Naslov
’Kadriranje’ teksta: filmska naracija i fokalizacija u romanu “City” Alessandra Baricca
('Framing' of Text: Filmic Narration and Focalization in Alessandro Baricco's Novel “City”)

Autori
Purgar, Krešimir

Izvornik
Hrvatski filmski ljetopis (1330-7665) 54 (2008); 78-88

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Alessndro Baricco ; fokalizacija ; velika sintagmatika ; književnost ; naratologija ; semiotika
(Alessandro Baricco ; focalization ; grand syntagmatique ; literature ; narratology ; semiotics)

Sažetak
U tekstu se razmatra pitanje može li u vrijeme zaokreta prema vizualnosti i analiza književnog djela kao "slikovnog" sadržaja dobiti samorazumljivi legitimitet ili je potrebno razviti nove analitičke metode koje će pojačati vidljivost slikovne unutar tekstualne dimenzije djela? Nastoji se pokazati na koji je način moguće čitati roman City suvremenoga talijanskog književnika Alessandra Baricca u optici semiotičko- naratološke struje teorije filma. Ponajprije je riječ o odnosu lingvistike i semiotike i njihovom amalgamiranju u strukturalističkoj teoriji filma Christijana Metza te o filmskoj naratologiji Seymoura Chatmana, zatim o analizi pripovjednih struktura Gérarda Genetta, kao i o specifično “vizualnom” tumačenju književno-teorijskih termina Mieke Bal. Premda u njemu nalazimo malo izravnih aluzija na konkretne filmove, predmet ove analize – roman City – izabran je zato što je riječ o paradigmatskom vizualnom tekstu, napisanom 1999. i obilježenome mnoštvom strategija prispodobivih prije svega pokretnim slikama našeg vremena. U članku se primjećuje da je Bariccovo strukturiranje naracije ne samo evidentno nadahnuto mogućnostima filmske kamere, prvenstveno neverbalnim prijelazima iz jednog prizora u drugi, a zatim i kinematičkim pokretom u prostoru (što s prepoznaje u izmjeni prizornih situacija bez uobičajenih autorovih objašnjenja i pauza u tekstu) nego da i “brzina” Bariccova kinematičkog teksta čak nadilazi brzinu klasičnoga narativnog filma. Neočekivani fokalizacijski obrati u romanu, te specifično literarno korištenje filmskog dugog kadra opisani su kroz usporedbu s istovrsnim režijskim postupcima u filmu Okajanje Johna Wrighta. Ikoničnost Cityja, na koncu, ne proizlazi samo iz subverzije kanonski izvedenog odnosa “slikovnog” i “tekstualnog” pripovijedanja, (a na koji se pozivaju Genette i Chatman), nego ponajprije iz sveprisutnosti filmskog medija danas i potrebe da se govori novim jezikom slikâ.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA