Naslov
MOLEKULARNA TIPIZACIJA PIROPLAZMI IZ POSTMORTALNIH CITOLOŠKIH OTISAKA ORGANA I RAZMAZAKA PERIFERNE KRVI PASA BOJANIH PO GIEMSI
(MOLECULAR TYPING FOR PIROPLASMS DETECTED IN GIEMSSA STAINED POSTMORTEM OBTAINED TISSUE INPRINTS AND PERIPHERAL BLOOD SMEARS ORIGINATEING FROM DOGS)

Autori
Anzulović, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Veterinarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.11

Godina
2014

Stranica
36

Mentor
Beck, Ana ; Beck, Relja

Ključne riječi
Piroplazmoza ; Babesia canis canis ; arhivski citološki uzorci ; genska tipizacija
(Piroplasmosis ; Babesia canis canis ; archival cytological samples ; genotyping)

Sažetak
Babezioza je najčešći uzročnik hemolitičkih anemija u Hrvatskoj. Temeljem morfologije merozoita babezije/teilerije dijele se na velike i male piroplazme. Za razliku od razmazaka periferne krvi u otiscima organa nije moguće razlikovati velike od malih babezija, jer mijenjaju svoja morfološka obilježja. Morfološki nije moguće razlikovati vrste odnosno podvrste , stoga je nužno koristiti molekularne metode za gensku tipizaciju uzročnika hemolitičke anemije u pasa.Ovo se najčešće provodi iz svježih uzoraka krvi no kojiput je potrebno prevesti gensku tipizaciju iz razmazaka krvi odnosno otisaka organa i tkiva uginulih pasa. U ovom istraživanju provedena je genska tipizacija iz 22 strugotine arhivskih citoloških uzoraka s tri različita protokola. U svim uzorcima prethodno je mikroskopski analizirana staničnost uzorka, prisutnost merozoita te njihova morfologija. Od 13 citološki pozitivnih uzoraka DNK je različitim protokolima umnožena u 12 uzoraka. Genska tipizacija je provedena na 9 uzoraka uspješno umnoženih trećim protokolom. DNK babezija je umnožena pomoću tri različita protokola: (I) jednostruka PCR reakcija (II) dvostruka PCR reakcija „nested“ (III) jednostruka PCR reakcija iz pročišćenih i koncentriranih DNK uzoraka. Uspješnost umnažanja je bila različita i iznosila je 31%, 70% i 70%. Također su dokazane razlike u uspješnosti umnažanja između otisaka organa i krvnih razmazaka istim protokolom. Tako je drugim protokolom iz krvnih razmazaka uspješnost umnažanja iznosila 60%, a iz otisaka organa 75%. Trećim protokolom iz krvnih razmazaka je uspješnost bila 40%, a iz otisaka 88%. Različita uspješnost umnažanja ukazuje na nužnost primjene različitih molekularnih protokola za dokazivanje piroplazmi u otiscima organa i razmascima krvi. Uspješnost umnažanja je potvrđena analizom nukleotidnih sljedova i dokazivanjem protozona B. canis canis. Ovim istraživanjem dokazana je prikladnost genske tipizacije i analize nukletidnih sljedova patogena. Analiza nukleotidnih sljedova prikladna je za dokazivanje vrste/ podvrste patogena iz arhivskih citoloških uzorcaka obojenih po Giemsi ili Diff Quick®.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

Napomena
Multilocus sequence genotyping of tick borne pathogens: covering the gap between animals, ticks and humans

POVEZANOST RADA