Naslov
Otok Krk u Prvome svjetskom ratu
(The island of Krk in First World War)

Autori
Božić, Tvrtko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, ostalo

Skup
Peti hrvatski simpozij o nastavi povijesti- Hrvatska i Prvi svjetski rat

Mjesto i datum
Malinska, Hrvatska, 13.11.2013. - 15.11.2013

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
otok Krk; Prvi svjetski rat; krčki biskup Antun Mahnić;
(island of Krk; First World War; bishop Antun Mahnic)

Sažetak
Otok Krk u Prvome svjetskom ratu Početak dvadesetog stoljeća otok Krk dočekao je kao dio Markgrofovije Istre, teritorijalne jedinice u sklopu šireg upravno- teritorijalnog područja Austrijskog primorja (Küstenland, Litorale Austriaco), jedne od austrijskih krunskih zemalja. Veljačkim patentom od 28. veljače 1861. godine proglašena je Markgrofovija (pogranična grofovija) Istra sa sjedištem u Poreču. Osim Markgrofovije Istre, Austrijsko primorje obuhvaćalo je Slobodni carski grad Trst, te Kneževsku grofoviju Goricu i Gradišku. Sve tri zemlje Austrijskog primorja dobile su status zasebnih krunskih zemalja (pokrajina) s vlastitim zemaljskim saborom, zemaljskom vladom i namjesnikom ili guvernerom (Statthalter) kojega je imenovao car. Carsko- kraljevsko namjesništvo sa sjedištem u Trstu bilo je organ bečke vlade koji je vršio upravne poslove za područje cijelog Austrijskog primorja. Tako je Istra, kao i sve druge austrijske pokrajine, od 1861. godine imala značajke određenog stupnja autonomije u okviru Habsburške Monarhije. Istarsko stanovništvo bilo je podijeljeno na tri osnovne nacionalne zajednice. Prema podacima iz 1910. godine, posljednjeg provedenog popisa stanovništva za vrijeme austrijske vlasti, najbrojniji su bili Hrvati koji su činili 43, 5% stanovništva, iza njih su slijedili Talijani sa 38, 1%, a najmalobrojniji su bili Slovenci sa 14, 3% stanovništva. Istarski sabor je od svog prvog dana zasjedanja u Poreču 6. travnja 1861. godine do posljednje sjednice 18. listopada 1910. godine, bio politička pozornica na kojoj su se vodile međunacionalne borbe Hrvata i Slovenaca okupljenih u Hrvatsko- slovenskoj narodnoj stranci (od 1884. godine u Saboru djeluje Hrvatsko- slovenski klub zastupnika) protiv Talijana i talijanaša okupljenih u Talijanskoj liberalnoj stranci. Carskim patentom od 9. travnja 1916. godine imenovan je Ratni komesarijat, koji je preuzeo funkcije Sabora i Vlade. Takvo stanje ostalo je do raspada Monarhije i talijanske okupacije Istre u studenome 1918. godine. Premda Prvi svjetski rat nije direktno zahvatio otok Krk nanio mu je teške nedaće i negativne posljedice na duže vrijeme. Istrani, a time i Krčani, služili su u 5. carsko- kraljevskoj domobranskoj pukovniji i 87. carsko- kraljevskoj pukovniji, a novačila ih je i Austro- Ugarska ratna mornarica. Vjerojatno su Krčani u najvećem broju angažirani u ratu protiv Italije nakon što je ona 23. svibnja 1915. godine objavila rat Austro- Ugarskoj Monarhiji prethodno potpisavši Londonski ugovor (26. travnja 1915. g.) čime se svrstala u blok država Antante. Rat je dodatno pogoršao ekonomsku situaciju. Austro- Ugarska Monarhija se očito nije pripremila za dugo vođenje rata i vrlo brzo se pokazalo da država ne može osigurati normalnu opskrbu. Nestašica hrane vrlo brzo se počela osjećati u pokrajini Istri i na otoku Krku kao njezinom perifernom dijelu. Iscrpljeno gospodarstvo dugotrajnim ratovanjem, suša i nepovoljne žetve 1916. i 1917. godine dovele su do velikog porasta cijena osnovnih namirnica. Pojavila se posvemašnja oskudica i glad koja je prouzročila masovno umiranje. Stoga je zagrebački Središnji zemaljski odbor za zbrinjavanje porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika počeo veliku humanitarnu akciju preseljavanja djece iz Istre i kvarnerskih otoka na sjever Hrvatske. Viktor Car Emin, tajnik Društva s. Ćirila i Metoda u Voloskom smatra da je akcija smještaja i prehrane u sjevernoj Hrvatskoj obuhvatila oko 3.000 istarske djece. Potkraj rata na otoku Krku uz glad vladaju i bolesti. Tifus i smrtonosna epidemija "španjolske gripe" (na otoku nazvana "španjola") usmrtile su veliki broj ljudi. Krčani aktivno sudjeluju u stvaranju prve državne južnoslavenske zajednice, a ističu se dr. Dinko Trinajstić, član Jugoslavenskog odbora i Nikola Gršković, član Jugoslavenskog odbora u New Yorku. Uz njih u aktivnom političkom životu u zemlji sudjeluje krčki biskup Antun Mahnić. Raspad Austro- Ugarske Monarhije početkom studenoga 1918. godine otok Krk dočekao je spreman. Naime, događaji koji su prethodili raspadu Monarhije direktno su uključivali otok. Dana 29. listopada 1918. godine, Hrvatski sabor proglasio je Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, u čiji je sastav ušao i otok Krk. U gradu Krku kao kotarskom središtu osnovano je Kotarsko narodno vijeće SHS, a po ostalim krčkim naseljima formirani su Mjesni odbori Narodnog vijeća SHS. Dana 15. studenoga 1918. godine u krčku gradsku luku uplovile su dvije talijanske topovnjače i ubrzo talijanska vojska zauzima otočna općinska središta. Time je ukinuta vlast otočnih općinskih Narodnih vijeća, a započela je talijanska okupacija otoka Krka koja će potrajati narednih 29 mjeseci. Talijanske okupacijske vlasti počele su uklanjati hrvatske nacionalne simbole i krenule u akciju interniranja otočne svjetovne i crkvene inteligencije u Italiju, pa tako i biskupa Mahnića. U rujnu 1919. na otok Krk dolaze arditi (jurišnici, u prijevodu "smjeli"), paravojne jedinice koje je organizirao talijanskom pjesnik i avanturist Gabriele D'Annunzio, a čija je temeljna ideja bila pripajanje Rijeke i Kvarnerskih otoka Italiji. Arditi su preuzeli vlast na otoku te počeli stvarati nered i unositi nemir među stanovništvo. Osjećaj nesigurnosti uvukao se među domaće stanovništvo, a napetost je postajala sve veća. Potpisivanjem Rapalskog ugovora 20. studenoga 1920. otok Krk ušao je u sastav Kraljevstva SHS. Talijanska okupacijska vlast morala se povući s otoka: arditi su se povukli 9. siječnja 1921. godine, a redovna talijanska vojska (bersaljeri, bersaglieri- strijelci), karabinjeri i financijeri otok su napustili 25. travnja, na Dan sv. Marka. Otok Krk konačno je pripao Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Tvrtko Božić

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA