Naslov
Genotipizacija kliničkih izolata vrste Acinetobacter baumannii i njihova sposobnost stvaranja biofilma. Multicentrično istraživanje.
(Genotyping of Clinical Isolates of Acinetobacter baumannii Species and Their Ability to Form Biofilms. Multicenter Study.)

Autori
Kaliterna, Vanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
24.03

Godina
2014

Stranica
122

Mentor
Goić-Barišić, Ivana

Ključne riječi
Acinetobacter baumannii ; genotipovi ; biofilm
(Acinetobacter baumannii ; genotyping ; biofilm)

Sažetak
Bakterijska vrsta Acinetobacter baumannii vodeći je uzročnik bolničkih infekcija u Hrvatskoj koja je posljednjih godina od običnoga bolničkog komenzala, zbog sve većeg razvoja rezistencije na antibiotike i mogućnosti dugotrajnog preživljavanja, postala po život opasna prijetnja za hospitalizirane bolesnike. CILJ: U ovoj studiji istražili smo zastupljenost pojedinih genotipova kliničkih izolata vrste A. baumannii prikupljenih iz različitih zdravstvenih ustanova južne Hrvatske, te imaju li različitu sposobnost stvaranja biofilma ovisno o genotipu i o podrijetlu izolata (odjelu i vrsti kliničkog uzorka iz kojeg je izdvojen izolat). MATERIJALI I METODE: Ovom studijom obrađeno je ukupno 109 prospektivno prikupljenih izolata bakterije A. baumannii iz 6 gradova južne Hrvatske, 8 zdravstvenih ustanova, 15 odjela i 12 različitih vrsta kliničkih uzoraka. Za sve izolate vrste A. baumannii utvrđena je: osjetljivost na antibiotike, zastupljenost pojedinih genotipova (klonova) i sposobnost stvaranja biofilma. REZULTATI: U ovoj studiji utvrđeno je da je od ukupno 109 izolata bakterije A. baumannii njih 51, 4 % pripadalo EU I klonu, 26, 6 % EU II klonu, a 22, 0 % ostalim klonovima. Jedino je u izolatima iz Splita utvrđeno postojanje klona EU II i to u 82, 9 % slučajeva. Biofilm je stvaralo ukupno 74, 3 % izolata (43, 1 % ih je slabo, a 31, 2 % jako stvaralo biofilm). Nije utvrđena statistički značajna razlika u stvaranju biofilma s obzirom na pripadnost genotipu (P = 0, 111). Izolati bakterije A. baumannii prikupljeni u jedinicama intenzivnog liječenja i izdvojeni iz kliničkih uzoraka aspirata traheje, bronha i bronhoalveolarnog lavata češće su stvarali biofilm i iskazivali rezistenciju na antibiotike. Većina izolata bakterije A. baumannii rezistentnih na imipenem (74, 3 %), meropenem (74, 3 %) i amikacin (75, 0 %), te većina multidrug rezistentnih izolata (75, 8 %) pripadala je EU II klonu. Utvrđena je statistički značajna razlika u sposobnosti stvaranja biofilma pojedinih izolata bakterije A. baumannii u odnosu na njihovu rezistenciju na antibiotike: ampicilin/sulbaktam, imipenem, meropenem i amikacin, kod kojih je utvrđeno da veliki udio izolata koji su bili rezistentni na navedene antibiotike nije uopće stvarao biofilm. Također nije utvrđeno da su multidrug rezistentni izolati statistički češće stvarali biofilm. Nasuprot tome, izolati osjetljivi i umjereno osjetljivi na antibiotike jače su stvarali biofilm što možda predstavlja njihov mehanizam obrane od djelovanja antibiotika. ZAKLJUČAK: U vrijeme istraživanja jedino je u Splitu utvrđeno postojanje klona EU II vrste A. baumannii, a EU II klon ujedno je iskazivao veću rezistenciju na antibiotike i multidrug rezistenciju. Veliki broj izolata stvarao je biofilm, a to je zapaženo češće kod izolata dobivenih iz jedinica intenzivnog liječenja i iz kliničkih uzoraka aspirata traheje, bronha i bronhoalveolarnog lavata, te kod onih koji su bili osjetljivi ili umjereno osjetljivi na antibiotike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA