Naslov
Trovanja akonitinom
(Aconite poisoning)

Autori
Grgić, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.02

Godina
2014

Stranica
51

Mentor
Žuntar, Irena

Ključne riječi
aconitum; Aconitum napellus; aconite; aconitine; aconite poisoning case report; aconite toxicity; Chinese traditional medicine; Fuzi; Chuanwu herb; homeopatija
(Aconitum; Aconitum napellus; aconite; aconitine; aconite poisoning case report; aconite toxicity; Chinese traditional medicine; Fuzi; Chuanwu herb; homeopathy)

Sažetak
Rod Aconitum (jedić) obuhvaća više biljnih vrsta koje su vrlo toksične zbog alkaloida koje sadrže. Najpoznatije vrste su A. napellus, A. carmichaelii, A. kusnezoffii, A. chasmanthum, A. ferox, A. fischeri i A. bisma. A. napellus možemo naći i u našim krajevima kao samoniklu biljku u brdskim područjima uz šume. Može se apsorbirati oralno i preko kože, pa postoji opasnost od trovanja pri branju preko ruku. Stoga planinare i osobe koje borave u prirodi valja na to upozoriti, posebno malu djecu. A. carmichaelii i A. kusnezoffii najviše se koriste u kineskoj tradicionalnoj medicini, i to za terapeutsko povišenje periferne temperature, kod neuroloških poremećaja, te kao kardiotonik i antireumatik. Imaju analgetsko, protuupalno, antireumatsko i anestetsko djelovanje. Pri korištenju je vrlo bitna obrada biljke, i ona je propisana u kineskoj farmakopeji. Pravilnom obradom dolazi do hidrolize vrlo toksičnih diester-diterpenskih alkaloida, kao što su akonitin, mesakonitin, hipakonitin i jesakonitin u manje toksične monoester-diterpenske alkaloide. Oni se nalaze u svim dijelovima biljke, a najviše u korijenu. Količina također varira ovisno o vrsti jedića, području iz kojeg potječe i dijelu godine kada je biljka ubrana. Zbog uske terapijske širine trovanja su česta i mogu završiti smrću. Mogu biti namjerna (ubojstva ili samoubojstva) ili slučajna (prekoračenje doze, zamjena biljke za netoksičnu, nepravilan način obrade). Kardiotoksičnost i neurotoksičnost jedića povezana je sa djelovanjem akonitina i srodnih alkaloida na naponom regulirane natrijeve kanale staničnih membrana podražljivih tkiva, uključujući miokard, živce i mišiće. On uzrokuje hiperekscitabilnost ovih tkiva. Simptomi trovanja su: drhtanje u mišićima i koži, parestezija usana i jezika, mučnina i povraćanje, poteškoće u kretanju, pad tjelesne temperature, opća slabost, hipotenzija, sinusna bradikardija, ventrikularna tahikardija. Smrt nastupa zbog srčanih disritmija i zastoja srca, te zbog prestanka disanja kao posljedica paralize respiratornog centra. Kao prva pomoć može se davati aktivni ugljen, emetici ili ispirati želudac. Kod pacijenata treba pratiti krvni tlak i srčani ritam. Liječenje je suportivno, a za liječenje ventrikularne aritmije daju se antiaritmici (amiodaron, flekainid, lidokain, fenitoin). Bradikardija se liječi atropinom. Jedić se koristi i u homeopatiji za smanjenje anksioznosti, straha i nemira, te za smanjenje jake pulsirajuće glavobolje. Zbog sve veće popularnosti homeopatskih preparata i preparata kineske biljne medicine, kao i zbog lake dostupnosti istih putem interneta, potrebno je informirati javnost o toksičnosti i opasnostima konzumacije jedića.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Farmacija

POVEZANOST RADA