonom i gledajui cara o ima punim suza. (...) 'Ako smatrate', rekao je car, 'da isklju ivo noaenje uniforme i oru~ja mogu biti vaaa nagrada, onda ete je dobiti!' (...) 'I zvat ete se po mom imenu Aleksandrov! Nemam sumnji da ete se u initi dostojnom te asti izvrsnoau vaaeg vladanja i postupaka. Ne zaboravite ni na trenutak da to ime mora uvijek biti neporo no i da vam nikada neu oprostiti ni sjenu mrlje na njemu!'" (Durova 1988, 62-63). Za razliku od Zirin, Heldt smatra da Durova kao ~ena piae o aspektima vojni kog ~ivota jednako kao i njene muake kolege od Tolstoja do Babelja, s izuzetkom vee suptilnosti koja proizlazi iz potpunog preuzimanja uloge mlaeg muakarca unato uporabi ~enskog gramati kog roda. Heldt ostaje donekle nejasna, jer u istom tekstu tvrdi i da je doalo do potpune promjene identiteta i da je Durova nepromijenjena osoba kao djevoj ica i kao vojnik. "Stvorila je sebe iznova, ne na priliku majke ve na priliku oca. (...) Preruaila se da bi uala u prostor koji bi joj bio nedostupan. Sve autobiografkinje imaju priliku stvoriti sebe rije ima koje nadomjeataju ono ato veina do~ivljava kao manjak iskustva u djelima. Durova je u inila i jedno i drugo" (86) œÖT Ž b!d!–!˜!†"Ä"4#€#‚#Æ#È#,$.$2$p$r$t$¶$¸$Ê$Ì$Ò$Ô$Ú$â$æ$ì$ð$%%@%D%†%œ%&&& &¬&®&Î&'X'€'¨'((üõüõèõèõüõüäàäüÜÔÏºÔ¶²«¶²«¶§«Ü££ŒÜ«£«ˆ«ˆ«ˆ„«€«€«ˆhüVhOh5\…hH{h%h²hPh·3ãcHdhdhdhWÃ#'h²hPhÓZ h\%Ðh5\…h<hÝ:Ç(h$Ãh·3ã5cHdhdhdhWÃ#' h$Ã5h"öh"ö5h"öhµh|2§h\%ÐhYB*aJphh\%ÐhYhY2(H(J(^(š(ª(¬(¸(Ê(<)@)R)n)p)r)t)€)Š)Œ)È)Ú*+¼+ö+þ+,~,€,‚,ž,¬,Ì,à,â,ð,H-r-®-¾-..h.z.€.Z/t/†0Š0~2Â2Ø23333Z3\3Î56.6þ67B7‚7ùõùõùîçîçãßÛãç×Ó×ÓßùßùõùõùÉÓÅùÁ½ù½ù¹ù½ùµùµù±ùõùù¹õù¹ùõù¥¡ùõùhOVhbn6h\%Ðh5\…6hç5hŒ/h•[‰hH6hÞTˆh Ìh0BPjh4€0JUh4€h˜ ÜhÙp•h+wh"öhÙp•h5\…hÙp•hOh5\…h\%Ðh5\…>‚7„7r<t<Ê=Ô=ä=ì=>@>z>†>Ž>Î>.?d?Æ?È?n@Š@¬@¸@º@"AbA´AêAÜBCCCªCDD&D(D4DLDbDpDEE,E.E@EJEtEˆEÖEF†FˆFTHzHŽHÐH*I4I6IFIJIfIüõîçãçãçßÛç×ÓçÏçÏçËßËßçËçÇçÃ¼Ã¼Ã¼Ë¸ç´ç°çÇ¬Çç¨ç¨çßçßç¤ç¤çœçœçœh\%Ðh5\…6hÏ1hºh|2§hOVhSmhl7sh\%Ðh²hPh²hPh^5‰ht¸h|pYh€Cfhë>×hÿ5h5\…hÊ`Öh\%Ðh5\…h¦Bøh5\…h¦Bøh¦Bøh¦Bø=fIjI|I€I’I¨IÂIÚIÜIöIJJTJ¦J²JºJÀJ KÜKLLL\L`L²LÐMÒM.N0NOBOÒOÔOÖOnPpPtPPÞPòP>R|R´S¶STTtT´TBUrUžU U¢U"WRWîWXbXŽX°X²XÊXÖXùñùñùíùíùíùíùíùíùéåùåùåáùÝùÝùÙùÕÑÍÆÍ¾ÍºÍ¶Í¯Í¯Í«Í«º§Í£§£Í«Í£ŸÍŸhîsãh¦dyhCÞhí´h±t¢h³4h5@h®Eh¥ jh³46hßYh³4h³4hÜbÇhF~¯hl7sh5\…h}”hÁuht¸hÏ1h\%Ðh5\…6h\%Ðh5\…>ÜBÔOÖOì[î[þ[6]_ a°aÜcfügëßÐ¼¼¥‘~¥~~‘$„„äýdh^„`„äýa$gd$Ã$„J„„äý]„J^„`„äýa$gd$Ã$ Æ „„äýdh^„`„äýa$gd$Ã$„J„„]„J^„`„a$gdÝ:Ç$„dh`„a$gdîsã$„J]„Ja$gd³4$„J„„]„J^„`„a$gdF~¯ÖX,Y.Y0Y8YZÈZêZ<[Œ[ê[ì[î[ü[þ["\J\²\4]6]<]Ž]^__x_`a aa"a$a8a:aFaJaXaZa\aravaˆaŠa’aüøüøüøüôüôüïêâ×É»°¨¤•‘•Šƒwowowƒwoƒ°ƒ°ƒ°hÝ:ÇhÝ:Ç6hZ8†hÝ:Ç6mH sH hÝ:ÇhÝ:ÇhUEhÝ:ÇhcH±heXnhÝ:Ç6heXnhÝ:ÇhÝ:ÇhÝ:ÇmH sH hZ8†hÝ:ÇmH sH hZ8†hÝ:Ç6]mH sH hÝ:ÇhÝ:Ç6]mHsHhÝ:ÇhÝ:ÇmHsHh¾YfhcH±5 hcH±5 hÇ0 5h|2§hîsãh³4+’a¢a¬a°aBbfb¦bØbÜcâcrd effhfgúgüghhthøhÀiÂidj²j‚kÞk$l&lHlèlm mnmnnxnÈnænènLoNoPoœoLpNptpqùîùçßÚßçÖçßçÖçßçÖÎÆ¿·¿³¿·¿¥šˆ¿·¿·¿š|š¿š¿š¿·¿³¿·h|2§hÝ:Ç6mH sH h|2§h|2§hEvßhÝ:ÇmH sH h|2§hÝ:ÇmH sH h|2§hÝ:Ç6]mH sH hÝ:Çh|2§hÝ:Ç6h|2§hÝ:ÇhÇ0 hÝ:Ç5hÇ0 hcH±5hcH± hcH±6hµhcH±6hµhcH±hUEhÝ:ÇmHsHhÝ:ÇhÝ:Ç0üghÂi`k&lömÈnNp¾q²sØu’wÊyœ{ˆ|~€ÊÌƒïßßÈßÈßßÈßßßÈßÈµµ¢$„„äýdh^„`„äýa$gd$Ã$„„äýdh^„`„äýa$gd$Ã$ Æ „„äýdh^„`„äýa$gd$Ã$„„äý^„`„äýa$gd$Ã$„J„]„J^„a$gdÇ0 q.q0q4q6q¼q¾q¾rs4s>s`s°s²sØsÚsÊtNuþuv‚v¦v¨v¬vôvŽww’w²wrxvx~x‚x„x†xŠxŒxªxþxyÊyzùîùîùçîÙîÍÅîº³¨³˜‰¨‰˜‰¨}¨‰y³q³¨³¨³¨³¨}¨³¨hbvÂhÝ:Ç6hÝ:ÇhbvÂhÝ:Ç6mH sH hbvÂhÝ:ÇmH nH sH tH hbvÂhÝ:Ç6mH nH sH tH hbvÂhÝ:ÇmH sH hbvÂhÝ:ÇhÊ_„hÝ:ÇmH sH h|2§mH sH h|2§hÝ:Ç6mH sH h|2§hÝ:Ç6]mH sH h5SJhÝ:Çh|2§hÝ:ÇmH sH h|2§hÝ:Ç)zèz˜{œ{à{,|ˆ|6}ú}¢€€¬€Êìî’‚”‚–‚,ƒÌƒD„‚„,…¨…òçÜÕÍÕçòçÁçÜµòç¢“¢“¢laSa¢hbvÂhÝ:Ç6]mHsHhbvÂhÝ:ÇmHsH$hbvÂhÝ:ÇCJaJmHnH sHtH 'hbvÂhÝ:Ç6CJaJmHnH sHtH hbvÂhÝ:ÇCJaJmH sH $hbvÂhÝ:ÇCJaJmH nH sH tH hbvÂhÝ:Ç]mH sH hbvÂhÝ:Ç6mH sH hbvÂhÝ:Ç6hbvÂhÝ:ÇhZ8†hÝ:ÇmH sH hbvÂhÝ:ÇmH sH hbvÂhÝ:Ç6]mH sH Ìƒ,…´†˜ˆšˆœˆ´‰¶‰¸‰bdf "è˜èÕÅ¸Å°°°¨ ›‡…$„J„„]„J^„`„a$gdbe¯gdÆl$a$gdÆl$a$gdÆl$a$gdÆl„„äý^„`„äýgd$Ã$„„äý^„`„äýa$gd$Ã$„„äýdh^„`„äýa$gd$Ã$ Æ „„äýdh^„`„äýa$gd$Ã¨…,†´†š‡æ‡–ˆ˜ˆšˆœˆŽ‰²‰¸‰º‰Î‰â‰ ŠŠ&Š,ŠpŠ¬ŠòŠ‹‹Ú‹þ‹ŒŒëØÑÉÑÂ·³§™§‘†{‘†s†‘{shs]R†RhßÿhÞqmH sH hßÿhÆlmH sH hßÿhÏ\mH sH hÏ\mH sH hßÿh]BmH sH hßÿh!QmH sH h]BmH sH hßÿhÆl56mH sH hßÿhÆl5mH sH hÝ:ÇhºhÝ:ÇnH tH h”#hÝ:ÇhbvÂhÝ:Ç6hbvÂhÝ:Ç$hbvÂhÝ:ÇCJaJmH nH sH tH 'hbvÂhÝ:Ç6CJaJmH nH sH tH ŒbŒvŒxŒàŒ,|~€’ž¤®°ØÚÜâêŽ:ŽRŽVŽ‚Ž–Ž˜Ž¦ŽÐŽàŽòŽ"$0^`f "õêßêÔÌêÄÌ¹Ì±ÌêÌÄÌê©êÌžê©“Ô“Ô©‹“ƒ‹ƒ“ƒ“êtmiht6*h+xNhÆlhßÿhÆlCJaJmH sH hve4mH sH hGmH sH hßÿh-AmH sH hßÿh|umH sH hŒ^UmH sH hÚ]¯mH sH hßÿhÚ]¯mH sH hÉPxmH sH h|umH sH hßÿhßÿmH sH hßÿh[KÂmH sH hßÿhÆlmH sH hßÿhnGžmH sH )"$&Ò‘&’.’ª’†•*–,–V˜^˜p˜x˜Ì˜Î˜æ˜è˜ê˜z›ª›¦žèžêžìžÒ Ô $¡£@£d£f£¶£æ£"¤4¤8¤:¤<¤>¤&¨,¨â©ªøª«Þ ®¯¯¯"¯X¯x¯õñêñêñêñêñâñâñêñêÑÆºÆ²Æõñõñ«ñ¤ñ¤ñ¤ñ¤ñõñ“ñññõñŒñŒhjYh¬@iHhIÃ#'hÓžhQqh¬@ihf\Dh¬@ih±t¢h¬@ih¬@iCJaJh«\©h¬@i6CJaJh«\©h¬@iCJaJ!jh«\©h¬@i0JCJUaJhð!h¬@i6hÃh¬@ih¬@ijh¬@i0JU5è˜èžêžÒ :¤¯¬²x¸¾ ¿\ÃDÆ¤ÍèÛÂáÄáÈáÊáÎáÐáÔáÖáÚáÜáÞáúúøóøîøéøäøßéøÝÝÝÝÝÝÝÝÝÝgdUK,gdêGgdYgdíÙgd±t¢gd«\©x¯®¯ü¯°Œ°’°”° °À°H±p±Š²¨²ª²¬²®²Ò³Ô³(·*·x¸z¸î½¾¾¾¾*¾h¾ ¿¿F¿„¿¿º¿Ð¿À˜ÀÖÀúÀÁ,ÂNÂvÂ’Â4ÃZÃ\Ã^Ã`ÃÄÄDÆFÆ¤Í¦ÍúòëòçàçØçØçÑçëÇçàçàçÇçÑçÇçÀçÀµ®ç®ç®ç®ç®ç®¦®ç®ç®ÇçŸçŸÇç’jhµh¬@i0JUhhöh¬@ihhöh¬@i6h5h¬@ijh5h¬@iUh&…h¬@ijh¬@i0JUhw7†h¬@ih[sh¬@i6hQqh¬@ih¬@ihjYh¬@ih^¼h¬@i6 h¬@i67¦ÍfÎöÏ.Ð<ÐDÐèÛêÛìÛÂáÄáÆáÊáÌáÐáÒáÖáØáÞáàáùòîòîòäîÝÙÑÙÑÙÑÙÑÙÍht6*jh? ÖUh? Öh4€h¬@ijh¬@i0JUh¬@ih9h¬@ihµh¬@iÞáàáë$„J„„]„J^„`„a$gdbe¯,1h°Ð/ °à=!°"°# $ %°°Ä°ÄÄ†œ@@ñÿ@NormalCJ_HaJmHsHtH DAòÿ¡DDefault Paragraph FontRióÿ³RTable Normalö4Ö l4Öaö(kôÿÁ(No ListNC@òN"xúBody Text Indent„tdh^„ttHFþòÿF"xú Char Char1CJ_HaJmHsHtHB@B"xú Footnote TextCJaJtH<þòÿ!<"xú Char Char_HmHsHtH@&@òÿ1@"xúFootnote ReferenceH*ŠRBŠ"xú'Body Text Indent 2, uvlaka 2, uvlaka 3$„5„Ðdh^„5`„Ða$tH^T@R^"xú Block Text+$ Æ ð„‚„ „h]„‚^„ `„ha$tH4Uòÿa4]LÒ Hyperlink >*phÿB'òÿqBtComment ReferenceCJaJ<‚<tComment TextCJaJ@j‚@tComment Subject5\H™@¢HtBalloon TextCJOJQJ^JaJ:þ²:IZÌStyle1$„Çÿ^„Çÿa$CJ<éaý¥w ô!ß#v'Ç<]?—Wl©rZÍ cdX xE+útÁã%Ð(Ó(ZÍÿÿÿÿYZopÎÏÐ¯ GŠ‹ !â#‹-%/&/9/i3œ5ñ:`?ÎCFPHKÀMÁMÜMƒPtSØTqZˆb¾eÇi€nn¤n$q,x¤zØ}T„U„`ŠaŠiŠ‹í‹ïŒBXŽqhtK‘’}’e“Î“‘”I•C–V—3˜O™8š®š²›nœOPžŸÄŸ¶ · ¸ D¡E¡F¡¤¤¤y¤z¤{¤Þ¨Þ«ß«Ó¬‡®ó³Àµ¦¸u»ï»¾Œ¿<Ã^ÊKÍLÍNÍQÍTÍWÍ[Íh‹0€h‹0€h‹0€h‹0€h‹0€h‹0€h‹0€h‹0€h‹0€h‹0€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€jË00€hË00€hË00€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€ 00Ð(š@0€€š@0€€š@0€€š@0€€ 00{¤LÍOÍRÍUÍXÍ[Íh‹0ðŸh‹0ìŸh‹00Ÿh‹00Ÿh‹00Ÿh‹00Ÿh‹00$Ÿ dF"ìÊÆ!ä%Ô+¢282=RD`JRøcNiLoâ}º†˜Èž¤¤X³ÐºdÉœ(‚7fIÖX’aqz¨…Œ"x¯¦Íàáknopqrstuvwxyz|}~€‚„…†‡ˆñòóôö÷ùúüýþBF.”ÍÜBügÌƒè˜Þáàál{ƒ‰õøûÿÞámð8ð@ñÿÿÿ€€€÷ð’ðð0ð( ð ððB ðSð¿Ëÿ ?ðÿÿ%x4€ìhy4€|Jz4€a{4€L3|4€\Ø}4€¼/~4€Üý4€ €4€ü 4€Dÿ‚4€\¿ƒ4€L¾„4€,Î…4€Üu†4€\a‡4€”œˆ4€‰4€Œ8Š4€l9‹4€ÔjŒ4€D$!4€TŽ4€<~4€¤ 4€Ô‘4€¬l’4€Ü¾“4€lW”4€”•4€D½–4€s—4€Äþ˜4€$×™4€lpš4€ô›4€|µœ4€$ÿßŠìŠìŠ[’e’e’¨“µ“µ“——°˜°˜à™à™ô™ô™i›i››‘›‘›¸›¸›É›=œJœJœ÷œ÷œ//‚Ÿ‚Ÿ[Í !"#$êŠóŠóŠ##c’k’k’³“¼“¼“——·˜·˜â™â™ú™ú™k›k›†›˜›˜›Ç›Ï›Ï›HœQœQœùœùœ"77„Ÿ„Ÿ[Í !"#$9$*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€State€B*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€country-region€9#*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€place€8%*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€City€äj%$#%#$%#%$#%#%#%#%#%#%%#%#%$#%#%$#%#1:Ze6Xq€©²³»½¿ÃÆËàþ˜¾ÍºÌÌÍâãel Á Â ¢ £ ½> [ ^_fm·ÆÈÓÖëìòöþ:@¿ÂÆÎ×âm†‡‰Ž‘™®íò÷ŠŸ¸ê¦µî*:dv °Ñ×RVbcuŒ¡³íöfuŽž-.AIPV¹ÉëüpyI\ù“¸ 9b ž ° ö!"""¡"Ë"Ø"É#Þ#ê#ñ#"$^$t$ž$ª$¬$$¼$¾$é$ú$%C%D%S%X%-&3&Q'_'')ª)²)·)õ)*Ì*++,r,-€-‰-‹-¹-ô-ö-ÿ-7.E.H.K.x./#/)/7/00Ì0Î0Û0Þ0w11…11“11 1Þ1 333…3†33°3µ3·3é3©4½4À4Ã4É4Ô4°5R6§6R7i7p7r7R8(<B<%=+=-=3=6=?=—=®=ß=ç=ð=R>z>€>>‰>Š>£>µ>¼>Ã>Å>?'?f?ò?a@j@«@¶@ä@å@ê@õ@A2A¸AÃA6BaBrC¼CuD€DIaIÉMÙMaOÜObPoPrP‚PQdQTdTÍWâWåWX™Y²YùZ[7[?[&\.\O]g]›]¢]Â]C^‰_Š_aSaVaja±a1bjl”lúlmn¢nÔn×nÜnÝnênõnÿno*q/qäq÷q rHr«r¹r^ssWu©u¬vwPwQwZwvwõz{{O{—|¡|›~¢~ç€Œ€”€þ€ÿ€ (*3˜„¡„†D†‡#‡œˆ±ˆÂˆÃˆiŠoŠqŠyŠzŠŠØŠÝŠ‹1‹:‹j‹l‹í‹ò‹ŒŒ&Œ3ŒqŒ{ŒîŒôŒûŒüŒ %./3;@P‹˜Ÿ½ÂÖàŽ]Ž£Ž°ŽïŽùŽvž«íöt¤®æè‘‘J‘U‘œ‘¤‘Ã‘Å‘’’’!’+’}’Ž’’Þ’ï’““!“#“e“Õ“Ý“Þ“””””8”:””¤”ê”ô”•‹•“•·•¿•À•Æ•C–V–W–Ï–—(—d—g—„—Œ——•—3˜C˜I˜£˜¥˜©˜¿˜Ã˜Ð˜Ý˜Þ˜é˜O™V™‚™Š™‹™“™í™ò™?šZšaš€š‚š®šóšûšüš›m›r›¸›À›Á›Ç›¢œªœ«œ±œOTV^aghijorwx~†‡•—ž¦§²µžžOžPž«žžÿžŸ—ŸÄŸ 7 > ] _ µ ¡¡(¡0¡a¡n¡¢ ¢Ï¢×¢Ø¢à¢2¤?¤A¤O¤h¤p¤q¤w¤z¤{¤}¤¥K¥S¥~¥¥…¥¿¥ç¥¦¦§.§§²§¨¨•¨¢¨¦¨‡©ªQ÷ù®B°}°€°±l±u±²³õ³û³i´j´u´°´Ö´µ0·þ·Ô»ï»þ»¼7¼G¼[¼p¼ ½€½Š½‘½è½¾DÂÃnÊËsËÌKÍLÍLÍNÍNÍOÍOÍQÍRÍTÍUÍWÍXÍ[ÍXZz¤{¤KÍLÍLÍNÍNÍOÍOÍQÍRÍTÍUÍWÍXÍ[Í1>‹Ÿ 8/9/ÚMÛM—W™W±iÇi£n¤n,x;xX‚‰‚aŠiŠí‹ò‹h„}’’ÄžŸ¸ F¡¤y¤z¤{¤ö¥.§³´º´Lºº_»u»e¾¾nÈtÈ@ÉFÉHÊ]Ê#ÍJÍLÍLÍNÍNÍOÍOÍQÍRÍTÍUÍWÍXÍ[ÍÀÆÓÖóö‰‘žŸ¼$¾$‹-ô-ö-ü-7.E.7/8/1‘13°3½4½43=3=4=4=5=5=”>ª>õ@ø@ÙMÚMoPrPâWåWSaVa¢n£nânênä¡ñ¡z¤{¤}°€°KÍLÍLÍNÍNÍOÍOÍQÍRÍTÍUÍWÍXÍ[Íz&ï$´š.Sÿÿÿÿÿÿÿÿÿ37¿?rTžÿÿÿÿÿÿÿÿÿ„¢„˜þÆ¢^„¢`„˜þo(.€ „r„˜þÆr^„r`„˜þ‡hˆH.‚ „B „LÿÆB ^„B `„Lÿ‡hˆH.€ „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.€ „â„˜þÆâ^„â`„˜þ‡hˆH.‚ „²„LÿÆ²^„²`„Lÿ‡hˆH.€ „‚„˜þÆ‚^„‚`„˜þ‡hˆH.€ „R„˜þÆR^„R`„˜þ‡hˆH.‚ „"„LÿÆ"^„"`„Lÿ‡hˆH.„i„˜þÆi^„i`„˜þ6o()€ „T„˜þÆT^„T`„˜þ‡hˆH.‚ „$ „LÿÆ$ ^„$ `„Lÿ‡hˆH.€ „ô„˜þÆô^„ô`„˜þ‡hˆH.€ „Ä„˜þÆÄ^„Ä`„˜þ‡hˆH.‚ „”„LÿÆ”^„”`„Lÿ‡hˆH.€ „d„˜þÆd^„d`„˜þ‡hˆH.€ „4„˜þÆ4^„4`„˜þ‡hˆH.‚ „„LÿÆ^„`„Lÿ‡hˆH.37¿?z&ï$ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ¼½À Þ‚èê ØÚAÅåÄÅ)Æ4Œ/“=Ä“jÄ]¿nJµ)AÞq&tlT…a¬#0X#h¯u-#M5ôq |&Cä\˜êG“}!5 Ã; Æ@ ÉL èCZÃŽI=@ûC”b8|¼ Ç0 ÓZ å_ ‡t ÷20aJT;_±{ …z‘4Í%…,ô.Yx5æCw`Üw+œ^¨e=7¬!=% &v±"ŽJÉ0ÿ5cdûž¡0œ\_a‹1&.)¹7so!&5XÁu‚bpêNÀ_~‚$%<z<>µ !ð!#!0#!4!A[!ü"CN"ùl"úm"’o" # ##È:#pP#`U#Ö$„W$Of$j%e.%‰T%ýr%é&^&à-&‡6'ˆZ'g'_(¬$(;.(8(Úc(P})2*t6*2+¥$+B@+~ ,4,kB,UK,¹~,H-¨]-yl-3t-‘2.T6.%S."X.*X.2/¾ /ß+/¬8/R/qj/é~/Ï#0ž%0{'0F,0ë<0T0ãy0Ï11Œ01j1±#2H82\2Ã3DO3¨46%4áB4™R4ÙU4‚`4ve4Ùk4ç5H6'6bn67^97¬@7Ñ@7¾B7A\7™_7½ 8M#8*8Q8_8´h8Ðv89"]9Ä}9&9¥;u; ;d;î,;IV;Ëu;~'<V7<]<Wv<F=Ô=^%=°6=f=Öv=f(>‹?5@È@^@[j@-AJvAž{A]B¤BÇ=B„TBKVBáVB¥ C3COl]]lxlSm!Pmnn n»KnONntUn€fnÍoCUo›\o"oï;p£cpQq>qÍr³r‡6r:r[sl7s+csdtsttt|uuÑu]fu‚wv•~v&wž'xgMxÉPxjy¢yé[y¦dy+/z#pz®sz‡{9{%{ÈL{7U{ù\{±N|†X|n~u~l~..~";~†_~Û_~Ò§”#ê<Ï\4€øO€‘Ó‚|*‚xn‚Rv‚£~‚ýtƒ“#„„R„‡R„4e„Œt„!v„Ýx„&…;…5\…w7†/8†48†ã8†¦j†r†Ü‡ÅD‡·^‡Bg‡‡7ˆÞTˆH‰O‰F2‰^5‰•[‰ôc‰Šm‰:Š¾Šû1ŠòyŠ™‹r‹‹2=‹ï0ŒÏeŒœfŒ³4d;<0LYÆlªo°ŽÏMŽ=fŽ–0A#FKüh¬|°1½‘ë=‘ØF‘S‘É5’µ“"+“úW“ \“}”1!”Ð'”¬u”wy”ÆK•¹X•÷]•Ùp•>–ƒ–ó,–éS–¬r–os–%—–&—†8—-D—¹Y—,˜F˜Áo™Ì$šéEšò ›P›_›px›Óœ–Gœ-iœçiœ3vœNPžÓž)žÍ(žnGžãQžbSŸšTŸ»eŸz |$ šd \¡èo¡>¢âU¢ïU¢±t¢¼£ª.£#V£ª\£-d£h£|£$ ¤£¤˜¤¤¥ë¥è¥¦.P¦Ü§|2§×C§ŽP§S§Ñ¨x¨:¨Ø>¨ÜN¨˜}¨žE©«\©›v©{gª^,«>P«¯S«û`«Ûv«„¬M'¬E,¬ð4¬.?¬á-ô7 PUt+wÜ|ÅF®G®ÒG®V®|®ö|®e}®Ÿ ¯Ö6¯Ú]¯F_¯c¯be¯ßs¯F~¯ø°—1°M5°!l°cH± b±y²²hj²q.³M³‹b³ku³–´í´—:´/b´9i´µS[µn¶Í7¶@\¶m¶#·Q*·9·B[·x·ëx·t¸èt¸ºï»D»¯t»^¼Œ1¼p¼s¼Y½2`½¾í¿Š6¿kB¿_¿äb¿ïk¿ëp¿Z#ÀJ0ÀjRÀopÀùOÁ´PÁ[KÂMRÂbvÂ–Ã$ÃZ.ÃÄ.ÃÄ'ÄgÄØrÄ<ÅåÅzlÅ*ÆbÆ‹Æ˜Æl?ÆVÆ'YÆ qÆÇÇ|3ÇÝ:ÇÜbÇúÈ"ÈÀ7ÈçEÈ"É«Ê0Ë{dËäÌ ÌIZÌ{CÍæDÍYÍrÍ>vÍ›ÎßAÎ5bÎÏÕÏæÏóÏ½?ÏÈBÏ£]ÏÖ]Ï£pÏˆ|ÏÐæ*ÐvHÐiMÐybÐƒbÐFÑ_ÑìtÑuÑÂCÒ]LÒyOÒý_ÒhÒAuÒLÓ#Ó];Ó`ÓoÓUÔ{EÔõ[Ô;qÔ«{ÔMÕIÕ#ÕÿZÕ? Ö¶)ÖüWÖÊ`ÖY×|+×ë>×+X×|×ýØæ1ØíÙ…%ÙÑ*Ù]ÙOÚ¦Ú0jÚxÛƒÛJaÛ˜ ÜàÜÎÜa4ÜÉAÜaHÝIÝyPÝ*ZÝ¬dÝFgÝ/wÝ§ÞCÞ¡ßz!ßí!ßõà¿á á»6áD}áŠ}á{MâNSâýcâF{â·3ã9Jãp\ãîsãä^äEäùå{åÆcåFså£xåÎæB:æ¬Dæ}Ræ.Yæädæ‚çTrçªXè„èíé éUéqé” êàTê§\ê%ëNë´Zë»aëmzìïí.íH=íš@í—^íc~í5.îáWîÎï90ïœ?ïHcï]ð»ðOðŸñ;ñM)ñ÷4ña7ñ 'òR1òm\ò,iò|xò¸ó•(ó ,ó—móÏóxô41ô*RôÂ_ôÆ'õ²;õòNõTöhö–5ö8öXö"öC÷»÷Ì2÷4{÷I}÷ê<øWAø¦Bø¢gø ùªúïútú² úÿ8ú"xúü†9üërü+.ý÷6ýZ?ýnJýÊmýk þÓ!þÄ5þ§?þÓfþßÿ¶ÿÀ%ÿ©*ÿ_+ÿz¤[Íÿ@€|[4Œ !#$%'/0145?@BCGLMNUWXYZ[\_bcjfZÍ`` ```````` `"`$`&`(`*`.`0`2`4`8`>`@`D`F`H`J`N`P`R`V`f`h`j`p`r`†`ˆ`Œ`Ž`–` `¢`¤`²`¶`¸`º`¼`¾`À`Æ`Ì`Î`ÿÿUnknownuserÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿGî‡z €ÿTimes New Roman5€Symbol3&î‡z €ÿArial5&î‡za€ÿTahoma"1ˆˆðÐhz¥+‡z¥+‡Œï‹T*¤§®ht!ð ´´4'¤ãÌ2ƒqðüýXR ðÿ?äÀÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ"xú2ÿÿIn the name of the fatherAdrijana VidicAdrijana Vidicþÿà…ŸòùOh«‘+'³Ù0|ˆ´ÀØäô 8D P\dltâIn the name of the fatherAdrijana VidicNormalAdrijana Vidic2Microsoft Office Word@FÃ#@üõªÐ@üõªÐŒï‹þÿÕÍÕœ.“—+,ù®0hpˆ˜ ¨°¸À Èîâ*T'¤¨In the name of the fatherTitle !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿþÿÿÿ !"#$%&'()*+þÿÿÿ-./0123þÿÿÿ56789:;þÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿ@þÿÿÿþÿÿÿþÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿRoot Entryÿÿÿÿÿÿÿÿ ÀFP»2¯ÐB€1Tableÿÿÿÿÿÿÿÿ×OWordDocumentÿÿÿÿÿÿÿÿ.SummaryInformation(ÿÿÿÿ,DocumentSummaryInformation8ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ4CompObjÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿqÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿþÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿþÿ ÿÿÿÿ ÀFMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.8ô9²q