Naslov
Opstrukcijska apneja tijekom spavanja (OSA) kod kardiokirurških bolesnika : incidencija i utjecaj na perioperacijski pobol i smrtnost u Jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Split u razdoblju 2011.-2012. g.
(Obstructive sleep apnea (OSA) in cardiac patients, the incidence and impact on perioperative morbidity and mortality at the Intensive Care Unit in a hospital of Split in the period 2011. to 2012.)

Autori
Stegić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
03.07

Godina
2013

Stranica
44

Mentor
Carev, Mladen

Ključne riječi
sleep apneja; kardijalna kirurgija; upitnici; STOP; STOP BANG
(sleep apnea; cardiac surgery; questionnaires; STOP; STOP BANG)

Sažetak
Cilj istraživanja. Uvesti brze „screening“ testove STOP i STOP-BANG u svakodnevnu prijeoperacijsku pripremu elektivnih kardiokirurških bolesnika, te izračunati moguću incidenciju OSA u ovoj podgrupi bolesnika. Ustroj istraživanja. Retrospektivna studija Mjesto istraživanja. Jedinica intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika. Pacijenti i postupci. Elektivni kardiokirurški bolesnici (n=34) su testirani prijeoperacijski na OSA pomoću STOP i STOP-BANG upitnika. Odredio se udio bolesnika s pozitivnim testom na OSA (STOP≥2, STOP-BANG≥3), kao i razlika u učestalosti perioperacijskih komplikacija, komorbiditeta, upotrebe vazoaktivnih lijekova i trajanja boravka u JIL-u između bolesnika pozitivnih i negativnih po prijeoperacijskom testiranju. Usporedba kontinuiranih varijabli vršila se putem Studentova t-testa. Usporedba kategorijskih varijabli vršila se uporabom χ2-testa. P<0.05 je smatran statistički značajnim. Rezultati. Uporaba STOP i STOP-BANG upitnika u elektivnih kardiokirurških bolesnika našla je visoku incidenciju STOP (38.2 %) i STOP-BANG pozitivnih bolesnika (67.6 %). Međutim, ovi bolesnici nisu imali statistički značajnu razliku u perioperacijskom ishodu i komplikacijama, komorbiditetu, uporabi vazoaktivnih lijekova i trajanju liječenja u odnosu na skupinu pacijenata koji nemaju sumnju na OSA (STOP i STOP-BANG negativni) (P>0.05). U STOP-BANG negativnoj skupini bolesnika postoji granično povećana potreba za noradrenalinom u odnosu na STOP-BANG pozitivnu skupinu (p=0.065). U skupini STOP-BANG pozitivnih bolesnika zabilježen je statistički značajno veći BMI (p=0.014) te veći omjer muškarci/žene (χ2=4.948 ; p=0.026) u odnosu na STOP-BANG negativnu skupinu. Dodatna analiza podataka s novopostavljenom „cut-off“ vrijednošću za STOP-BANG≥5 nije pokazala statistički značajne razlike u svim promatranim parametrima. Zaključak. STOP i STOP-BANG upitnici su opće prihvaćeni i pouzdani testovi u prijeoperacijskoj obradi općih kirurških bolesnika, uz još nedokazanu vrijednost u kardiokirurških bolesnika. Rezultati ovoga rada sugeriraju da se potrebito kritički osvrnuti na njihovu uporabu u kardiokirurških bolesnika, a ponajviše zbog prevladavanja muških, starijih (dob>50), hipertenzivnih i pretilih (BMI>35) bolesnika, čime ovi testovi gube na vrijednosti. Stoga bi bilo potrebno uvesti novi upitnik koji bi bio prikladniji kardiokirurškoj populaciji bolesnika ili postaviti značajno više granice pozitivnosti na STOP i STOP-BANG upitnik.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA