Naslov
Retoričko oblikovanje izlaganja
(Retorical form of presentation)

Autori
Carović, Ines

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
V. simpozij učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika / Listeš, S., Grubišić-Belina, L. - Zagreb : AZZO, 2013, 5-6

Skup
V. simpozij učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika

Mjesto i datum
Vodice, Hrvatska, 14.11.2013. - 16.11.2013

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
kompozicija govora; nastavničko obrazovanje; oblikovanje izlaganja
(speech structure; teacher education; form of presentation)

Sažetak
Mnoga su zanimanja usmjerena na govorničko usavršavanje i korištenje govora kao osnovnoga alata na radnom mjestu. Učitelji se svakodnevno služe svojim glasom govoreći više nego mnogi drugi stručnjaci. Kao glasovni profesionalci, odnosno profesionalni govornici, imaju najvažniji alat u svom zanimanju koji treba njegovati, čuvati i usavršavati. Učiteljima je hrvatskoga jezika govor primarno sredstvo i jedna od četiri djelatnosti kojima poučavaju svoje učenike. Stoga im je posebno važno znati kako mogu razviti svoje glasovne i govorne sposobnosti te steći nove vještine, ali i poučiti svoje učenike metodama kojima će bolje oblikovati svoja usmena izlaganja. Cilj je izlaganja osvijestiti znanja koja učitelji već posjeduju, sustavno ih prikazati te dati konkretne upute za pripremu i izvedbu izlaganja u nastavi hrvatskoga jezika te podsjetiti da su govor i dobro izlaganje umijeće koje treba uvježbavati i usavršavati. Svijetli je primjer učitelja slabih početnih govorničkih preduvjeta Demosten, koji je radio na sebi i svojemu govoru pa je toliko napredovao da je već više od dva tisućljeća jedan od najboljih govornika, štoviše – najbolji učitelj govorništva (Meyer i sur., 2008). Za dobra ili loša učenička izlaganja, odgovorni su nastavnici. Ovisno o uputama i zadacima koje im daju, učenici pripremaju svoja izlaganja. Od početnog dizajniranja govora (tema, središnja misao, cilj, profil publike, izbor strategije i opći uvjeti govora) učenici ne trebaju brinuti o nekoliko njih jer su isti za sve učenike npr. nastavnik zadaje temu, profil publike je uvijek isti, strategija je također zadana (instruirajuća odnosno interpretirajuća ili rjeđe uvjeravajuću) (Lukas, 2009), a ni opći se uvjeti govora ne mogu znatno promijeniti (hoće li ili neće koristiti powerpoint prezentacije, poster i sl., točno trajanje izlaganja, stajanje ili sjedenje za vrijeme izlaganja, mjesto u razredu s kojeg se govori (možda improvizirana govornica, obrađuje li temu nastavnik prije ili poslije učenikovog izlaganja…). Slobodne se ruke učenicima daju na izbor središnje misli tj. onoga što će oni izabrati iz literature kao relevantno za temu i cilj i sami određuju koji im je cilj govora (u instruirajućoj je strategiji kvantitativan cilj odabir konkretnih informacija koje slušatelji svakako moraju zapamtiti). Konkretne upute koje nastavnici mogu dati: govor ne smije trajati više ni manje od 10 minuta (10 sekundi više i manje je dopušteno) i trajanje će se mjeriti štopericom. Izlaganje treba biti strukturirano prema kompoziciji govora (koja im se detaljno predstavi, najbolje s primjerima). Učenici ne smiju čitati s lista papira (trebaju imati kartice s bilješkama (preporučljivo veličina A6). Izlaganje treba biti govorno, što bliže hrvatskom općeprihvaćeno izgovornom standardu (Frančić i sur., 2005). Što više konkretnih uputa nastavnik zada, to će bolja izlaganja biti. U ovom će se izlaganju baviti kratkim podsjećanjem na kompoziciju odnosno strukturu govora (predavanja, izlaganja ili seminara): uvodom (zaglavlje: pozdravljanje, predstavljanje, oslovljavanje ; predgovor: stvaranje naklonosti prema govorniku i stvaranje zanimanja za temu), glavnim dijelom (priča, razdioba, iznošenje, potkrijepe, uz pobijanje ako je to prikladno) te zaključak (sažetak, poziv, dojmljiv završetak, zahvala ili isprika) (Škarić, 2000). Kompozicija je provjeravana i provjerena još od antičke retorike prema kojoj su, na temelju analize dobrih govora, poučavali učitelji govorništva (Beker, 1997). Ona je najlakša i najjednostavnija metoda oblikovanja govora za govornika, ali i primanja poruke za slušatelja odnosno publiku. U izlaganju će se najviše pozornosti posvetiti početnom i završnom dijelu govora koje će se i prikazati u primjerima izlaganja. Razumije se samo po sebi da sve vrste govora nemaju ni sve ni baš ovakve sastavnice, niti uvijek imamo vremena za ovako razvedenu pripremu. Međutim, priprema je doista brža, a i govor solidniji ako od početka razmišljanja o svom govoru odmah zamislimo kompozicijsku shemu. (Škarić, 1988 ili 2000).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA