Naslov
Godina 1914. u hrvatskom medaljerstvu.
(1914 in Croatian Art of the Medal)

Autori
Mirnik, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
1914. Sjećanje na Prvi svjetski rat. Novac, medalje i odlikovanja.

Urednik/ci
Bilić, Tomislav ; Nađ, Miroslav

Izdavač
Arheološki muzej u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
45-51

ISBN
978-953-6789-83-2

Ključne riječi
Prvi svjetski rat ; novac ; medalje ; odličja
(World War One ; money ; medals ; orders)

Sažetak
Prva polovina godine Gospodnje 1914. odvijala se u ogromnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, konglomeratu prastarih državnih jedinica s relativno novim nazivom, sasvim prirodno, uhodano, prema već odavna postavljenim pravilima, u najboljem miru i redu, a nitko nije ni u najcrnijim snovima sanjao da hitra ura nemilosrdno otkucava posljednje dane starome poretku. Doduše, Hermann Broch, autor prvog romana naslovljenog «Mjesečari», to je razdoblje neposredno prije no što je Veliki rat sve izbrisao, nazvao «veselom Apokalipsom» (Die fröhliche Apokalypse). I sav taj svijet postao je ubrzo „jučerašnjim“ (Die Welt von gestern). Tako je to bilo i u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (ali bez Dalmacije, područja nekadašnje Republike Dubrovačke i Markgrofovije Istre). Političke i kulturne prilike uvijek imaju svoga odraza i u numizmatici, kako na novcu, tako i na medaljama. Austro-Ugarska Monarhija držala je vrlo veliku vojsku, osuvremenjenu reformama baruna, kasnijega grofa Friedricha von Beck- Rzikowskog, dugogodišnjeg šefa austro-ugarskoga glavnog stana i jedinog intimnog prijatelja staroga cara Franje Josipa I. Za tu nepreglednu armiju i sve njene šarolike postrojbe s dugom tradicijom, pojedine istaknute zapovjednike i časnike te značajne događaje, stalno su se otkivale medalje, oznake, znakovi i značke, a da o odličjima ne govorimo. Spomenimo tek plaketu otkovanu u povodu 200. obljetnice Pješačke pukovnije br. 22 imena grofa Lacyja, s portretima spomenutoga grofa Lacyja i pješadijskoga generala Marijana Varešanina od Vareša iz 1909. god., kao i medalju Gustava Kurschnera iz 1913. god, koja obilježava osnutak austro-ugarske zračne flote. Od vojničkih medalja, nastalih neposredno prije no što se razbuktao Veliki rat, u Trojednici je 1912. god. sjajni kipar i medaljer Rudolf Valdec načinio dvije odlične vojničke plakete. Na jednoj se vidi portret namrgođenog, strogoga generala pješaštva Raimunda Gerbe, recte Rade Grbe, umrlog 1918. god., ali još prije propasti Monarhije te pokopanoga na Zagrebačkome Mirogoju. Druga ovjekovječuje c. k. 5. ulansku pukovniju u Varaždinu. Godinu dana prethodno Valdec je za Vojnički Casino u Zagrebu izmodelirao jednu od najljepših secesijskih plaketa. Mirnodopske medalje iz 1914. god. još su jedna hrvatska sokolska značka, rad Ive Kerdića te značka, koju je za neodržani II. svesokolski slet u Ljubljani izradio Lojze Dolinar, upotrebljena je tek za sokolski sabor u Novome Sadu 1919. god. Potom je tu plaketa Vatroslava Drenskog, s portretima Emilija pl. Laszowskog Szelige i Velimira Deželića st., a u povodu 25 godina književničkoga rada i 50. godine života. U Zagrebačku numizmatičku zbirku zalutala je i kolajna kneza Wilhelma Wieda, kao efemernog albanskoga vladara, također iz 1914. god. Za zlokobne vojne vježbe u Bosni 1914. god. također su otkovane spomen-medaljice. Kad su u Sarajevu 28. VI. 1914. god. umoreni nadvojvoda prijestoljonasljednik Franjo Ferdinand i njegova žena Sofija vojvotkinja od Hohenberga, Hrvatsko društvo umjetnosti je Ivu Kerdića zamolilo da načini spomen-medalju. Ta značajna medalja, koja u stvari obilježava početak rata, otkovana je u bronci, najvjerojatnije u Beču, ili u državnoj kovnici (K. u k. Münzamt) ili pak kod braće Schneider (Brüder Schneider Wien). Naime Kerdićeva medalja za siročad i invalide otkovana je 1916. god. u bečkoj državnoj kovnici, a prije toga je medalja za hrvatski ples u Beču 1912. god. kod braće Schneider. S objavom rata Srbiji dana 28. VII. 1914. god. odjednom se potreba za medaljama i vojnim oznakama i značkama povećala u nedogled. Na medaljama i značkama, otkovanim i izrađenim u brojnim veličinama i materijalima te s brojnim vrpcama najčešće se vide dvojica savezničkih careva, Franjo Josip I i Wilhelm II, ali i Franjo Josip kako kleči u molitvi. God. 1915. broj ratnih plaketa i medalja povećao se u značajnoj mjeri. Dvorski medaljer Rudolf Marschall, Kerdićev učitelj, tada iznova potretira cara Franju Josipa, pa feldmaršala nadvojvodu Friedricha, prijestoljonasljednika nadvojvodu Karla i druge. Najčešće je riječ o patriotskim značkama, Kappenabzeichen, koje su vojnici u velikim količinama pričvršćivali na svoje kape ili kapute. Otkovan je tako i znak 25. domobranske pukovnije. Te godine popularnoga vojskovođu Svetozara pl. Boroevića od Bojne na medaljama i plaketama, iskovanim za prodaju u dobrotvorne svrhe, potretiraju R. Bachmann, Georg Herrmann i Otto Hoppe. Iste godine Rudolf Valdec modelira svoju poznatu dobrotvornu plaketu „Narod za svoje nemoćnike“, odlivenu u bronci i otkovanu u srebru i „ratnoj kovini“ (Kriegsmetall), kositru. Druga inačica je zamišljena kao medalja. Ivo Kerdić iste godine modelira oznaku 26. domobranske pješačke pukovnije, koja postoji i u većoj inačici. Među Valdecove „civilne“ radove iz 1914. god. ubraja se plaketa osječke tvorničarske obitelji Mirka Hermanna, a Ivo Kerdić, također u ratnoj kovini, portretira Izidora Kršnjavog, u povodu njegova 70. rođendana, no ta medalja izaziva veliko negodovanje slavljenika i cijela edicija biva bačena u rijeku Savu. Sljedeće ratne godine 1916. na medaljama se oplakuje smrt Franje Josipa I i pozdravlja nastup prijestolja mladoga cara i kralja Karla I (IV). Jednu od takvih medalja izradio je poznati umjetnik Heinrich Kautsch. Otkiva se Karlov vojni križ (Karl-Truppenkreuz) kao i ratni križ. Jedna medaljica obilježava učešće bosansko-hercegovačkih jedinica u ratu. Svetozara Boroevića i dalje potretiraju umjetnici kao što su to bili Georg Herrmann, Wilhelm Mayer i Franz Wilhelm te Karl Schwarz. Među popularnije značke tih godina ubraja se „Armija na Soči“ autora Gustava Herrmanna u više inačica. Jedna takva značka stavljena je i na korice poznate sablje, koju su vojnici darovali S. Boroeviću. Naš medaljer Rudolf Spiegler modelira uspjelu jednostranu medalju/značku s Trenkom na konju i njegovim husarima. Tu je i njegova značka „U spomen junačkih hrvatskih domobrana.“ Postoji još i kolajna nepoznatoga majstora s portretom baruna Franje Trenka, iskovana za 53. pješačku pukovniju. Od brojnih drugih kositrenih medalja s likovima istaknutih junaka tu su one s potretima avijatičarima Gottfriedom Banfieldom i Demetrom Konjovićem. Ivo Kerdić za grad Zagreb izrađuje svoju medalju namijenjenu siročadi i invalidima. Katkada se izlagala i njegova brončana lijevana plaketa „Janko Abšitar“ iz 1916. god. s likom vojnika u stojećemu stavu nadesno. U Njemačkoj se u modeliranju propagandnih ratnih medalja ističe virtuozni animalist August Gaul. Ratna propagandna nije ništa skromnija kod neprijatelja. Npr. Viktor Emanuel III može se vidjeti na spomenici zauzeća Gorice dana 8. VIII. 1916. god. Kako se Svjetski rat nikako nije mogao okončati, u četvrtoj ratnoj godini izrada medalja i značaka pomalo opada. God. 1917. nastaju dva brončana reljefa namijenjena auli Zagrebačkog sveučilišta. Robert Frangeš-Mihanović, inače vrlo produktivan na polju ratne pune plastike, portretira dvojicu vojskovođa, koji su se istakli na talijanskoj bojišnici, promoviranih u počasne doktore: Svetozara Boroevića i nadvojvodu Eugena. Isti je kipar izmodelirao i plaketu s likom domobrana na straži, koja se također čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju. A. Hummel u Nürnbergu kuje spomenicu i povodu zajedničke austro-njemačke ofenzive na Soči. Jedna plaketa nas podsjeća na teške borbe kod Štanjela, odnosno Monte San Daniele. Druga medalja ima za temu Domobransku vražju diviziju. Za posljednju ratnu godinu karakteristična je kolajna cara i kralja Karla namijenjena ranjenome vojniku „laeso militi“.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA