Pregled bibliografske jedinice broj: 726258
UTJECAJ REMIFENTANILA NA DUGOROČNU FACILITACIJU DISANJA
UTJECAJ REMIFENTANILA NA DUGOROČNU FACILITACIJU DISANJA, 2014., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Split
CROSBI ID: 726258 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
UTJECAJ REMIFENTANILA NA DUGOROČNU FACILITACIJU DISANJA
(THE INFLUENCE OF REMIFENTANIL ON PHRENIC LONG TERM FACILITATION)
Autori
Ivančev, Božena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Split
Datum
28.10
Godina
2014
Stranica
79
Mentor
Carev, Mladen
Neposredni voditelj
Pecotić, Renata
Ključne riječi
dugoročna facilitacija; intermitentna hipoksija; remifentanil; frenički živac; dugoročna potencijacija; srednji arterijski tlak opioidi
(long term facilitation; intermittent hypoxia; remifentanil; phrenic nerve; opioids; long term potentiation; mean arterial blood pressure)
Sažetak
Cilj istraživanja bio je utvrditi hoće li intravenska infuzija agonista µ-opioidnih receptora remifentanila spriječiti pojavu dugoročne facilitacije freničkoga živca (pLTF) u modelu ponavljanih intermitentnih hipoksija u odraslih mužjaka štakora vrste Sprague-Dawley, koji su obostrano vagotomizirani, paralizirani i mehanički ventilirani te anestezirani uretanom. Remifentanilska (n=12) i naloksonska skupina životinja (n=4) primale su trajnu infuziju remifentanila u dozi 0, 5 µg/kg/min, dok je kontrolna skupina životinja (n=6) primala infuziju 0, 9% NaCl. Sve životinje bile su podvrgnute protokolu akutne ponavljane hipoksije (AIH protokol). Vršna aktivnost freničkog živca (pPNA), frekvencija disanja (f), trajanje inspirija (Ti), ekspirija (Te) te ukupno trajanje respiracijskog ciklusa (Ttot) mjereni su tijekom svih pet hipoksijskih epizoda, te 15, 30 i 60 minuta nakon poslijednje hipoksije. Dobivene vrijednosti uspoređivane su s početnim vrijednostima prije izlaganja životinja protokolu akutne ponavljane hipoksije. U remifentanilskoj skupini određena još jedna točka mjerenja u kojoj se nakon zaustavljanja infuzije remifentanila, nakon 15 minuta mjerila vršna aktivnost freničkoga živca kao i trajanje pojedinih faza u ciklusu disanja koje su uspoređene s aktivnošću freničkoga živca prije početka primjene infuzije remifentanila. U naloksonskoj skupini primjenjena je jednokratna doza anatagonista µ-opioidnih receptora naloksona u dozi 0, 1 mg/kg. U kontrolnoj skupini životinja, vršna aktivnost freničkog živca (pPNA) bila je statistički značajno veća 60 minuta nakon poslijednje hipoksije (T60, povećanje od 138, 8±28, 3 %, p=0, 006) u odnosu na početne vrijednosti, tj. primjećena je pojava pLTF-a. U remifentanilskoj skupini životinja, nije primjećena statistički značajna razlika vrijednostima pPNA u vremenskoj točki T60 u usporedbi s početnim vrijednostima (smanjenje od 5, 3±16, 5%, p>0, 05), tj. nije došlo do nastanka pLTF-a. Vršna aktivnost freničkog živca petnaest minuta nakon zaustavljanja infuzije remifentanila povećala se u odnosu na početne vrijednosti za 93, 2±40, 2% (p<0, 05), te je ostala povećana tijekom slijedećih 30 minuta. To je značilo da nakon prestanka infuzije remifentanila a nakon izlaganja životinja AIH protokolu dolazi do nastanka pLTF-a. Primjena antagonista µ-opioidnih receptora naloksona 60 minuta nakon poslijenje hipoksije dovela je do statistički značajnog povećanja vrijednosti pPNA (povećanje od 309±21, 3%, p<0, 05), odnosno došlo je do nastnka pLTF-a- Možemo zaključiti kako je primjena remifentanila, kratkodjelujućeg agonista µ-opioidnih receptora, reverzibilno spriječila pojavu freničkog LTF-a.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Split