Naslov
Neobarokni subjekt
(The Neo-Baroque Subject)

Autori
Purgar, Krešimir

Prevoditelji
Anthony Dawe i Olga Vukelja Dawe

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Meandar Media

Grad
Zagreb

Godina
2006

Stranica
143

ISBN
953-7355-03-9

Ključne riječi
Neobarok ; Lovro Artuković ; slikarstvo ; Caravaggio ; David Lynch ; vizualni studiji
(Neo-baroque ; Lovro Artuković ; painting ; Caravaggio ; David Lynch ; visual studies)

Sažetak
Ova knjiga govori o zajedničkim stilskim premisama vizualnih umjetnosti najnovijeg vremena i želi afirmirati tezu da su djela poput filma Mulholland Drive Davida Lyncha, televizijske serije X- files, fotografija Jeffa Walla i slika Lovre Artukovića nastalih posljednjih desetak godina nerazdvojni dijelovi uzbudljive intelektualne igre koja se upravo odvija pred našim očima. To znači da je Artukovićeva pozicija u sadašnjem vremenu prepoznata kao paradigmatski oblikovana, premda se opća mjesta postmodernosti u njegovim slikama (neobarokno) očituju kao varka oka i kao intelektualni trompe l’oeil s obrnutom slikom stvarnosti skrivenom “ispod površine platna”. Da bi otkrio utemeljenje "vizualnih tekstova" Lovre Artukovića, a koje je kodirano naizgled jednostavnom figurativnom poetičkom licencom njegova slikarstva, autor knjige proširio je područje opažanja sinkronijski – tražeći strukturalno slične principe oslikotvorenja i u drugim medijima – i dijakronijski – uputivši se u istom, slikarskom mediju unatrag, do povijesnog baroka. Kako bi što više skrenuo pozornost s teorijskih pretpostavki za čitanje slike na problematiku sâme vizualne reprezentacije, ključna referentna mjesta na koje autor upućuje imaju gotovo amblematsku težinu. Tu je ponajprije riječ o dijelovima rasprave posvećene Vermeeru i Caravaggiu, Dereku Jarmanu, Italu Calvinu i Jeffu Wallu, seriji X-files i Lynchovom filmu Mulholland Drive. Sve njih odlikuju (neo)barokne strategije reprezentiranja u specifičnoj, minimalnoj ekspresiji ili estetika nestabilnih identiteta. Osnovno teorijsko uporište autor pronalazi kod Omara Calabresea i Gillesa Deleuzea. Kod prvoga, zato što se njegove teze o neobaroknim figurama nesigurnosti u epohi masovnih medija gotovo dvadeset godina nakon njihova formuliranja sve više šire i potvrđuju, a kod potonjeg zato što je teorijom baroknog nabiranja cijeli moderni svijet učinio pozornicom spektakla u neprestanoj mijeni i tako od intermedijskog i intertekstualnog ulančavanja stvorio novi estetski kanon.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

Napomena
Knjiga je dvojezična s tekstom na hrvatskom i engleskom

POVEZANOST RADA